PROVJERITE
vozac
anketa
provjera znanja
alkotest
PROCITAJTE

Globalni trendovi

Nenad Zuber
Cestovna sigurnost već dugi niz godina predstavlja veliki društveni problem koji prerasta granice pojedinih zemalja, zbog narušenog sustava vrijednosti u prometu i neželjenih posljedica koje se manifestiraju u stradavanjima - broju poginulih na cestama, ali i teškom i lakšem ozljeđivanju ljudi te velikoj materijalnoj šteti [1].

Broj poginulih korisnika cesta u svijetu 2019. godine [2]

Prema dostupnim podatcima [3] čini se da je sigurnost na cestama pitanje koje ne dobiva ni blizu pozornosti koju zaslužuje. S druge pak strane sigurnost na cestama je jedna od univerzalnih  velikih prilika za spašavanje života širom svijeta.

Stopa smrti u cestovnom prometu na 100 000 stanovnika, po WHO regijama, usporedba 2013. i 2016.

Neke od regija (s pripadajućim zemljama) postigle su određeni napredak u smanjenju stope smrtnosti u 2016. u odnosu na 2013. godinu. Najveći napredak postignut je u Europi, u zemljama u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi te u zemljama zapadnog Pacifika. Povećanje stope smrtnosti dogodilo se u Africi i zemljama istočnog Mediterana i jugoistočne Azije. Ukupno gledano, u cijelome svijetu stopa smrtnosti je od 18,3% (2013.) smanjena na 18,2% (u 2016.)

Mnogo je razloga za ovakvu globalnu sliku (ne)sigurnosti u prometu na cestama. Broj stanovnika, broj vozila, brza urbanizacija, loša i neujednačena cestovna infrastruktura, nedovoljna angažiranost i suradnja dizajnera i projektanta prometnog sustava (u najširem smislu tih riječi), loši sigurnosni standardi, manjkavost kvalitetnog i učinkovitog zakona o prometu, nedostatak provedbe, loše upravljanje prometom, neadekvatan nadzor i sankcije u prometu, nesigurna vozila, rizična, opasna i nesigurna ponašanja korisnika cesta, nedovoljna razina osposobljenosti za sudjelovanje u sve zahtjevnijem prometu, nedovoljno žurna pomoć nakon nesreće, neadekvatna skrb o unesrećenima te mnogi drugi razlozi.

Omjer stanovništva, smrtnih slučajeva u cestovnom prometu, i registrirana
motorna vozila prema prihodima zemalja, 2016.

Između 2013. i 2016. ostvaren je vidljivo veći napredak u smanjenju broja stradavanja u prometu na cestama u zemljama sa srednjim i visokim BDP-om u odnosu na zemlje s niskim BDP-om (slika 4.).  U zemljama s niskim BDP-om nije ostvareno smanjenje broja smrtnih slučajeva u cestovnom prometu, dok je 48 zemalja sa srednjim i visokim BDP-om smanjilo broj smrtnih slučajeva u prometu na cestama. U 23 zemlje promjene nisu registrirane. Od 2013. do 2016. smrtnost na cestama povećala se ukupno u 104 zemlje.

Broj zemalja u kojima se zabilježena promjena broj smrtnih slučajeva u cestovnom prometu u  razdoblju od 2013.- 2016.

Postizanje globalnih i nacionalnih ciljeva koji se odnose na povećanje sigurnosti u prometu na cestama zahtjeva odgovarajuće upravljačke kapacitete i resurse. Oni trebaju na učinkovit način pokazati liderstvo u okviru vladinih i nevladinih institucija, odgovornih agencija, unutar višesektorskih koordinacijskih aranžmana, održivog sustava financiranja i podataka za procjenu i nadzor napretka.

Praksa pokazuje da se neke zemlje zaista ne trude osigurati dovoljno upravljačkih resursa i kapaciteta kako bi uskladili svoje zakone o sigurnosti prometa s najboljom praksom u svijetu. Ako se analiziraju samo članice Ujedinjenih Naroda, od 193 članice [4] (države), njih 132 ili 68% država ima nacionalnu strategiju za sigurnost na cestama; 109 država ili njih 57% ima jasno postavljene nacionalne ciljeve za smanjenje broja smrtnih slučajeva u cestovnom prometu; 123 zemlje ili njih 64% imaju zakone usklađena s najboljom praksom o ključnim čimbenicima rizika u prometu (vožnji pod utjecajem alkohola, korištenju kaciga za motocikle, uporabi dječjih sigurnosnih sustava, o korištenju sigurnosnih pojaseva i o ograničenjima brzina.

Broj zemalja i broj stanovnika u njima - koje imaju
u svom zakonodavstvu uključene ključne čimbenike sigurnosti

Neke zemlje prihvaćaju s vremenom dobru praksu zemalja koje imaju bolju sliku sigurnosti na cestama. U donosu na 2014. godinu, 22 su zemlje od 2017. uskladile svoje zakone s dobrom praksom, nadopunivši svoje zakone s propisima vezanim za jedan ili više KLJUČNIH čimbenika rizika. Propise o brzinama uskladilo je 46 zemalja. Propise o vožnji pod utjecajem alkohola uskladilo je 45 zemalja s najboljom praksom. Propise o obvezi nošenja zaštitne kacige uskladilo je 49 zemalja, a 105 zemalja ima propise o obveznom korištenju sigurnosnih pojaseva za vožnje usklađene s najboljom praksom. 33 zemlje uskladile su propise o zaštiti djece u vozilima s praksom zemalja koji ovaj propis već imaju u svom zakonodavstvu.

Broj zemalja koje imaju u svom zakonodavstvu uključene ključne
čimbenike sigurnosti, odnos 2014. i 2017.

Prometne nesreće moguće je racionalnim i sustavnim pristupom smanjivati po broju i njihovim posljedicama. U tome pomaže iskustvo, znanje i spoznaje razvijenih zemalja. Najbolji rezultati bi se postigli prevencijom: planskim postavljanjem osmišljenih i racionalnih kvantitativnih i kvalitativnih ciljeva, dobrim akcijskim planovima, strateški definiranim koncepcijama, nizom koordiniranih intervencija, dugoročno planiranim akcijama, aktivnostima i kampanjama te učinkovitim strategijama za upravljanje prometnom sigurnošću - od globalne, regionalne, nacionalne pa do lokalnih razina te pojedinaca.

Na sigurnost u prometu, osim niza varijabli, utječu i ljudi – sudionici prometa koji svojim stavovima i ponašanjima u kulturi zajednice utječu na to kako postavljaju svoje prioritete i kako prihvaćaju strategije sigurnosti prometa. Kultura sigurnog prometa [5] je iznimno bitna za postizanje ciljeva sigurnijeg prometnog sustava, jer predstavlja sustav zajedničkog promišljanja korisnika cesta i njihova ponašanja u tom sustavu. Prihvatljiva i propisna ponašanja korisnika cesta utječu na smanjenje rizika u sustavu i težinu posljedica, ukoliko do nesreće ipak dođe.

(NE)sigurnost u prometu kao univerzalni problem

Prema Globalnom izvješću o stanju u cestovnoj sigurnosti, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) broj smrtnih slučajeva u svijetu u cestovnom prometu dosegao 1,35 milijuna i kao takav već više godina zaredom predstavlja univerzalni javnozdravstveni problem. Svakog dana na cestama pogiba više od 3.700 osoba. Između 20 i 50 milijuna osoba biva ozlijeđeno godišnje na cestama, a mnogi od njih ostanu invalidi. Ovako visoka stopa smrtnosti neprihvatljiva je cijena mobilnosti.

Ozljede u cestovnom prometu vodeći su uzrok smrti djece od 5 do 14 godina i mladih od 5 do 29 godina. Mladi i odrasli u dobi od 15 do 44 godine čine više od polovice svih smrtnih slučajeva na cestama.

Mladi muškarci češće sudjeluju u prometnim nesrećama nego žene. Oko tri četvrtine svih smrtnih slučajeva u cestovnom prometu (73%) događa se među mladim muškarcima, mlađim od 25 godina. Vjerojatnost pogibije mladog muškarca je skoro tri puta veća od vjerojatnosti pogibije mlade žene u prometnoj nesreći.

Više od polovice svih smrtnih slučajeva u cestovnom prometu (54%) događa se među ugroženim sudionicima u prometu – pješacima (23%), biciklistima (3%) i motociklistima (28%).

Više od 90% svih smrtnih slučajeva na cestama u svijetu događa se u zemljama s niskim i srednjim prihodima. Zemlje niskog BDP-a imaju samo 1% udjela u ukupnom broju vozila, a u njima pogiba 13% ukupnog broja poginulih u prometnim nesrećama. U zemljama visokog BDP-a koje imaju 40% udjela u ukupnom broju vozila, a u njima pogiba svega 7% ukupnog broja poginulih u prometnim nesrećama.

Rizik od stradavanja u prometu na cestama tri puta je veći u zemljama s niskim dohotkom nego u zemljama s visokim dohotkom. Stope smrtnosti su najviše u Africi (26,6 poginulih na 100.000 stanovnika), a najniži u Europi (9,3 poginula na 100.000 stanovnika).

Gubici od prometnih nesreća za pojedinu zemlju su golemi. Procjenjuju se da godišnje dostižu iznos u visini od 1,5% do 2% BDP-a, a u manje razvijenim zemljama su i veći, te „koštaju“ u prosjeku 3% njihova BDP-a

 

Broj smrtnih slučajeva, odnosno stope smrtnosti u odnosu na veličinu svjetske populacije su se posljednjih godina ipak stabilizirale. Tome su doprinijeli napori na povećanju sigurnosti na cestama u nekim srednjim i visoko razvijenim zemljama.

Očito je da ovi pokazatelji ukazuju kako nikome nema izgovora za nedjelovanje. Ovo je poziv i upozorenje zemljama i njihovim Vladama da poduzmu još više akcija i aktivnosti kojima će se ispuniti globalni ciljevi i spasiti mnogi životi.

U 2016. godini stradavanje na cestama doseglo je neslavno osmo mjesto na „rang listi“ vodećih uzroka smrtnosti na svijetu.

Ako se ovi trendovi broja stradalih u prometu na cestama, u prometnim nesrećama ili od posljedica prometnih nesreća nastave, 2030. godine možemo očekivati da će stradavanja u prometu doseći neslavno peto mjesto među deset vodećih uzroka smrti u svijetu [6].


Vodeći uzroci smrti u svijetu (usporedba 2004. i procjena 2030.)

Prema projekcijama WHO, ako bi se zadržali sadašnji trendovi, uz dosadašnju tendenciju smrtnosti u cestovnom prometu,  na cestama bismo mogli imati oko 2,3 milijuna poginulih do 2030. Radi usporedbe, to je više poginulih nego što trenutačno ima stanovnika Makedonija ili Slovenija.

Napredak u Europi
Kao i sve odgovorne zemlje u svijetu i europska zajednica u cjelini, nastoji svesti stradanja u prometu na minimalnu, društveno prihvatljivu razinu, zacrtavajući kvantitativne i kvalitativne ciljeve i organizirano djelujući od nacionalne do lokalnih razina. Svojim naporima do sada Europska unija je postigla to da ima najsigurnije ceste na svijetu, odnosno da korisnici tih cesta najmanje stradavaju.
U 2018. godini 28 država članica EU registriralo je 25.100 smrtnih slučajeva na cestama. To je smanjenje za 21% u odnosu na 2010. godinu. Prosječna stopa smrtnosti 2018. godini u 28 država članica EU iznosila je 49 smrtnih slučajeva na milijun stanovnika, što predstavlja pad od 1% u odnosu na prethodnu godinu [7].
Europska unija je postigla značajan napredak u smanjenju broja nastradalih u prometnim nesrećama tijekom zadnjeg desetljeća. Iako zacrtani brojevi nisu realizirani u razdoblju 2010. do 2020. ne mogu se odreći napori u realizaciji zacrtanoga.

Smanjenje broja poginulih u EU od 2001. do 2018. i cilj do 2020.

Broj smrtno stradalih osoba na milijun stanovnika u 2017. godini, u zemljama članicama, prikazan je na slici 9. Zemlje s najmanje poginulih na milijun stanovnika u 2017. bile su Norveška (21), Švedska (25), Švicarska (26),Velika Britanija (27), Nizozemska (31), Danska (32), a s najviše poginulih na milijun stanovnika su Rumunjska (98), Bugarska (96), Hrvatska (80), Poljska (75), Latvija (70), Grčka (69).

 Broj smrtno stradalih na milijun stanovnika po
zemljama članicama EU, u 2017.  godini [8]


Ako se usporedi dosegnuta razina sigurnosti prometa na cestama među zemljama članicama EU za 2016. godinu, a prema broju poginulih osoba, vidljivo je da najmanje poginulih na 100.000 stanovnika ima u razvijenijim zemljama (u pravilu s većim BDP). U pregledu je prikazan broj smrtno stradalih osoba na 100.000 stanovnika, stanovništvo, broj vozila i BDP po svakoj zemlji članici.

 Broj smrtno stradalih na 100.000 stanovnika,  u 2016.  godini [3]

Naime, u većini razvijenih zemalja u kojima se godinama ulaže u sigurnost prometa i u kojima  pokrenuti programi za povećanje sigurnosti u prometu na nacionalnoj razini zabilježen je višegodišnji trend smanjenja stradavanja u prometu na cestama.

Ulagati u sigurnost uvijek se isplati. No, ulagati u sigurnost zahtjeva angažiranje velikih sredstava. Iz toga i proizlazi zaključak da zemlje s većim BDP u pravilu izdvajaju veća sredstva za sigurnost prometa na cestama pa su i rezultati vidljiviji. Ovdje se ne radi samo o ulaganju u infrastrukturu, sigurnije ceste, rekonstrukcije postojećih, u sigurnija vozila, obnovu voznoga parka, već i u edukaciju, preventivu, kao i snažne kampanje za podizanje javne svijesti ključne za razumijevanja problema i motiviranje pojedinaca i vlada da poduzmu te mjere i ulože znatna sredstva, što mora dati rezultate.
Prometni sustav, od svih koji u njemu participiraju izravno ili neizravno, traži ozbiljnost i odgovornost na svim razinama, od planiranja prometa (od građevinskog do normativnog dijela)  do korištenja prometnica (upravljanja vozilom). U prometnom inženjerstvu 21. stoljeća traže se novi postupci, metode i alati za postizanje sigurnog, učinkovitog i pouzdanog prometa, a sve uz minimalni nepovoljan utjecaj na okoliš i društvo. To se pak može postići samo aktivnim sudjelovanjem svih zemalja i jačanjem međunarodne suradnje na polju cestovne sigurnosti, te osiguravanjem financijske i tehničke podrške tim naporima.

Budućnost sigurnosti cestovnog prometa

Bez obzira na do sada postignuti napredak, sve su zemlje i dalje suočene s velikim izazovima kako postići veću sigurnost u prometu na cestama i spriječiti stradavanja i teška ozljeđivanja. Dok postoje specifični regionalni i lokalni izazovi, tako postoje i mnoge dokazane i učinkovite protumjere koje je potrebno sustavno i trajno primjenjivati i jačati. Da bi se ostvarili željeni ciljevi povećanja sigurnosti u prometu, sada i u budućnosti, te protumjere moraju biti inkorporirane u državne politike za postizanje tih ciljeva.

Sigurnosti mora biti posvećena globalna pažnja i zajednička odgovornost. Za smanjenje rizika na cestama potrebna je nedvojbena posvećenost i odlučnost čelnika država i vlada, nevladinih organizacija, međunarodnih institucija i agencija, javnog i privatnog sektora, akademske zajednice, strukovnih organizacija, udruga, industrije i medija. Za postizanje ciljeva ključno je sudjelovanje ljudi različitih disciplina, dizajnera sustava sigurnosti, inženjera cestovne industrije, dizajnera motornih vozila, službenika za provođenje zakona, zdravstvenih radnika, nastavnika kao i sudionika u prometu.

Zajedničkim čvrstim opredjeljenjem, prihvaćajući zajedničku odgovornost za postizanje globalnih ciljeva do 2030. treba osmišljavati i voditi snažne kampanje za podizanje javne svijesti. Te kampanje su ključne za postizane razumijevanja problema i motiviranje pojedinaca i vlada da poštuju postojeće zakone, poduzmu mjere i izmijene zakone koji su neučinkoviti ili nisu usklađeni s najboljom praksom i iskustvima najrazvijenijih zemalja, odnosno da takve zakone uvedu ukoliko ne postoje. Uz sve to, krajnji cilj mora biti vizija bez poginulih u prometu (Vision Zero) do 2050.

Dakle, cestovni promet i sigurnost prometnog sustava zahtijevaju pozornost ne samo na tehničko-tehnološkoj, organizacijskoj i ekonomskoj razini, nego i na razini društvene etike i individualnih vrijednosti. Razina prometne sigurnosti pokazatelj je konzistentne politike i prometne kulture, a odraz je složenosti i uređenosti odnosa u društvu. Stoga je prevencija prometnih nesreća i smanjenje njihova broja vrlo kompleksna i zahtjevna djelatnost.

Opredijeljenost za postizanje globalnih ciljeva do 2030. uključuje i povezivanje sigurnosti prometa na cestama, mentalnog i fizičkog zdravlja, razvoja, obrazovanja, uspostavu održivih gradova, zaštitu okoliša i skrb o klimatskim promjenama.

Budućnost sigurnijeg prometa i dalje će se temeljiti na opredjeljenju za smanjenje broja smrtnih slučajeva u prometu (za najmanje 50% u razdoblju od 2020. do 2030.) i smanjenje  ozbiljnog ozljeđivanja, kao i na posebnoj skrbi za sve skupine sudionika u prometu, poglavito za djecu, mladež, starije osobe te najranjivije sudionike prometa kao što su pješaci, biciklisti i motociklisti i korisnici javnog prijevoza.

Platforma za realizaciju ovoga bit će uspostava regionalnih, nacionalnih i lokalnih strategija i akcijskih planova. Pravna potpora propisima o sigurnosti prometa na cestama treba biti ugradba standarda za dizajn, izgradnju i oblikovanje ulica i cesta, propisa o sigurnijim vozilima i načinima korištenja cesta, a u skladu s načelima sigurnog prometnog sustava. Ovo neće uspjeti bez prometnog planiranja i učinkovitog upravljanja prometnim sustavom posebno u urbanim područjima. Posljedica ovoga mora biti žurniji prelazak na sigurnije, čistije, energetski učinkovitije i pristupačnije načine prijevoza, poglavito korištenje javnog prijevoza, poticanje razvoja, primjenu postojećih i budućih tehnologija i drugih inovacija, a sve u svrhu postizanja održivosti prometa.

U budućnosti se ne odustaje, već naprotiv, potiče na osiguravanje pravovremenog pristupa visokokvalitetnim i dugoročnim zdravstvenim uslugama za ozlijeđene u prometnim nesrećama i razvoj učinkovitog odgovora nakon nesreće uključivanjem psihološke, socijalne i pravne podrške žrtvama, preživjelima i obitelji.

I naravno, ono ključno, da bi budućnost postala sadašnjost treba potaknuti odgovorne na povećanje ulaganja u sigurnost cestovnog prometa prepoznajući visoke stope isplativosti i povrata od ulaganja u prevenciju, prevenciju od prometnih ozljeda, edukaciju, projekte, programe i aktivnosti kako bi se ispunili ciljevi održivog razvoja prometa[9].

Korišteni izvori:

[1]  Zuber, N. (2009). Razmišljanje. Sigurno-voziti.net. Preuzeto 16.05.2020.
[2] WHO (2020). Death on the road. On-line statistic. Preuzeto 15.05.2020.
[3] WHO (2019). Global status report on road safety 2018. Preuzeto 17.05.2020.
[4] Preuzeto  18.05.2020.
[5] Ward, N., Jay, O. Finley, K. (2019).  Safety Culture Primer. Center for Health and Safety Culture, Western Transportation Institute. College of Engineering Montana State University. Preuzeto 18.05.2020.
[6] WHO. (2009) Global Status Report on Road Safety 2008. Time for action Preuzeto 18.05.2020.
[7] European Commission (2019). 2018 Road Safety Statistics: What is behind the figures?
[8] Stockholm Declaration
[9] Stockholm Declaration Third Global Ministerial Conference on Road Safety: Achieving Global Goals 2030 Stockholm, 19–20 February 2020. Preuzeto 29.05.2020.

Nenad Zuber, listopada 2020. godine

POGLEDAJTE

PROMISLITE
invalidne osobe

poruka
SIGURNO VOZITI
ZANIMLJIVOSTI
Jeste li znali
Crtice iz prošlosti
Ideje
Autorska prava © sigurno-voziti.net 2002 - 2020. godine. Sva prava pridržana.