Cestovna sigurnost već dugi niz godina predstavlja veliki društveni problem koji prerasta granice pojedinih zemalja, zbog narušenog sustava vrijednosti u prometu i neželjenih posljedica koje se manifestiraju u stradavanjima - broju poginulih na cestama, ali i teškom i lakšem ozljeđivanju ljudi te velikoj materijalnoj šteti [1].
Broj poginulih korisnika
cesta u svijetu 2019. godine [2] |
|
Prema dostupnim podatcima [3] čini se da je sigurnost na cestama pitanje koje ne dobiva ni blizu pozornosti koju zaslužuje. S druge pak strane sigurnost na cestama je jedna od univerzalnih velikih prilika za spašavanje života širom svijeta.
Stopa smrti u cestovnom prometu na 100 000 stanovnika, po WHO regijama,
usporedba 2013. i 2016. |
|
Neke od regija (s pripadajućim zemljama) postigle su određeni napredak u smanjenju stope smrtnosti u 2016. u odnosu na 2013. godinu. Najveći napredak postignut je u Europi, u zemljama u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi te u zemljama zapadnog Pacifika. Povećanje stope smrtnosti dogodilo se u Africi i zemljama istočnog Mediterana i jugoistočne Azije. Ukupno gledano, u cijelome svijetu stopa smrtnosti je od 18,3% (2013.) smanjena na 18,2% (u 2016.)
Mnogo je razloga za ovakvu globalnu sliku (ne)sigurnosti u prometu na cestama. Broj stanovnika, broj vozila, brza urbanizacija, loša i neujednačena cestovna infrastruktura, nedovoljna angažiranost i suradnja dizajnera i projektanta prometnog sustava (u najširem smislu tih riječi), loši sigurnosni standardi, manjkavost kvalitetnog i učinkovitog zakona o prometu, nedostatak provedbe, loše upravljanje prometom, neadekvatan nadzor i sankcije u prometu, nesigurna vozila, rizična, opasna i nesigurna ponašanja korisnika cesta, nedovoljna razina osposobljenosti za sudjelovanje u sve zahtjevnijem prometu, nedovoljno žurna pomoć nakon nesreće, neadekvatna skrb o unesrećenima te mnogi drugi razlozi.
Omjer stanovništva, smrtnih slučajeva u cestovnom prometu, i registrirana
motorna vozila prema prihodima zemalja, 2016. |
|
Između 2013. i 2016. ostvaren je vidljivo veći napredak u smanjenju broja stradavanja u prometu na cestama u zemljama sa srednjim i visokim BDP-om u odnosu na zemlje s niskim BDP-om (slika 4.). U zemljama s niskim BDP-om nije ostvareno smanjenje broja smrtnih slučajeva u cestovnom prometu, dok je 48 zemalja sa srednjim i visokim BDP-om smanjilo broj smrtnih slučajeva u prometu na cestama. U 23 zemlje promjene nisu registrirane. Od 2013. do 2016. smrtnost na cestama povećala se ukupno u 104 zemlje.
Broj zemalja u kojima se zabilježena promjena broj smrtnih slučajeva u cestovnom prometu u razdoblju od 2013.- 2016. |
|
Postizanje globalnih i nacionalnih ciljeva koji se odnose na povećanje sigurnosti u prometu na cestama zahtjeva odgovarajuće upravljačke kapacitete i resurse. Oni trebaju na učinkovit način pokazati liderstvo u okviru vladinih i nevladinih institucija, odgovornih agencija, unutar višesektorskih koordinacijskih aranžmana, održivog sustava financiranja i podataka za procjenu i nadzor napretka.
Praksa pokazuje da se neke zemlje zaista ne trude osigurati dovoljno upravljačkih resursa i kapaciteta kako bi uskladili svoje zakone o sigurnosti prometa s najboljom praksom u svijetu. Ako se analiziraju samo članice Ujedinjenih Naroda, od 193 članice [4] (države), njih 132 ili 68% država ima nacionalnu strategiju za sigurnost na cestama; 109 država ili njih 57% ima jasno postavljene nacionalne ciljeve za smanjenje broja smrtnih slučajeva u cestovnom prometu; 123 zemlje ili njih 64% imaju zakone usklađena s najboljom praksom o ključnim čimbenicima rizika u prometu (vožnji pod utjecajem alkohola, korištenju kaciga za motocikle, uporabi dječjih sigurnosnih sustava, o korištenju sigurnosnih pojaseva i o ograničenjima brzina.
Broj zemalja i broj stanovnika u njima - koje imaju
u svom zakonodavstvu uključene ključne čimbenike sigurnosti |
|
Neke zemlje prihvaćaju s vremenom dobru praksu zemalja koje imaju bolju sliku sigurnosti na cestama. U donosu na 2014. godinu, 22 su zemlje od 2017. uskladile svoje zakone s dobrom praksom, nadopunivši svoje zakone s propisima vezanim za jedan ili više KLJUČNIH čimbenika rizika. Propise o brzinama uskladilo je 46 zemalja. Propise o vožnji pod utjecajem alkohola uskladilo je 45 zemalja s najboljom praksom. Propise o obvezi nošenja zaštitne kacige uskladilo je 49 zemalja, a 105 zemalja ima propise o obveznom korištenju sigurnosnih pojaseva za vožnje usklađene s najboljom praksom. 33 zemlje uskladile su propise o zaštiti djece u vozilima s praksom zemalja koji ovaj propis već imaju u svom zakonodavstvu.
Broj zemalja koje imaju u svom zakonodavstvu uključene ključne
cimbenike sigurnosti, odnos 2014. i 2017. |
|
Prometne nesreće moguće je racionalnim i sustavnim pristupom smanjivati po broju i njihovim posljedicama. U tome pomaže iskustvo, znanje i spoznaje razvijenih zemalja. Najbolji rezultati bi se postigli prevencijom: planskim postavljanjem osmišljenih i racionalnih kvantitativnih i kvalitativnih ciljeva, dobrim akcijskim planovima, strateški definiranim koncepcijama, nizom koordiniranih intervencija, dugoročno planiranim akcijama, aktivnostima i kampanjama te učinkovitim strategijama za upravljanje prometnom sigurnošću - od globalne, regionalne, nacionalne pa do lokalnih razina te pojedinaca.
Na sigurnost u prometu, osim niza varijabli, utječu i ljudi – sudionici prometa koji svojim stavovima i ponašanjima u kulturi zajednice utječu na to kako postavljaju svoje prioritete i kako prihvaćaju strategije sigurnosti prometa. Kultura sigurnog prometa [5] je iznimno bitna za postizanje ciljeva sigurnijeg prometnog sustava, jer predstavlja sustav zajedničkog promišljanja korisnika cesta i njihova ponašanja u tom sustavu. Prihvatljiva i propisna ponašanja korisnika cesta utječu na smanjenje rizika u sustavu i težinu posljedica, ukoliko do nesreće ipak dođe.
(NE)sigurnost u prometu kao univerzalni problem
Prema Globalnom izvješću o stanju u cestovnoj sigurnosti, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) broj smrtnih slučajeva u svijetu u cestovnom prometu dosegao 1,35 milijuna i kao takav već više godina zaredom predstavlja univerzalni javnozdravstveni problem. Svakog dana na cestama pogiba više od 3.700 osoba. Između 20 i 50 milijuna osoba biva ozlijeđeno godišnje na cestama, a mnogi od njih ostanu invalidi. Ovako visoka stopa smrtnosti neprihvatljiva je cijena mobilnosti.
Ozljede u cestovnom prometu vodeći su uzrok smrti djece od 5 do 14 godina i mladih od 5 do 29 godina. Mladi i odrasli u dobi od 15 do 44 godine čine više od polovice svih smrtnih slučajeva na cestama.
Mladi muškarci češće sudjeluju u prometnim nesrećama nego žene. Oko tri četvrtine svih smrtnih slučajeva u cestovnom prometu (73%) događa se među mladim muškarcima, mlađim od 25 godina. Vjerojatnost pogibije mladog muškarca je skoro tri puta veća od vjerojatnosti pogibije mlade žene u prometnoj nesreći.
Više od polovice svih smrtnih slučajeva u cestovnom prometu (54%) događa se među ugroženim sudionicima u prometu – pješacima (23%), biciklistima (3%) i motociklistima (28%).
Više od 90% svih smrtnih slučajeva na cestama u svijetu događa se u zemljama s niskim i srednjim prihodima. Zemlje niskog BDP-a imaju samo 1% udjela u ukupnom broju vozila, a u njima pogiba 13% ukupnog broja poginulih u prometnim nesrećama. U zemljama visokog BDP-a koje imaju 40% udjela u ukupnom broju vozila, a u njima pogiba svega 7% ukupnog broja poginulih u prometnim nesrećama.
Rizik od stradavanja u prometu na cestama tri puta je veći u zemljama s niskim dohotkom nego u zemljama s visokim dohotkom. Stope smrtnosti su najviše u Africi (26,6 poginulih na 100.000 stanovnika), a najniži u Europi (9,3 poginula na 100.000 stanovnika).
Gubici od prometnih nesreća za pojedinu zemlju su golemi. Procjenjuju se da godišnje dostižu iznos u visini od 1,5% do 2% BDP-a, a u manje razvijenim zemljama su i veći, te „koštaju“ u prosjeku 3% njihova BDP-a
Broj smrtnih slučajeva, odnosno stope smrtnosti u odnosu na veličinu svjetske populacije su se posljednjih godina ipak stabilizirale. Tome su doprinijeli napori na povećanju sigurnosti na cestama u nekim srednjim i visoko razvijenim zemljama.
Očito je da ovi pokazatelji ukazuju kako nikome nema izgovora za nedjelovanje. Ovo je poziv i upozorenje zemljama i njihovim Vladama da poduzmu još više akcija i aktivnosti kojima će se ispuniti globalni ciljevi i spasiti mnogi životi.
U 2016. godini stradavanje na cestama doseglo je neslavno osmo mjesto na „rang listi“ vodećih uzroka smrtnosti na svijetu.
Ako se ovi trendovi broja stradalih u prometu na cestama, u prometnim nesrećama ili od posljedica prometnih nesreća nastave, 2030. godine možemo očekivati da će stradavanja u prometu doseći neslavno peto mjesto među deset vodećih uzroka smrti u svijetu [6].
Vodeći uzroci smrti u svijetu (usporedba 2004. i procjena 2030.)
Prema projekcijama WHO, ako bi se zadržali sadašnji trendovi, uz dosadašnju tendenciju smrtnosti u cestovnom prometu, na cestama bismo mogli imati oko 2,3 milijuna poginulih do 2030. Radi usporedbe, to je više poginulih nego što trenutačno ima stanovnika Makedonija ili Slovenija.
Napredak u Europi
Kao i sve odgovorne zemlje u svijetu i europska zajednica u cjelini, nastoji svesti stradanja u prometu na minimalnu, društveno prihvatljivu razinu, zacrtavajući kvantitativne i kvalitativne ciljeve i organizirano djelujući od nacionalne do lokalnih razina. Svojim naporima do sada Europska unija je postigla to da ima najsigurnije ceste na svijetu, odnosno da korisnici tih cesta najmanje stradavaju.
U 2018. godini 28 država članica EU registriralo je 25.100 smrtnih slučajeva na cestama. To je smanjenje za 21% u odnosu na 2010. godinu. Prosječna stopa smrtnosti 2018. godini u 28 država članica EU iznosila je 49 smrtnih slučajeva na milijun stanovnika, što predstavlja pad od 1% u odnosu na prethodnu godinu [7].
Europska unija je postigla značajan napredak u smanjenju broja nastradalih u prometnim nesrećama tijekom zadnjeg desetljeća. Iako zacrtani brojevi nisu realizirani u razdoblju 2010. do 2020. ne mogu se odreći napori u realizaciji zacrtanoga.
Smanjenje broja poginulih u EU od 2001. do 2018. i cilj do 2020.
Broj smrtno stradalih osoba na milijun stanovnika u 2017. godini, u zemljama članicama, prikazan je na slici 9. Zemlje s najmanje poginulih na milijun stanovnika u 2017. bile su Norveška (21), Švedska (25), Švicarska (26),Velika Britanija (27), Nizozemska (31), Danska (32), a s najviše poginulih na milijun stanovnika su Rumunjska (98), Bugarska (96), Hrvatska (80), Poljska (75), Latvija (70), Grčka (69).
Broj smrtno stradalih na milijun stanovnika po
zemljama članicama EU, u 2017. godini [8]
Ako se usporedi dosegnuta razina sigurnosti prometa na cestama među zemljama članicama EU za 2016. godinu, a prema broju poginulih osoba, vidljivo je da najmanje poginulih na 100.000 stanovnika ima u razvijenijim zemljama (u pravilu s većim BDP). U pregledu je prikazan broj smrtno stradalih osoba na 100.000 stanovnika, stanovništvo, broj vozila i BDP po svakoj zemlji članici.
Broj smrtno stradalih na 100.000 stanovnika, u 2016. godini [3]
Naime, u većini razvijenih zemalja u kojima se godinama ulaže u sigurnost prometa i u kojima pokrenuti programi za povećanje sigurnosti u prometu na nacionalnoj razini zabilježen je višegodišnji trend smanjenja stradavanja u prometu na cestama.
Ulagati u sigurnost uvijek se isplati. No, ulagati u sigurnost zahtjeva angažiranje velikih sredstava. Iz toga i proizlazi zaključak da zemlje s većim BDP u pravilu izdvajaju veća sredstva za sigurnost prometa na cestama pa su i rezultati vidljiviji. Ovdje se ne radi samo o ulaganju u infrastrukturu, sigurnije ceste, rekonstrukcije postojećih, u sigurnija vozila, obnovu voznoga parka, već i u edukaciju, preventivu, kao i snažne kampanje za podizanje javne svijesti ključne za razumijevanja problema i motiviranje pojedinaca i vlada da poduzmu te mjere i ulože znatna sredstva, što mora dati rezultate.
Prometni sustav, od svih koji u njemu participiraju izravno ili neizravno, traži ozbiljnost i odgovornost na svim razinama, od planiranja prometa (od građevinskog do normativnog dijela) do korištenja prometnica (upravljanja vozilom). U prometnom inženjerstvu 21. stoljeća traže se novi postupci, metode i alati za postizanje sigurnog, učinkovitog i pouzdanog prometa, a sve uz minimalni nepovoljan utjecaj na okoliš i društvo. To se pak može postići samo aktivnim sudjelovanjem svih zemalja i jačanjem međunarodne suradnje na polju cestovne sigurnosti, te osiguravanjem financijske i tehničke podrške tim naporima.
Budućnost sigurnosti cestovnog prometa
Bez obzira na do sada postignuti napredak, sve su zemlje i dalje suočene s velikim izazovima kako postići veću sigurnost u prometu na cestama i spriječiti stradavanja i teška ozljeđivanja. Dok postoje specifični regionalni i lokalni izazovi, tako postoje i mnoge dokazane i učinkovite protumjere koje je potrebno sustavno i trajno primjenjivati i jačati. Da bi se ostvarili željeni ciljevi povećanja sigurnosti u prometu, sada i u budućnosti, te protumjere moraju biti inkorporirane u državne politike za postizanje tih ciljeva.
Sigurnosti mora biti posvećena globalna pažnja i zajednička odgovornost. Za smanjenje rizika na cestama potrebna je nedvojbena posvećenost i odlučnost čelnika država i vlada, nevladinih organizacija, međunarodnih institucija i agencija, javnog i privatnog sektora, akademske zajednice, strukovnih organizacija, udruga, industrije i medija. Za postizanje ciljeva ključno je sudjelovanje ljudi različitih disciplina, dizajnera sustava sigurnosti, inženjera cestovne industrije, dizajnera motornih vozila, službenika za provođenje zakona, zdravstvenih radnika, nastavnika kao i sudionika u prometu.
Zajedničkim čvrstim opredjeljenjem, prihvaćajući zajedničku odgovornost za postizanje globalnih ciljeva do 2030. treba osmišljavati i voditi snažne kampanje za podizanje javne svijesti. Te kampanje su ključne za postizane razumijevanja problema i motiviranje pojedinaca i vlada da poštuju postojeće zakone, poduzmu mjere i izmijene zakone koji su neučinkoviti ili nisu usklađeni s najboljom praksom i iskustvima najrazvijenijih zemalja, odnosno da takve zakone uvedu ukoliko ne postoje. Uz sve to, krajnji cilj mora biti vizija bez poginulih u prometu (Vision Zero) do 2050.
Dakle, cestovni promet i sigurnost prometnog sustava zahtijevaju pozornost ne samo na tehničko-tehnološkoj, organizacijskoj i ekonomskoj razini, nego i na razini društvene etike i individualnih vrijednosti. Razina prometne sigurnosti pokazatelj je konzistentne politike i prometne kulture, a odraz je složenosti i uređenosti odnosa u društvu. Stoga je prevencija prometnih nesreća i smanjenje njihova broja vrlo kompleksna i zahtjevna djelatnost.
Opredijeljenost za postizanje globalnih ciljeva do 2030. uključuje i povezivanje sigurnosti prometa na cestama, mentalnog i fizičkog zdravlja, razvoja, obrazovanja, uspostavu održivih gradova, zaštitu okoliša i skrb o klimatskim promjenama.
Budućnost sigurnijeg prometa i dalje će se temeljiti na opredjeljenju za smanjenje broja smrtnih slučajeva u prometu (za najmanje 50% u razdoblju od 2020. do 2030.) i smanjenje ozbiljnog ozljeđivanja, kao i na posebnoj skrbi za sve skupine sudionika u prometu, poglavito za djecu, mladež, starije osobe te najranjivije sudionike prometa kao što su pješaci, biciklisti i motociklisti i korisnici javnog prijevoza.
Platforma za realizaciju ovoga bit će uspostava regionalnih, nacionalnih i lokalnih strategija i akcijskih planova. Pravna potpora propisima o sigurnosti prometa na cestama treba biti ugradba standarda za dizajn, izgradnju i oblikovanje ulica i cesta, propisa o sigurnijim vozilima i načinima korištenja cesta, a u skladu s načelima sigurnog prometnog sustava. Ovo neće uspjeti bez prometnog planiranja i učinkovitog upravljanja prometnim sustavom posebno u urbanim područjima. Posljedica ovoga mora biti žurniji prelazak na sigurnije, čistije, energetski učinkovitije i pristupačnije načine prijevoza, poglavito korištenje javnog prijevoza, poticanje razvoja, primjenu postojećih i budućih tehnologija i drugih inovacija, a sve u svrhu postizanja održivosti prometa.
U budućnosti se ne odustaje, već naprotiv, potiče na osiguravanje pravovremenog pristupa visokokvalitetnim i dugoročnim zdravstvenim uslugama za ozlijeđene u prometnim nesrećama i razvoj učinkovitog odgovora nakon nesreće uključivanjem psihološke, socijalne i pravne podrške žrtvama, preživjelima i obitelji.
I naravno, ono ključno, da bi budućnost postala sadašnjost treba potaknuti odgovorne na povećanje ulaganja u sigurnost cestovnog prometa prepoznajući visoke stope isplativosti i povrata od ulaganja u prevenciju, prevenciju od prometnih ozljeda, edukaciju, projekte, programe i aktivnosti kako bi se ispunili ciljevi održivog razvoja prometa[9].
Korišteni izvori:
[1] Zuber, N. (2009). Razmišljanje. Sigurno-voziti.net. Preuzeto 16.05.2020.
[2] WHO (2020). Death on the road. On-line statistic. Preuzeto 15.05.2020.
[3] WHO (2019). Global status report on road safety 2018. Preuzeto 17.05.2020.
[4] Preuzeto 18.05.2020.
[5] Ward, N., Jay, O. Finley, K. (2019). Safety Culture Primer. Center for Health and Safety Culture, Western Transportation Institute. College of Engineering Montana State University. Preuzeto 18.05.2020.
[6] WHO. (2009) Global Status Report on Road Safety 2008. Time for action Preuzeto 18.05.2020.
[7] European Commission (2019). 2018 Road Safety Statistics: What is behind the figures?
[8] Stockholm Declaration
[9] Stockholm Declaration Third Global Ministerial Conference on Road Safety: Achieving Global Goals 2030 Stockholm, 19–20 February 2020. Preuzeto 29.05.2020.