Čekam u redu. Guram kolica puna namirnica. Sporo se pomičemo prema blagajni. Nije pristojno prisluškivati, ali do mene dopire razgovor ljudi iza mene. „Ubit će me ova dnevna rutina! Od ranoga jutra svaki dan sve isto. Ustajanje. Kupaonica. Oblačenje. Doručak. Oblačenje djece za vrtić. Vožnja na posao. Na poslu opet svaki dan sve jedno te isto. Vožnja s posla doma. Pokupi djecu. Kupovina. Žuri se doma i pripravi jelo. Pospremanje. Tuširanje. Spavanje …. Ako uhvatim koju minutu pred televizorom odmoriti noge – sretna sam. I tako svaki dan!! Pa dokle će to??“
Očito da dnevna rutina kod osobe iz spomenutog primjera izaziva stres, nezadovoljstvo, dosadu i monotoniju. Činjenica je da rutina ne odgovara svakome – pogotovo je to čest slučaj s odraslima!
Što je zapravo rutina? Rutina (franc. routine) može značiti: vještinu, lakoću obavljanja nekoga postupka ili posla, a stečenu iskustvom, odnosno uobičajen, redovit postupak ili jednoličan ritam života; mehanički način rada, po iskustvu i navici, bez udubljivanja u srž stvari (Rutina, Hrvatska enciklopedija).
Razmišljam… Da, svatko ima (bez obzira nerviralo ga to ili ne) svoju dnevnu (jutarnju, dnevnu i večernju), tjednu, mjesečnu i godišnju rutinu u obavljanju poslova. Baš svi, od djece, školaraca, studenata, zaposlenika pa sve do nas starijih.
Dnevne rutine su za djecu ono što su zidovi u kući, daju im granice i dimenziju života“ (R. Dreikurs). Rutina kao predvidljiv raspored (spavanje, buđenje, ustajanje, odlazak u dječji vrtić ili školu, vrijeme za igranje, vrijeme za jelo, vrijeme za učenje, dnevni odmor ili spavanje …) razvija kod djeteta osjećaj za vrijeme i daje djetetu osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Sustavno i kontinuirano stvaranje malih događaja u dnevnom rasporedu djetetu stvara rutinu koja se lako slijedi i u kojoj se dijete ugodno osjeća (5 razloga zašto je rutina važna za malu i veliku djecu, miss7mama).
Dnevna rutina kod školaraca i studenata važna je i korisna (ustajanje, jutarnja rutina, doručak, spremanje za školu, odlazak na vrijeme, usredotočenost na učenje, povratak kući, vrijeme za jelo, vrijeme za odmor, vrijeme za učenje i zadaću, večernja rutina, spavanje), a pomaže uspješnijem i učinkovitijem učenju te daje veću kontrolu nad životom. No, ne treba pretjerivati. Valja planirati, osmišljavati i strukturirati svoje dane u skladu s ciljevima, a u rasporedu treba ostaviti i praznine za “nerutinske stvari”.
Isto je i s odraslima i zaposlenima. Dnevna rutina može biti korisna. Dnevnu rutinu treba graditi oko svrsishodnih ciljeva. Rutina ne treba biti dosadna. Naprotiv, može biti kreativna. U dnevnu rutinu treba ubaciti vrijeme za kavicu, razgovor s prijateljima, kretanje, vježbanje, sport … čak uzeti cijeli dan samo za sebe, … i rutina se bitno mijenja u odnosu na onu koja je frustrirajuća, dosadna ili stresna.
I nameće se pitanje: Ako smo svi više ili manje „upetljani“ u neku rutinu, je li to prednost ili nedostatak?
Ako rutina predstavlja lakoću obavljanja nekoga postupka ili posla, a stečena je iskustvom, onda to znači lakše postavljanje ciljeva i njihovo učinkovitije ostvarivanje, izostanak stresa, odugovlačenje, prilagođenost dnevnom ritmu i životnoj realnosti, lakše učenje, napredovanje, bolje strukturiran dan …. (
Dnevna rutina: Koje su joj prednosti, a koji nedostaci?)
S druge pak strane, a zbog nepredvidljivosti i brojnih izvanjskih utjecaja svi planovi se nikome neće ostvariti. Rutina se često zna narušiti. Ako kreativnost i inspiracija u životu počnu opadati, rutina može proizvesti dosadu i monotoniju – kao u priči s početka.
Treba li u prometu steći određene rutine?
Mene priča s početka navodi na promišljanje o rutini u prometu – o rutini vožnje!
Za promet i prometovanje (mobilnost) svi smo danas više ili manje vezani. Zato je prometovanje kod velikog dijela stanovništva dio dnevne rutine – odlazak i povratak do mjesta rada, obrazovanja ili drugog, bilo da se radi o korištenju individualnog ili javnog prijevoza.
Ako prihvaćamo da rutina predstavlja vještinu, lakoću obavljanja nekoga postupka ili posla, odnosno naviku na određeni redoslijed obavljanja radnji u nekom zadatku, onda je rutina poželjna i korisna kod učenja vožnje ili tijekom vožnje.
Vožnja (pogotovo učenje vožnje ili vožnja bez učitelja vožnje nakon položenog vozačkog ispita) može biti prilično zahtjevna za mnoge.
Prihvaćajući i koristeći određene rutine u vožnji vozač će efikasnije i brže ostvarivati poželjne ciljeve (sigurno upravljanje vozilom po cesti). Bit će manje pod stresom (pogotovo kandidati za vozače i mladi – novi vozači). Racionalnije će koristiti raspoloživo vrijeme na rješavanje složenijih zadaća vožnje. Tako će brže i bolje učiti i napredovati u vožnji. Ostali će se sudionici prometa moći „bolje pouzdati“ u druge vozače (načelo povjerenja u prometu).
Iz ovoga proizlazi da rutina u vožnji može biti itekako osobno i društveno korisna i poželjna. Stjecanje temeljnih rutina vožnje „štedi“ vrijeme i ostavlja više vremena za ono najbitnije – vožnju!
Iako neki vozači u poznatim prometnim situacijama (vožnja u njihovom gradu, po poznatim itinerarima npr. do posla, kuće, dućana …) voze rutinski po navikama i u njihovoj zoni komfora, a na temelju više ili manje bogatog iskustva. Voziti po navikama, pogotovo onim lošima, nije preporučljivo. Dinamičan promet, uvijek nove nedovoljno poznate i nepredvidljive situacije takve vozače koji voze po navikama, koji su često odsutni mislima, može dovesti u nezavidnu situaciju.
Suprotno tomu, neke vozačke rutine mogu pomoći da vozač bude bitno sigurniji za vožnje, a tako pokazuje i poznavanje prometnih propisa čime ne riskira mogućnost plaćanja propisane kazne za nepridržavanje.
Rutine vožnje
Rutine vožnje pomažu budućim vozačima lakše i brže naučiti sve ono što je preduvjet sigurne vožnje. Rutine čine vozača vještijim i sigurnijim (DRIVING ROUTINES).
Poslužit ćemo se akronimima za sigurnu vožnju (grčki: akros = krajnji, gornji'; ónoma = ime) riječ je koja se koristi da bi se označilo da su neka slova, koja se pišu zajedno, samo početna, prva slova nekih drugih riječi koja, iako sama za sebe ne znače ništa, tako zajedno napisana označavaju neki pojam. Primjer: SAD (Sjedinjene Američke Države i sl. (Akronim, Wikipedija).
Neke od rutina bez kojih nema sigurnoga upravljanja vozilom u prometu:
VSUPZ rutina: VRATA - SJEDALO - UPRAVLJAČ - POJAS - ZRCALA
PPK rutina: PRIPREMI - PROMATRAJ - KRENI
ZZR rutina: ZRCALA - ZNAK - RADNJA VOZILOM
GPOP rutina: GLEDAJ - PROCJENJUJ - ODLUČUJ - POSTUPAJ
VSUPZ rutina
VSUPO RUTINA: VRATA - SJEDALO - UPRAVLJAČ - POJAS - ZRCALA (engl. DSSSM rutina, kratica za Doors, Seats, Steering, Seate Belt, Mirors).
Svaki vozač mora steći ovu rutinu, jer mu ona osigurava sigurno i udobno sjedenje u automobilu, pruža mu osjećaj zaštićenosti, lako upravljanje upravljačem i ostalim komandama u automobilu te dobar pregled prometne situacije ispred, iza i oko automobila.
Ova se rutina primjenjuje dok vozilo stoji i nakon što vozač sjedne u vozilo, osobito ako sjeda u svoj automobil kojim upravlja nekoliko članova obitelji ili pogotovo tuđi automobil koji, naravno, nije prilagođen za svakog vozača. Rutinska provjera vrata, položaja sjedala, položaja upravljača, KLIK pojasa za sigurnost u svojem vozilu, traju desetak sekundi. Možda par sekundi duže za podešavanje rečenoga u tuđem automobilu.
U čemu se sastoji VSUPZ rutina?
VRATA - Kada vozač uđe u automobil, odgovoran je da sva vrata budu dobro zatvorena, pogotovo ako vozi suputnike. Kratka provjera signalne svjetiljke ili piktograma na komandnoj ploči ili ekranu (moguće je i zvučno upozorenje ukoliko sva vrata nisu pravilno zatvorena) mora postati rutinom. Bez te rutinske provjere vozač ne smije uključiti motor u rad i pokrenuti vozilo. Ako neka od vrata nisu dobro zatvorena i to zahtijeva izlazak iz vozila, vozač mora provjeriti unutarnje ogledalo i situaciju iza automobila, lijevo vanjsko ogledalo i situaciju s lijeve strane vozila, pogledati preko lijevog ramena (mrtvi kut) i tek kada utvrdi da nema vozila, ručicu za otvaranje vozačevih vrata hvata desnom rukom, potom otvara vrata i izlazi iz automobila.
SJEDALO - Sjedalo se podešava tako da vozač ima najbolji pregled iz, oko i iza automobila, da udobno sjedi. Ispravno podešeno sjedalo (podešavanje udaljenosti, visine sjedala i nagiba naslona) provjerava se pritiskom lijeve noge na papučicu spojke, a pri tome koljeno je blago savijeno. Udaljenost sjedala mora biti tako podešena da vozaču omogućuje dohvat komandi vozila i bez odizanja leđa od naslona sjedala. Glava lagano dodiruje naslon za glavu čija je visina (sredina naslona) približno u ravnini s ušima vozača.
UPRAVLJAČ - Položaj upravljača treba podesiti tako da su ruke položene na krajevima upravljača, a laktovi blago savijeni. Položaj upravljača mora osigurati lagano upravljanje.
POJAS - Vozač je dužan pravilno pričvrstiti pojas. Njegova visina mora biti podešena tako da pojas leži zategnut preko ramena, prsa i krila vozača. Pojas ne smije biti zategnut preko vrata. Vozač mora provjeriti imaju li sve osobe u automobilu propisno pričvršćene pojaseve i ako ne, upozoriti suputnike da to učine. Posebno treba voditi računa o smještaju djece u automobil i njihovo pravilno vezivanje pojasevima, ovisno o visini djeteta.
ZRCALA - Sjedeći u normalnom položaju leđima naslonjen na naslon sjedala vozač mora provjeriti položaj unutarnjeg zrcala i po potrebi ga namjestiti rukom u položaj najbolje preglednosti kroz stražnje staklo, odnosno tako da može vidjeti cijelo stražnje staklo automobila (što manje unutrašnjosti automobila). Po potrebi očistiti unutarnje zrcalo. Lijevo vanjsko ogledalo namjestiti ručicom ili električnim prekidačem tako da horizont (točka u kojoj cesta nestaje u daljini) bude u središtu zrcala. Zrcalo treba zahvaćati što manji dio bočne strane vašeg automobila u desnoj (unutarnjoj) strani ogledala. To omogućuje pogled na više ceste iza sebe. Na isti način namješta se i desno vanjsko zrcalo. Horizont treba biti u središtu ogledala. Zrcalo treba zahvaćati što manji dio bočne strane vašeg automobila u lijevoj (unutarnjoj) strani zrcala. Korisno je podesiti desno vanjsko zrcalo malo niže od lijevog zrcala. To omogućuje bolji pogled na rubnjak (rubni kamen) ili crtu (oznaku na kolniku) dok vozač parkira vozilo vožnjom unatrag.
PPK rutina
PPK RUTINA: PRIPREMI - PROMATRAJ - KRENI (engl: POM rutina, kratica za Prepare Observe i Move)
Nakon što se vozač rutinski smjesti u automobilu (VSUPZ rutina) rutinski će obaviti i pripremu za vožnju. Osim pri pokretanju vozila radi uključivanja u promet (s parkirnog mjesta, iz garaže, iz dvorišta i sl.), ova se rutina mora ponoviti i tijekom vožnje, odnosno nakon svakoga prekida vožnje i ponovnog kretanja (npr.: na raskrižjima, rotorima, pred prometnim znakovima, semaforima ili u nekom drugom slučaju prekida vožnje).
Usvojivši ovu rutinu vozač osigurava da na tehnički ispravan nečim pokrene automobil i sigurno se uključi u promet.
U čemu se sastoji PPK rutina?
PRIPREMI - Priprema se odnosi na pripremu automobila za kretanje. To podrazumijeva postavljanje i pritisak desnom nogom na papučicu kočnice, potisak lijeve noge na papučicu spojke te ubacivanje u odgovarajući stupanj prijenosa (prvi stupanj prijenosa ili za vožnju unatrag). Motor treba pokrenuti (u slučajevima uključivanja u promet s parkirnog mjesta, iz garaže, dvorišta ili sličnoga mjesta). Ako se radi o prekidu vožnje zbog stajanja „na semaforu“, ispred raskrižja, na prelasku ceste preko željezničke pruge ili kod prometnog znaka, a radi se o vožnji suvremenijim automobilom motor će se sam isključiti u trenutku prekida vožnje te ponovno sam uključiti (auto-stop uređaj) pri kretanju.
PROMATRAJ - Nakon pripreme za pokretanje, a prije samog kretanja neizostavna je provjera prometne situacije oko automobila kako bi se moglo na siguran način uključiti u promet. Provjera prometne situacije započinje pogledom očima na unutarnje zrcalo (uočavanje situacije iza vozila), pogled na lijevo vanjsko zrcalo (uočavanje situacije lijevo od vozila), pogled na desno vanjsko zrcalo (uočavanje situacije desno od vozila). Provjera situacije preko zrcala nedostatna je ukoliko izostane fizička provjera mrtvoga kuta – pogled iz vozila preko lijevog ramena.
KRENI - Ako se nakon promatranja okolne prometne situacije može bez opasnosti uključiti u promet slijedi popuštanje ručne kočnice i kretanje (usvojen postupak postupnog otpuštanja papučice spojke i odmjerenog pritiska desne noge na papučicu gasa). Postupak kretanja vozilom na cesti s nagibom zna biti nešto složeniji, potrebna je bolja koordinacija pokreta tako da je uvježbavanje i stjecanje ove rutine neophodno za sigurno upravljanje vozilom.
ZZR rutina
ZZR RUTINA: ZRCALA – ZNAK - RADNJA VOZILOM (engl: MSM rutina, kratica za Mirror, Signal, Maneuver)
Vozačka rutina ZSR je jednostavna, ali nezamjenjiva tijekom vožnje i prethodi svakoj, ali baš svakoj radnji vozilom u prometu (uključivanja vozilom u promet, skretanja, prestrojavanja, mijenjanja prometne trake, obilaženja, pretjecanja, kod promjene brzine vožnje – posebno kod usporavanja, zaustavljanja ili intenzivnog kočenja, parkiranja i dr.).
Prije izvođenja bilo koje radnje vozilom vozač se mora uvjeriti da istu može izvesti na siguran način - za sebe i ostale sudionike u prometu. Zato je ova vozačka rutina najvažnija od svih rutina koje vozač mora usvojiti. Ukoliko vozač nema usvojenu ZRS rutinu, izložen je velikom riziku i svaka njegova radnja vozilom u prometu predstavlja potencijalnu opasnost za njega i za ostale sudionike prometa – potencijalna prometna nesreća!
U čemu se sastoji ZZR rutina?
ZRCALA: Provjera prometne situacije započinje pogledom očima na unutarnje zrcalo (uočavanje situacije iza vozila), pogled na lijevo vanjsko zrcalo (uočavanje situacije lijevo od vozila), pogled na desno vanjsko zrcalo (uočavanje situacije desno od vozila). Provjera situacije preko zrcala nedostatna je ukoliko izostane fizička provjera mrtvoga kuta – pogled iz vozila okretom glave preko lijevog ramena.
ZNAK: Čak i ako nema vozila oko automobila, a pogotovo ako ih ima, vozač koji ima usvojenu ovu rutinu dat će znak odgovarajućim pokazivačima smjera ili stop svjetlima – ovisno o radnji koju namjerava učiniti automobilom (skretanje, promjena prometne trake, usporavanje …). Znak treba dati pravodobno prije početka izvođenja radnje (ali ne prerano da znak ne zbuni druge sudionike prometa).
RADNJA VOZILOM: Radnja vozilom izvodi se oprezno uz prilagođenu brzinu vožnje za odgovarajuću radnju. Za izvođenje određene radnje vozilom u prometu vrlo je važan položaj vozila i brzina izvođenja radnje. Tijekom izvođenja cijele radnje vozilom odgovarajući pokazivači smjera moraju biti uključeni. Tek po završetku radnje znak se isključuje.
GPOP rutina
GPOP RUTINA: GLEDAJ - PROCJENJUJ - ODLUČUJ - POSTUPAJ (engl: LADA rutina, kratica za Look, Assess, Decide, Act)
Ova vozačka rutina se „naslanja“ na prethodnu rutinu, no nešto je složenija. GPOP rutina također je dio svake, ali baš svake radnje vozilom u prometu. Bez primjene ove rutine u vožnji - nema sigurne vožnje. Pravilna procjena prometne situacije ispred i oko vozila i uočavanje bitnih elemenata za njeno sigurno rješavanje, utječe na donošenje racionalne i propisne odluke vozača te osigurava propisno i sigurno postupanje vozilom u prometu.
U čemu se sastoji GPOP rutina?
GLEDAJ: Bez svrhovitog gledanja i percipiranja promete situacije nema niti donošenja ispravne odluke vozilom u prometu. Vozač mora osigurati dobru vidljivost iz vozila (VSUPZ rutina). Gledanjem ispred, iza, oko vozila, lijevo i desno od vozila (pogotovo na raskrižjima) vozač mora uočavati bitne elemente za rješavanje prometne situacije na temelju kojih će donositi odluke (prometne znakove, oznake na cesti, semafore, automobile na cesti, od kuda dolaze i kamo namjeravaju voziti, stanje na cesti, vidljivost, preglednost, bicikliste, pješake ...). Svrhovito gledanje zapravo predstavlja kontinuirano gledanje, prepoznavanje i uočavanje opasnosti na cesti i oko ceste. No, vozač mora stalno predviđati postupke i ponašanja drugih sudionika prometa, jer će o njima ovisiti i njegovi postupci i ponašanja.
PROCJENJUJ: Na temelju percepcije prometne situacije, procjenjuje se koliko je ta situacija jednostavna ili složena, bezazlena ili opasna i može li s obzirom na okolnosti postati potencijalno opasna?
Postupanje vozača uvelike će ovisiti upravo o ovim procjenama (… je li širina prometnog traka dovoljna za obilaženje zaustavljenoga vozila? … hoće li vozač otvoriti vrata i bez provjere izaći iz parkiranog vozila? … koja je brzina vozila iz suprotnog smjera? … hoće li pješak iznenada pretrčati cestu? … vide li me vozači drugih vozila? …itd.). Dakle, stalno procjenjivanje opasnosti i rizičnih ponašanja drugih sudionika prometa odlika je defenzivnih vozača.
ODLUČUJ:
Na temelju svih prethodnih elemenata GPOP rutine (gledanja, uočavanja, prepoznavanja, predviđanja i procjene situacije) odlučuje se o postupku vozilom u konkretnoj prometnoj situaciji. Složene prometne situacije često diktiraju i zahtijevaju vrlo brzo donošenje odluke. Zato je iznimno bitno da vozač osigura dovoljno vremena za odluku i kasnije postupanje u skladu s prometnom situacijom. Na to će uvelike utjecati brzina vožnje. Smanjenjem brzine vožnje vozač si osigurava više vremena za donošenje odluke i ispravno postupanje. Zato je i propisano da se brzina vožnje mora prilagoditi prometnim, vremenskim, cestovnim i drugim uvjetima.
vaka odluka vozilom u prometu mora biti ispravna i mora se temeljiti na prometnim propisima i sigurnosnim pravilima te u skladu s prometnim i drugim uvjetima.
POSTUPAJ: Nakon što je odluka donesena, vozač postupa u skladu s njom. Vozač mora postupati propisno, pravilno, pravodobno i smireno, a konkretna radnja vozilom mora biti izvedena brzo i točno. Postupanje vozača ne smije biti ishitreno, panično ili nesmotreno. Što je situacija na cesti opasnija i zahtjevi prometa veći, postupak vozača mora biti precizniji. Postupanje se mora prilagoditi konkretnoj prometnoj situaciji. Najčešće postupanje vozača (primjena rutine ZZR se podrazumijeva) poglavito u iznenadnoj i opasnoj situaciji svodi se na intenzivno kočenje, kočenje, ritmično kočenje, micanje noge s papučice gasa, ili promjenu stupnja prijenosa. Razina postupka proporcionalna je riziku i opasnosti od prometne nesreće (naleta na pješaka, biciklistu, drugo vozilo …). Opasna situacija može se izbjeći svrhovitim upravljanjem automobilom – okretanjem upravljača, u određenim slučajevima ubrzavanjem, ili nekom od kombinacija navedenoga.
Brzina vožnje i približavanja potencijalno opasnom mjestu na cesti ima izravan utjecaj na to hoće li vozač imati dovoljno vremena za postupak o kojem je odlučio?! Prebrza vožnja – neprilagođena ili netočna brzina čini ostatak rutine nemogućom.
Bit će situacija kada će vozač morati odustati od započete radnje automobilom. I to je postupanje. Često je vrlo zahtjevno i traži od vozača visoku razinu koncentracije. Odluka se mora donijeti „u sekundi“ s obzirom na novonastale okolnosti – odustajem ili nastavljam radnju!? Odustajanje od radnje mora biti vrlo dobro izvedeno (npr. odustajanje od pretjecanja), jer je to potencijalno opasna situacija. Zato je važna ova GPOP rutina, pogotovo njen „prvi dio“ – gledaj, procjenjuj, predviđaj, odlučuj!
Točno je da je promet dinamičan i često nepredvidiv. Za rješavanje prometnih problema treba uz poznavanje prometnih propisa i sigurnosnih pravila biti i prilično pronicljiv, spretan i kreativan.
Točno je da se ne može (i ne smije) cjelokupno upravljanje vozilom u prometu odvijati rutinski ili po navikama, ali uz ove rutine vaša će vožnja biti sigurnija i logički strukturiranija. Pri tome osjećat ćete se sigurnije i ugodnije u prometu.
Stjecanje i primjena ovih temeljnih vozačkih rutina pomaže izgradnji snažne KULTURE SIGURNOSTI kod svakog vozača.
I zato … NEKA NAM SIGURNOST POSTANE RUTINA!
I zato … NEKA NAM RUTINA POSTANE SIGURNOST!
Nenad Zuber , siječnja 2023. godine