Već je pokojni Sokrat rekao otprilike: Znam da ne znam puno, ali i to je puno. Tako ljudi još danas misle da znaju kako je čovjek pronašao kotač. Pogrešno misle, ali i to je puno. U svakom stablu kotača koliko hoćeš, odnosno koliko široko ih izrežeš. Kotač je stvar evolucije.
Pokreti poluga u motoru postoje u međusobnom odnosu i pokretu šake, podlaktice, nadlaktice i ramena (stap, bregasta osovina, ležajevi, zglobovi, radilica). I opet je to stvar evolucije.
Ništa mi nismo izmislili. Sve to već odavna postoji. Srebro i dušik na primjer. Ford je samo premazao staklo srebrnim nitratom i dobio retrovizor. Prije toga smo se gledali u mlaki. Ispušnu cijev imala su sva živa bića još od amebe na ovamo, uključivši i čovjeka koji je rabi svako malo, ali i to je puno. U novije vrijeme razmatra se tehnička mogućnost izvedbe automobilske ispušne cijevi sprijeda, kako bi vlasnik i vozač u svakom trenutku bio informiran kuda mu nestaje i kamo odlazi novac.
Ni Diesel, ni Daimler, ni Benz nisu izmislili naftu i benzin; i oni su samo kotačići evolucije.
Pješaci su, pak, posebna priča: prelaze prvu polovicu zebre pod zelenim svjetlom, a drugu pod kotačima. Statistički u nas jedan auto dolazi na tri i pol stanovnika, dok najmanje po jedan stanovnik dolazi pod auto, što je četvrtina po kotaču i još smo sretni ako sve ostanu zajedno I još nestašno i naivno pitaju u kojem se salonu može kupiti vozačka kultura, na lizing ili u gotovu.
Auto postaje autoritet, čuvajmo ga, dakle, ko oko u glavi dok ga još imamo! Oko, naravno. |