PROVJERITE
vozac
anketa
provjera znanja
alkotest
PROCITAJTE

VIZIJA NULA - vizionarski  pristup sigurnosti i mobilnosti

Nenad Zuber

Davno, davno … kada još neki od današnjih sudionika prometa nisu bili niti rođeni, u sklopu jedne od prometno najsigurnijih zemalja svijeta intenzivirani su napori za povećanje sigurnosti prometa na cestama – osmišljavanjem Vizije nula! Stariji su već pomalo zaboravili kako se ponašati u prometu a da se dostigne cilj Vizije – promet bez poginulih i teško ozlijeđenih!

Vision Zero (Vizija nula), filozofija je sigurnosti unutar sustava cestovnog prometa u kojem nitko neće smrtno stradati ili biti ozbiljno ozlijeđen [1]. Vizija nula osmišljena je u Švedskoj 1994., a tri godine kasnije, u listopadu 1997., prihvaćena je u švedskom parlamentu.

Nije slučajno da se ova ideja rodila baš u Švedskoj. Švedska je među državama koje se oduvijek osobito brinu za sigurnost prometa na cestama. Kad se projekt Vision Zero pokrenuo, Švedska je bilježila samo sedam smrtnih slučajeva u prometu na 100.000 stanovnika; danas, unatoč značajnom povećanju opsega prometa, taj broj je manji od tri. Za usporedbu, broj smrtnih slučajeva na cestama u Sjedinjenim Državama iznosio je 11,6 na 100.000. Radikalna vizija učinila je Švedsku međunarodnim liderom na području cestovne sigurnosti [2].

Kao i svaka dobra ideja, ubrzo se proširila Europom i svijetom kao univerzalna vizija sigurnog prometa. Vizija nula postaje multinacionalni projekt sigurnosti i slika budućnosti bez poginulih ili ozbiljno ozlijeđenih u prometu. Vizija nula postaje način promišljanja, odnos prema životu i strategija za osmišljavanje sigurnog sustava cestovnog prijevoza u kojem je gubitak ljudskog života neprihvatljiv. Nula poginulih nije cilj koji treba postići do određenog datuma. To je promjena promišljanja i koncepcija koja s trenutačnih problema u prometu vodi k onome što bi trebalo predstavljati optimalno stanje cestovnog prometa. Vizija nula je „proces podizanja glave od operative ka horizontu!“

Ova vizija je utemeljena na etičkom načelu da nije prihvatljivo da sudionici prometa pogibaju ili budu ozbiljno ozlijeđeni pri kretanju unutar sustava cestovnog prometa. Vizija funkcionira kao vodič za odabir strategija djelovanja, a ne za postavljanje konkretnih ciljeva. Vizija nula prepoznaje da će vozači i sudionici prometa ponekad pogriješiti, ali cestovni sustav i povezane politike trebaju biti dizajnirani tako da ljudska pogreška ne rezultira smrću i ozbiljnim ozljedama.

U većini cestovnih prometnih sustava, korisnici cesta snose potpunu odgovornost za sigurnost. Vizija nula mijenja taj odnos naglašavajući da odgovornost za stradavanja u prometu snose, ne samo korisnici cesta, već je ta odgovornost podijeljena na projektante prometnog sustava u najširem smislu te riječi (dizajnere sustava), cestovnu infrastrukturu i tehnologiju vozila [3].

Poznato je da u većini zemalja postoje propisi i sigurnosna pravila prema kojima se korisnik prometne površine treba ponašati kako bi izbjegao prometnu nesreće. Ako se pak prometna nesreća dogodi, barem je jedan sudionik prometa prekršio propis i pravni sustav može djelovati sankcijom – poznata je paradigma!

U tradicionalnom pristupu sigurnosti prometa, problem predstavljaju prometne nesreće, a da njih ne bi bilo od sudionika prometa očekuje se savršeno ponašanje. Prema većini studija ljudski je faktor presudan za nastanak čak 90 posto tih nesreća u prometu na cestama (a u nekima i 95 posto). Sva promišljanja usredotočena su na to kako spriječiti da se nesreće uopće ne dogode te kako utjecati na promjenu ponašanja onih koji sudjeluju u prometu.

Ali za Viziju nula, nesreća sama po sebi nije glavni problem. Problem je što ljudi u prometu stradavaju, pogibaju ili budu teško ranjeni. A razlog ozbiljnom ozljeđivanju, odnosno stradavanju je uglavnom to što ljudsko tijelo ima određeni prag tolerancije na udarac, odnosno na kinetičku energiju, koja je funkcija brzine kretanja. Promet (mobilnost) je realnost i nije intencija zabraniti ga, ograničiti ili zaustaviti, već suprotno, njime treba upravljati (čitaj: upravljati brzinom, upravljati rizikom). Temeljem činjenice da u sustavu sudjeluju manje (pješaci, biciklisti, starije osobe, invalidne osobe …) ili više zaštićeni sudionici prometa (vozači automobila, kamiona, autobusa, tramvaja …), Vizija nula sugerira najviše brzine kretanja u urbanim područjima do 30 km/h (18,6 mph). Zašto? Ako pješaka udari automobil brzinom od 30 km/h, rizik stradavanja je svega 10 posto. U dotadašnjoj praksi, u Švedskoj je kao i u većini razvijenih zemalja zadana brzina u urbanim područjima bila je 50 km/h (31 mph). Ako automobil udari pješaka tom brzinom (od 50 km/h), rizik od kobnog ozljeđivanja ili stradavanja raste 80 posto!

Slično je s raskrižjima. Za razliku od klasičnih ortogonalnih raskrižja, usvojena je s razlogom izgradanja, uvođenje raskrižja s kružnim tokom prometa. S motrišta sigurnosti to je puno bolje, jer se u njima brzina prolaska bitno smanjuje. Na ovim primjerima je razvidno kako je filozofija Vizije nula i znanstvena utemeljenost počela utjecati na način na koji se rješavaju prometni sigurnosni problemi u društvu.

Ova vizija sigurnosti proklamira da su dizajneri sustava (projektanti prometnog sustava) u konačnici odgovorni za razinu sigurnosti u cjelokupnom sustavu. Oni projektiranjem i rekonstrukcijom prethodnih pogrešno izvedenih elemenata cestovne infrastrukture stvaraju preduvjete za uredno funkcioniranje i uporabu sustava cestovnog prometa. Dakle, treba dizajnirati prometne površine i opremu na njima tako da opraštaju ili ispravljaju eventualne pogreške korisnika tih površina.

S druge strane korisnici cesta odgovorni su za pridržavanje propisa i pravila za uporabu sustava cestovnog prometa koja su utvrdili i postavili projektanti sustava u najširem smislu te riječi. Ako se korisnici cestama ne pridržavaju tih propisa i pravila zbog nedostatka znanja, neprihvaćanja, ignoriranja ili umanjenih sposobnosti i time budu ugroženi, dizajneri sustava moraju poduzeti potrebne korake kako bi suzbili mogućnost stradavanja i teškog ozljeđivanja.

Etička pravila na kojima se ovo temelji su: Život i zdravlje ljudi ničime i nikada se ne mogu zamijeniti drugim prioritetima u društvu; Kad god netko pogine u prometu ili bude ozbiljno ozlijeđen, moraju se poduzeti potrebni koraci da se ubuduće izbjegne sličan događaj; Ulaganje u sigurnost nikada nije skupo – uvijek se isplati!

Sigurnost i mobilnost

Vision Zero temelji se na pretpostavci da je gubitak života i zdravlja ljudi neprihvatljiv i da stoga treba uspostaviti sustav cestovnog prometa na način, da se takvi događaji ne dogode. To znači da je sigurnost, zdravlje i životi ljudi važnije područje od ostalih pitanja u sustavu cestovnog prometa. Zato, mobilnost treba slijediti iz sigurnosti i ne može se razvijati na štetu sigurnosti. Budući da se sigurnošću i mobilnošću ne može trgovati, pogotovo jednim na račun drugoga -  mobilnost postaje funkcija sigurnosti, a ne obrnuto. Što će cestovna infrastruktura biti sigurnija, to će omogućavati veću pokretljivost.

U viziji sigurnosti bez poginulih brzina se često koristi kao operativna definicija mobilnosti. Stoga, brzina vožnje mora biti ograničena razinom koja je razmjerna sigurnosti na konkretnoj cesti (njenim građevinskim i prometnim elementima). To je istinski pomak paradigme i suprotstavljen je općenitijem načelu gdje se ljudski život, mobilnost i druge pogodnosti i problemi mjere jedni protiv drugih. Tome najbolje svjedoči rečenica iz dokumenta koji se odnosi na prihvaćanje Vision Zero, švedskog parlamenta: "... ograničenje brzina u cestovnom prometnom sustavu treba biti određeno tehničkim standardom vozila i cesta kako ne bi prelazila razinu nasilja koje ljudsko tijelo može podnijeti. Što su sigurnije vozilo i cesta, veća je i brzina koja se može prihvatiti".

Od vizije do strategije

Najvažniji dio vizije i značenja Vision Zero je da nijedna predvidljiva nesreća ne bi trebala biti teža od tolerancije čovjeka na ozljedu koja uzrokuje dugoročni gubitak zdravlja. Siguran prometni sustav mora biti dizajniran tako da se štetni događaj niti ne dogodi, ili ako se dogodi, ne smije doseći granicu ljudske tolerancije. Koncepcija Vizije nula pretpostavlja da se nesreće u prometu ne mogu u potpunosti izbjeći, pa je osnova za ovaj koncept izgrađena do razine ljudske tolerancije na mehaničke sile.

Rizik od ozljede može se promatrati kao funkcija reakcije na veličinu sile. Nesreće uključuju djelovanje veću ili manju mehaničku silu, često opisanu kao izloženost ozbiljnosti nesreće. Ako se izloženost nesreći, mehaničke sile, mogu zadržati ispod praga ozbiljnih ozljeda, imamo gotovo siguran sustav. Da bi se izloženost zadržala ispod praga tolerancije, moraju se  ukloniti sve nesreće preko te granice, ili povećati sposobnost da se djelovanje sile izdrži. Ti su elementi poznati kao prevencija nesreća i sprječavanje ozljeđivanja.

Smanjenje izloženosti mehaničkoj sili može se postići ne samo izbjegavanjem nesreća, već i takozvanim filterima – građevinskim rješenjima i/ili zaštitnim sustavima i tehničko-tehnološkim rješenjima, aktivnim i pasivnim sigurnosnim sustavima. Npr., sigurno raskrižje za vozila i vozače nije raskrižje bez nesreća, već raskrižje na kojem nijedna moguća nesreća neće dovesti do ozbiljnog povrjeđivanja ili smrti vozača. Sasvim je očito da se fokus mora postaviti na sučeljavanje različitih komponenti sustava (brzine, ceste, vozila). Sigurno raskrižje može biti sigurno samo za putnike koji su pravilno smješteni i osigurani u vozilu s određenom razinom otpornosti na ozljeđivanje. Zaštita se dakle mora definirati, ali samo u mjeri koja je ostvariva. Automobil vjerojatno nikada neće moći zaštititi svoje putnike u sudarima, npr. s kamionom koji vozi velikom brzinom, čak i ako je prednji kraj kamiona deformabilan.

U tom smislu, automobilska industrija i dizajneri infrastrukture moraju raditi na uspostavi budućih ograničenja brzina. Uvijek postoji još jedan parametar koji se može koristiti za drastično povećanje sigurnosti: to je smanjenje mobilnosti, bilo za neke kategorije korisnika ceste, ili smanjenje brzine do razine u kojoj nesreće ne uzrokuju ozbiljne ozljede. Povezanost brzine i sigurnosti jedan je od najpoznatijih odnosa na području cestovne sigurnosti, i teoretski i empirijski.

Dakle, Vizija nula se profilirala kao strategija za uklanjanje svih prometnih nesreća i teških ozljeda, uz istodobno povećanje sigurne, zdrave i jednake mobilnosti za sve [4].

Vizija nula živi i dalje

Vision Zero je izravan strateški odgovor na neprihvatljiv broj stradavanja u cestovnom prometu. Bez obzira na dosadašnju učinkovitost u provedbi, nema niti jednog ozbiljnijeg strateškog dokumenta na svjetskoj, europskoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini koji ne računa s vizijom sigurnosti u prometu – promet bez poginulih. Naš Zakon o sigurnosti prometa na cestama utemeljen je također na konceptu Vizije Nula. Ta dalekosežna zamisao ili predodžba o željenom razvoju događaja vezanih za sigurnost korisnika prometnog sustava, živi i dalje.

Predviđanje i nastojanje smanjenja smrtnih slučajeva i ozbiljnog ozljeđivanja u prometu na cestama za 50 posto, iako nije ostvareno u razdoblju od 2011. do 2020, nedavno je produženo (Deklaracijom ministara prometa EU-a, koja je 2017. prihvaćena u Valletti, na Malti) [5] kao cilj do 2030. godine.

Daljnji napredak i ishodi mjerit će se, i dalje, u sklopu okvira politike EU o sigurnosti na cestama koristeći ključne pokazatelje uspješnosti i novim izazovima, kao što su starenje stanovništva, rastuća urbanizacija, ekonomija dijeljenja, kao i sigurnim prijelazom na kooperativnu, povezanu i autonomnu mobilnost.

Dugoročni cilj Vizije nula je smanjiti smrtnost na cestama na gotovo nulu do 2050. godine (slijedeći primjer najuspješnijih zemalja u pogledu sigurnosti prometa na cestama) [6].

Svima nam je za očekivati i nadati se da se ova vizija, slika koju stvara mašta bez nužnog uporišta u stvarnom, materijalnom svijetu - neće ugasiti i razočarati.

Uvažavajući činjenicu da je promet smrtna prijetnja, potrudimo se, dajmo svoj doprinos svojim ponašanjem u prometu ovoj sjajnoj viziji! Oživotvorimo ju – spašavajmo živote u prometu zajedno!

Korišteni izvori:

[1]    Claes Tingvall & Center for Accident Research at Narelle University Haworth Monash. (1999.) Vision Zero - an ethical approach to security and mobility.
[2]  Government Offices of Sweden. Renewed Commitment to Vision Zero Intensified efforts for transport safety in Sweden (Obnovljena obveza do Vision Zero-a, Intenzivirani napori za sigurnost prometa u Švedskoj).
[3]   Vision Zero

[4]   Vision Zero Network. What is Vision Zero?
[5]   Malta EU2017. Valletta Declaration on Road Safety. Valletta.
[6]  European Commission (2020). Mobilnost i transport. Sigurnost na cesti. Što radimo?

Nenad Zuber, kolovoza 2020. godine

POGLEDAJTE

PROMISLITE
invalidne osobe

poruka
SIGURNO VOZITI
ZANIMLJIVOSTI
Jeste li znali
Crtice iz prošlosti
Ideje
Autorska prava © sigurno-voziti.net 2002 - 2020. godine. Sva prava pridržana.