Izgradba pozitivnih stavova i sigurnosnih navika u prometu, podosta je težak „posao“. To je prije svega osobni odabir vozača i osobna odluka: „Ja želim …!“
Želju za ucenjem o sigurnom sudjelovanju u prometu mora pratiti i jak motiv, što onda izravno utjece na promjenu ponašanja u prometu. Permanentnim ucenjem i odgajanjem za sigurno sudjelovanje u prometu izgraduju se stavovi koji se onda teško mijenjaju.
Zasigurno, jedan od korisnih stavova u prometu je pozitivan stav prema
cjelodnevnom korištenju svjetala u prometu i korisna navika da se u trenutku pokretanja vozila uključuju kratka svjetla na vozilu. Vidjeti i biti viđen u prometu, jedan je od aksioma sigurnog sudjelovanja u prometu. No, naviku vožnje s
uključivanjem svjetala i danju stjecali smo jako dugo i jako teško! Sve preporuke stručnjaka i sve rasprave koje su godinama vođene, nisu urodile plodom kod velike većine vozača.
Istina, za vožnju sa svjetlima danju i nije postojala zakonska obveza. Naime, u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, iz studenoga 1992. godine (NN 84/92.), u članku 76. pisala je obveza:
„Nocu, a i danju u slucaju smanjene vidljivosti, vozac vozila na motorni pogon mora za vrijeme vožnje, imati na vozilu upaljena najmanje kratka svjetla za osvjetljavanje ceste“.
Nekoliko godina kasnije započela je jedna od svjetskih kampanja o uključivanju svjetala za vožnje danju, od strane Međunarodne udruge za prometnu preventivu - PRI (Prévention Routiere Internationale, International Road Safety, Internationale Verkehrssiherheit).
Preporuke iz kampanje „pretakale“ su se postupno u strategije cestovne sigurnosti zemalja koje su shvatile korisnost od tih preporuka. Strategije su se materijalizirale u prometnim propisima zemalja koje su se aktivno brinule o cestovnoj sigurnosti.
Svjetska zdravstvena organizacija - WHO (World Health Organization) podkrepila je ova nastojanja provevši niz istraživanja i pokazala kako su motorna vozila čiji vozači i danju koristili svjetla uočljivija i kako upravo zbog toga sudjeluju od 10 do 15 posto rjeđe u prometnim nesrećama, od onih vozila na kojima nisu bila uključena svjetla po danu!
Slijedom svega, u našoj zemlji je u srpnju 1996. godine, nakon izmjena i dopuna Zakona o sigurnosti prometa na cestama, objavljen i pročišćeni tekst Zakona, u kojem je u članku 76. propisana uporaba svjetala , ali ne samo po noći ili u slučaju smanjene vidljivosti,
već:
„Na vozilu u prometu na cesti moraju biti upaljena svjetla, i to: ….i tako dalje…“
Usprkos propisanome, rijetki su vozači vozili s uključenim svjetlima danju – vjerojatno stoga što nije bila propisana kazna u Zakonu za nepoštivanje te zakonske odredbe. I, ako ste vozili danju s uključenim kratkim svjetlima, vjerojatno ste učestalo sretali vozače koji su vam davali znakove i upozoravali vas na vašu zaboravljivost, i jer vozite s uključenim svjetlima.
Očito je kako edukacija i izgradba pozitivnog stava, odnosno pokušaj promicanja kulture sigurne vožnje nisu uspjeli!
Očito vozači nisu shvatili obvezu vožnje sa svjetlima – uvijek, jer to upravo tako propisuje temeljeni propis o sigurnosti cestovnog prometa!
Očito je kako vozači nisu shvatili opravdanost vožnje sa svjetlima!
Naime, ukoliko vozač bilo kada, bilo gdje, bilo u kojim uvjetima, time što ima uvijek uključena svjetla na vozilu, pridonese tome da bude pravodobno uočen, da se time izbjegne nalet, ili da se dogodi bilo koja druga neželjena posljedica u prometu – to je posve dovoljan razlog za vožnju s uključenim svjetlima uvijek kada vozite!
Ali kako rekoh, stavovi se ne izgrađuju samo edukacijom. Stavovi se izgrađuju i sankcijom za prekršitelje koji se ne pridržavaju propisanoga. Tako novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji se primjenjuje od kolovoza 2004. godine,
u članku 102. propisuje:
(1) Na motornim vozilima za vrijeme vožnje danju moraju biti upaljena dnevna ili kratka svjetla.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako na motornom vozilu za vrijeme vožnje danju nema upaljena dnevna ili kratka svjetla.
Sada je vrlo brzo trebalo, pod utjecajem straha od kazne, steći naviku vožnje sa uključenim svjetlima, odnosno izgraditi pozitivan stav prema takvoj vožnji. No to ne ide tako brzo – kao što rekoh na početku ovoga napisa!
Sve slike koje slijede snimljene su 23. kolovoza 2004. dakle svega nekoliko dana po primjeni Zakona o sigurnosti prometa na cestama u kojem je propisana obveza vožnje i danju s najmanje kratkim svjetlima.
Mjesto: Zagreb, raskrižje – podvožnjak Škorpikove ulice ispod Aleje grada Bolonje.
Slike su snimljene u 16 sati i 15 minuta, za vrijeme čekanja u koloni ispod nadvožnjaka Aleje Bolonje i to za vrijeme trajanja dvije uzastopne faze semafora.
Kako se vidi, toga dana za vrijeme trajanja dvije faze semafora, gotovo svi vozači koji su iz Aleje Bolonje skretali ulijevo u Škorpikovu ulicu nisu vozili s uključenim svjetlima.
No ipak, stanje se u posljednjih pola godine od primjene novoga Zakona o sigurnosti prometa na cestama popravilo. Ali nažalost ne zato što su vozači shvatili korisnost te odredbe, već isključivo zbog predviđene kazne.
Da još uvijek ima „zaboravljivih“ vozača koji usprkos propisu i kazni ne voze s uključenim svjetlima pokazuje podatak da je policija izrekla mjere upozorenja za 1.013 vozača (od kolovoza do prosinca 2004. godine) koji nisu vozili danju s upaljenim svjetlima. Ovaj podatak pokazuje namjeru policije da se ipak postupno stječu navike vožnje s uključenim svjetlima danju.
Slijedeća tablica pokazuje primjere i propise u nekim zemljama Europe: