PROCITAJTE

Sažetak rada:

Ponašanje vozača u prometu plod je složene interakcije znanja, sposobnosti, vještina, iskustava, osobina, odgoja, poticaja i utjecaja iz okružja, dobi, spola … ali i niza drugih varijabli… sve do kulturnog kruga u kojem pojedinac funkcionira i civilizacijske razine kojoj vozač pripada. Sve te varijable determiniraju vozačeva ponašanja u prometu.

Neka ponašanja su temeljem interakcije brojnih varijabli kvalificirana kao ona koja predstavljaju značajnije odstupanje od uobičajenog i društveno prihvaćenog ponašanja za određenu sredinu. Takva društveno neprihvatljiva ponašanja, odnosno odstupanja od naučenih – prihvatljivih ponašanja u prometu, često predstavljaju rizična ponašanja ili poremećaje u sustavu i izravno utječu na razinu sigurnosti sudionika prometa.

Cesto, ponašanje vozaca, odraz je njegove (ne)mogucnosti kako se nositi sa situacijama, izazovima, problemima, ugrozama, zahtjevima, frustracijama, stresovima … okružja u kojem vozi. Kao reakcija na takve složene zahtjeve s kojima se mnogi vozaci teško mogu nositi, generiraju se razlicita incidentna ponašanja. Jedno od takvih je agresivno ponašanje vozaca u prometu. Agresivni vozaci svoje ponašanje namecu drugima, ne obracajuci pažnju na njihova prava i njihovu volju u prometu. Pocesto se kod vozaca izvrgnutih agresivnom ponašanju javlja uzvracanje slicnim ponašanjem kao nužda za preživljavanje na cestama.

Kako bi se ispitala razina agresivnosti u prometu, na web-stranice www.sigurno-voziti.net postavljena je anketa za samoprocjenu agresivnosti kod vozača (ove stranice je moguće i danas posjetiti). Anketu pod nazivom „Jesam li agresivan vozač“ tijekom 28 mjeseci  od 05. travnja 2005. do 13. srpnja 2007. godine, ispunilo je 10.238 osoba (vozača i vozačica). Na temelju analize i usporedbi indikatora vrednovani su rezultati i ponašanja anketiranih, pa je kolovoza 2007. objavljena prva Analiza ankete o agresivnoj vožnji.
 
Cinjenica je da covjek izravno ili neizravno cijeli život uci. Uci temeljem svojih uspjeha, ali i neuspjeha, temeljem propusta, pokušaja i pogrešaka. Isto tako je i u prometu. To, covjeku imanentno ucenje, zovemo cjeloživotno ucenje o prometu i odgajanje za sigurno sudjelovanje u prometu. Stalnim sudjelovanjem u prometu kod vozaca je sveprisutno ucenje ili bolje receno: stalno stjecanje i dogradnja vozackog iskustva, vještina, stjecanje dobrih – sigurnosnih navika, vozackog samopouzdanja, vozacke mudrosti, a što neminovno dovodi do evolucije u ponašanju.

A je li to uistinu tako ili je to plod nekih razumnih i racionalnih percepcija i promišljanja? Jesu li to samo želje onih koji se izravno ili neizravno bave sigurnošću prometa? Modificiraju li vozači svoja ponašanja (naravno - na bolja, ona poželjna)?  Ili posve osobno: mijenjam li se ja kao vozač na bolje?

Kako bismo dobili odgovore na ta i neka druga pitanja, analizirana su ponašanja vozača temeljem samoprocjene, u razdoblju od 14. srpnja 2007. do 23. siječnja 2017. godine u istoj anketi na web-stranicama www.sigurno-voziti.net. Tijekom tih 114 mjeseci anketu je ispunilo 21.932 vozača i vozačica.

Rezultati istraživanja i usporedba s rezultatima ranijeg istraživanja dali su zanimljive rezultate u genezi agresivnosti u ponašanju vozača i vozačica u prometu na području Republike Hrvatske, a prikazani su u ovome radu.

Ključne riječi: 
AGRESIVNOST, SIGURNOST, SAMOPROCJENA, PONAŠANJE U PROMETU

1. UVOD

Vožnja u prometu na cesti je timski pothvat koji se odlikuje tolerancijom, međusobnim uvažavanjem i suradnjom onih koji u njemu sudjeluju! Kada zahtjevi prometa „prerastu“ sposobnosti vozača, odnosno kada vozač više nije u mogućnosti kontrolirati situaciju, vozilo ili svoje ponašanje u konkretnoj prometnoj situaciji, vožnja postaje visoko rizičan pothvat s velikom vjerojatnošću za nastanak prometne nesreće i vrlo izvjesne ugroze drugih sudionika prometa.

Sigurnost prometa na cestama je kompleksno, interdisciplinarno pitanje u kojem interakcija mnogobrojnih i različitih varijabli igra važnu ulogu, a pri tome međusobno značajno utječu jedne na druge. Mudar i siguran vozač ključni je čimbenik sustava cestovne prometne sigurnosti, na koji izravno utječe svojim ponašanjem, iskustvom, psihofizičkim sposobnostima, navikama, znanjima o prometu i vještinama upravljanja vozilom.

I ponašanje vozača u prometu plod je složene interakcije niza različitih varijabli, kao što su znanja o prometu, sposobnosti, vještine i osobine vozača, njegova iskustva i odgoj, ali i poticaja i utjecaja iz okružja u kojemu vozi, kao i dobi, spola pa sve do kulturnog kruga u kojem pojedinac funkcionira i civilizacijske razine kojoj vozač pripada. Sve te varijable određuju ponašanja vozača u prometu. Neka ponašanja su temeljem interakcije brojnih varijabli kvalificirana kao ona koja predstavljaju značajnije odstupanje od uobičajenog i društveno prihvaćenog ponašanja za određenu sredinu. Takva društveno neprihvatljiva ponašanja, odnosno odstupanja od naučenih – prihvatljivih ponašanja u prometu, često predstavljaju rizična ponašanja ili poremećaje u sustavu i izravno utječu na razinu sigurnosti sudionika prometa.

2. PONAŠANJA, AGRESIVNA PONAŠANJA I AGRESIVNA VOŽNJA

Ljudsko se ponašanje, zbog svoje složenosti i niza varijabli i okolnosti koje na njega utječu, ne da nikada posve objasniti, a kamoli egzaktno prikazati matematičkom formulom. Neki etolozi i francuski psiholog M. Reuchlin su i to pokušali. Autor je ustvrdio kako je ponašanje funkcija osobnosti (urođenih čimbenika ili personalité) i sredine ili okružja (vanjskih čimbenika i okolnosti) ili R=  f  (P, S).

Budući da je čovjek prije svega etičko biće, njegovim bi ponašanjem morali upravljati ponajprije moralni kriteriji. No, ponašanje je u prvome redu određeno činjenicom koliko možemo vladati samim sobom te koliko se možemo nositi sa sve većim izazovima, zahtjevima i problemima u okolnome svijetu i naposljetku, na koji to način pokazujemo prema van, odnosno prema drugima. Agresivne situacije u društvu, krizna vremena, stresno okružje i slično, mogu generirati kod ljudi interaktivne događaje kao što su agresija na radnom mjestu, u obitelji, a možda najviše u prometu na cesti, stvarajući još veći stres koji generira još veće sukobe.

Danas agresivni vozači značajnije odstupaju od uobičajenog i društveno prihvaćenog ponašanja za određenu sredinu ili za specifičnu dob i spol. Skloni su fizičkom ili moralnom  nasilju prema drugim vozačima, a u iznimnim slučajevima i prema samima sebi. Oni su u pravilu i konfliktne osobe, vječno su nečim povrijeđeni i svadljivi te u stalnom sukobu ili svađi  s drugim sudionicima prometa i okolinom. To su, ukratko, asocijalni i ratoborni tipovi koji se teško samokontroliraju i svladavaju. Oni markantno pridonose problemima i nesigurnosti u prometu na cestama i predstavljaju ozbiljnu opasnost za sebe i druge sudionike prometa.

Navike, načini i stil vožnje, pogotovo u urbanim sredinama, posljedica su socio-kulturnih promjena i bivaju spontano usvojeni od strane sadašnje generacije, poglavito mlađih, ali ne baš i tako mladih vozača. Individualizam i konkurencija, taština i častoljublje, precjenjivanje svojih sposobnosti i mogućnosti uporno i nenametljivo se uvlače u svaku poru ponašanja vozača i dovode do toga da su vozači postali agresivni i neprijateljski raspoloženi prema ostalim korisnicima cesta.

Upravo to pokazuju i podaci praćenja stanja sigurnosti na našim cestama, prometnih nesreća, stradavanja, ozljeđivanja i šteta koje nastaju kao posljedica tih pojavnosti.
        
Problem agresivnosti kao društveno neprihvatljiva pojavnost ne egzistira na našim cestama „od jučer“. Svatko je u vozačkoj praksi susreo primjere agresivne vožnje, a mnogi su vozači u proteklom razdoblju osjetili nemilo iskustvo agresivnog ponašanja na vlastitoj koži. Agresivna vožnja je nedvojbeno u usponu, postaje stečena negativna navika koja se prenosi s jedne generacije na drugu, a pojačava se neadekvatnim odnosom medija i društva prema tom problemu.

Uzroci agresivne vožnje su složeni i nitko nema sve prave i potpune odgovore. Psiholozi često ukazuju na duboko ukorijenjene osobne uzroke kao što su stres i emocionalni poremećaji koji dovode do umanjenja vrijednosti prosudbe. Sociolozi su skloni vidjeti vezu između društvenih problema, nekulturnih, neodgojenih ili nasilnih oblika ponašanja u vožnji. Biološke teorije smatraju da je agresivno ponašanje urođeno, iako iskustvo govori da postoje iznimke. Frustrirajuće situacije koje ometaju ili sprječavaju neki oblik ostvarenja cilja, uvjetuju ponašanja za koja se vjeruje da djeluju kao okidač za agresivno ponašanje. Sva ta promišljanja se razlikuju, ali činjenica jest da agresivno ponašanje najčešće pretpostavlja rezultat kombinacije niza varijabli i ovih teorija.

U našoj zemlji, nažalost, stvari se do dana današnjeg ne nazivaju pravim imenom. Naši pozitivni propisi koji uređuju sustav sigurnosti ne poznaju termine „Agresivna vožnja“ (Aggressive Driving) ili znatno za sigurnost opasniju inačicu „Divljanje na cesti“ (Road rage). Kao da se oduvijek „pazilo i mazilo“ one koji divljaju na cestama, pa se njihovo ponašanje nazivalo bezobzirnom vožnjom, neodgovornim ponašanjem u prometu ili slično. Zakonom iz 2004. godine uvode se izrazi: ometanje prometa i ugrožavanje prometa, a tek 2011. godine Kazneni zakon RH uvodi termin: obijesna vožnja.

No, bez obzira kojim se imenom nazove agresivno ponašanje ili divljanje na cesti, materijalizacija takvog ponašanja gotovo je svakodnevna pojavnost i percepcija sudionika prometa.

3. ISTRAŽIVANJA AGRESIVNOSTI VOZAČA U VOŽNJI

Agresivna vožnja i agresivno ponašanje u prometu, ne samo kod nas već i u svijetu, već dulji niz godina predstavlja sveopći problem. Upravo zbog toga stručnjaci i znanstvenici mnogih zemalja godinama istražuju agresivnost kao pojavnost u prometu na cestama, uzroke agresivnog ponašanja vozača i takve vožnje te načine za suzbijanje takvih društveno neprihvatljivih ponašanja.

3.1. NEKA SVJETSKA ISTRAŽIVANJA

 3.1.1. Istraživanje EOS Gallup Europe

Istraživanje Galupovog instituta („Aggressive behaviour behind the wheel“, EOS Gallup Europe), koje je provedeno još 2003. u 23 zemlje, a propitivalo je javno mnijenje o agresivnoj vožnji (kod 13.673 imatelja vozačke dozvole) među prvima je dalo globalnu sliku ovoga problema.

Rezultati istraživanja, između ostaloga, pokazuju kako je u mnogim zemljama veliki postotak vozača koji su bili žrtvom agresivnog ponašanja: U Sjedinjenim Državama (66%), a u Europskoj Uniji (48%). S druge strane, 51% ispitanika u Europskoj Uniji i 68% ispitanika u Sjedinjenim Državama Amerike priznaju da se i sami agresivno ponašaju. Utvrđena je čvrsta veza između pokazivanja agresivnog ponašanja i toga da je netko bio žrtvom takvoga ponašanja: 70% vozača u Europskoj Uniji koji priznaju da se agresivno ponašaju, u nekoliko su slučajeva i sami bili izloženi agresivnom ponašanju drugih vozača u protekloj godini.

Istraživanje pokazuje i da je agresivno ponašanje u porastu. Na jedno od pitanja: je li agresivnost vozača porasla tijekom posljednjih nekoliko godina 65% ispitanika u Rusiji, 75% u EU i 80% ispitanika u SAD-u odgovara pozitivno.

Istraživanje je također pokazalo da postoji veza između nesreća na cesti i agresivne vožnje. Kod vozača koji su u protekle tri godine imali barem jednu prometnu nesreću, postoji vjerojatnost da su se agresivno ponašali u usporedbi s onima koji nisu imali nesreće u tom razdoblju. Isto tako, postoji veza između evidencije onih ispitanika koji su imali nesreću i činjenice da su bili žrtvom agresivnog ponašanja. 56% onih koji su nedavno imali bar jednu prometnu nesreću potvrdili su da su bili izloženi agresivnom ponašanju u posljednjih godinu dana, u usporedbi s 45% onih koji nisu imali niti jednu nesreću.

3.1.2. Istraživanje Goodyear & London School             of Economics and Political Science

Prema istraživanju koje su proveli Goodyear i Londonska škola ekonomije i političkih znanosti 2015. godine na 9000 ispitanika u 15 država (Austrija, Belgija, Češka Republika, Francuska, Italija, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Rusija, Slovenija, Španjolska, Švedska, Turska i Velika Britanija) ustanovljeno je da agresivna vožnja pojedinca vrlo lako utječe na ostale vozače tako da i oni postanu agresivni. Jedan agresivan vozač tako može izazvati pravu lančanu reakciju stresnih i opasnih situacija te mogućnost izazivanja prometne nesreće. Također, istraživanje pokazuje kako agresivna vožnja može potaknuti agresiju i kod vozača koji inače ne spadaju u kategoriju agresivnih vozača.

3.1.3. Istraživanje iz SR Njemačke

U lipnju 2015. Provedeno je i istraživanje u Njemačkoj na 2000 ispitanika starijih od 14 godina. Više od polovice anketiranih Nijemaca (53%) smatra da je agresija povećana u prometu. Taj osjećaj je posebno vidljivo izražen kod vozačica i osoba starijih od 35 godina. Gotovo 27% ispitanika smatra da je cesta oduvijek bila poligon za agresivne vozače i da se problem povećava. Samo 14% ispitanika smatra promet na cesti neagresivnim.

Više od deset posto ispitanika bili su svjedoci fizičkih sukoba na cesti. U Istočnoj Njemačkoj i Berlinu više od 60% ispitanih žale se na povećanje agresije u cestovnom prometu, a u Zapadnoj Njemačkoj 50%.

3.2. ISTRAŽIVANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Uočavajući sveopći problem agresivnog ponašanja u vožnji i agresivne vožnje autori istraživanja su 2005. objavili anketu pod nazivom „Jesam li agresivan vozač“ na web-stranicama www.sigurno-voziti.net. Tijekom 28 mjeseci postojanja ankete na web-stranicama (od 05. travnja 2005. do 13. srpnja 2007. godine), anketu je ispunilo 10.238 osoba. Od ukupnog broja ispunjenih anketa, za analizu rezultata uzeto je 10.000 anketa, a rezultati istraživanja objavljeni su 2007. godine.

3.2.1. Svrha i cilj ankete

Namjera autora stranice www.sigurno-voziti.net bila je potencirati utjecaj ponašanja i  pozitivnih stavova o prometu te na impozantnom uzorku od deset tisuća anketiranih vozača svih dobnih skupina i spolova utvrditi razinu njihova društveno prihvatljivog ili neprihvatljivog ponašanja. Cilj nije bio ispitati opću agresivnost, već razinu agresivnosti kao društveno neprihvatljivog ponašanja u prometu. 

4. GENEZA AGRESIVNOG PONAŠANJA U PROMETU

Temeljna znanja o prometu, početne vještine i naučena ponašanja vozači stječu učenjem i poukom u školama vožnje. Daljnjim, stalnim sudjelovanjem u prometu vozači stječu praksu, uče, umnožavaju i dograđuju vozačka iskustva, vještine, stječu dobre – sigurnosne navike, vozačko samopouzdanje, vozačku mudrost, a što neminovno dovodi do evolucije u ponašanju.

Dakle, vozači nastavljaju svoje cjeloživotno učenje o prometu i za sigurno ponašanje, odgovorno postupanje i sudjelovanje u prometu.
Ako je to činjenica, ne može se preskočiti cijeli niz ključnih pitanja: Postoji li geneza agresivnog ponašanja kod vozača u prometu? Mijenja li se protekom vremena, vozačkim iskustvom i sudjelovanjem u prometu ponašanje vozača na bolje? Smanjuje li se razina agresije i agresivnog ponašanja kod vozača i vozačica? Ili ne? Utječe li na ponašanje vozača njegova dob i spol? Kako uopće mijenjati ponašanje na bolje? Treba li mijenjati subjekt (vozača/vozačicu) ili simptome (varijable koje uzrokuju agresivna ponašanja, stresore, izvore frustracija…)? Je li zaista moguće „popraviti“ nečiju narav ili osobnost?

A je li to uistinu tako ili je to plod nekih razumnih i racionalnih percepcija i promišljanja? Jesu li to samo želje onih koji se izravno ili neizravno bave sigurnošću prometa? Modificiraju li vozači svoja ponašanja (naravno - na bolja, ona poželjna)?  Ili posve osobno: mijenjam li se ja kao vozač na bolje?

4.1. CILJ ISTRAŽIVANJA

Znajući kako ničije ponašanje u prometu nije savršeno, niti kod pojedinca, niti kod skupine ali isto tako niti na razini i u okvirima šire društvene zajednice, postavili smo si pitanje: Mijenjaju li se vremenom ponašanja vozača i vozačica u Republici Hrvatskoj?

Za sudionike prometa na cestama ne može se izbjeći pitanje: Jesu li osobna iskustva u prometu na cesti relevantna za formiranje stavova o tome. Jesu li za odgovore na ta pitanja presudni pojedinačna impresija ili percepcija ili se uistinu nešto mijenja na našim cestama? Smanjuje li se agresivnost vozača u prometu ili se povećava.

Postoji li uopće geneza agresivnog ponašanja kod vozača? Relevantne odgovore na to pitanje može dati samo egzaktno istraživanje, usporedba i analiza ponašanja vozača i vozačica u prometu na cesti.

Kako bismo dobili odgovore na ta i neka druga pitanja, analizirana su ponašanja vozača temeljem samoprocjene, u razdoblju od 14. srpnja 2007. do 23. siječnja 2017. godine u anketi na web-stranicama www.sigurno-voziti.net. Tijekom tih 114 mjeseci anketu je ispunilo 21.932 vozača i vozačica.

4.1.1. Opis istraživanja

Za istraživanje korištena je anketa identična onoj koja egzistira na web stranicama www.sigurno-voziti.net od 2005. godine. Ispitanici su trebali odgovoriti na 32 postavljena pitanja i odgovorima: često, rijetko ili nikada samoprocijeniti učestalost svojih ponašanja i postupaka u prometu, odnosno čine li određenu radnju ili se ponašaju u prometu na određen način.
Postavljena pitanja su gradirana u nekoliko skupina, baždarena pripadajućim bodovima, podijeljena u pet skupina, stupnjevana su sa zajedničkim osobinama na skali agresivnosti i to od prihvatljivog ponašanja, preko agresivnog ponašanja pa do ponašanja koje ima karakteristike ratničkog ponašanja.

Rezultati ankete - Ponašanja prema broju bodova u anketi

Na temelju ispunjenih anketa i podataka o ispitanicima - anketirane osobe dijelile su se prema spolu, životnoj dobi i vozačkom iskustvu. Vozačice i vozači su razvrstani u tri skupine, i to prema starosnoj dobi (od 18 do 24 godine života,  od 25 do 35 godina života i 35 i više godina života) kao i prema vozačkom iskustvu (do jedne godine vozačkog iskustva, od dvije do četiri godine vozačkog iskustva i preko pet godina vozačkog iskustva.

Udio vozačica i vozača u uzorku

4.1.2. Uzorak u istraživanju

U razdoblju od 14. srpnja 2007. do 23. siječnja 2017. godine anketu na web-stranicama www.sigurno-voziti.net   je ispunilo 21.932 vozaca i vozacica.

 4.2. REZULTATI ANKETIRANJA

             4.2.1. Odgovori po pojedinom pitanju iz ankete

Svakim postavljenim pitanjem u anketi ispitanici su mogli kvantificirati i samoprocijeniti svoje ponašanje i postupke u prometu, odnosno činjenje određene radnje u prometu kao: često, rijetko ili da takvu radnju nikada u prometu na čine, to jest da se tako nikada ne ponašaju.
U tabeli koja slijedi dani su usporedni brojčani podatci – odgovori na pitanja ispitanika i njihove frekvencije iz obje ankete.

             4.2.2. Rezultati ankete - svi anketirani

             4.2.3. Rezultati ankete – vozačice

             4.2.4. Rezultati ankete – vozači

     4.3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Istraživanje je trebalo odgovoriti na pitanje: Mijenjaju li se vremenom ponašanja vozača i vozačica u Republici Hrvatskoj i to poglavito ona agresivna ponašanja. Usporedbom i analizom odgovora vozača iz oba istraživanja (iz 2007. i 2017. godine), dobiveni su odgovori o genezi agresivnog ponašanja vozača u prometu s desetljetnim odmakom.
Istraživanje je pokazalo da je agresivna vožnja bila i ostala stvarnost na našim prometnicama. Bez obzira na to što agresivna vožnja predstavlja, kako naš, tako i sveopći problem prometovanja na cestama istraživanje je pokazalo da je razina (stupanj) agresivnosti vozača na našim prometnicama – u padu.

           4.3.1. Stupanj agresivnosti

Ukupni usporedni rezultati pokazuju na relativno simetričnu raspodjelu agresivnosti u oba istraživanja, s tim da je stupanj agresivnosti u prvom istraživanju (2007.) bio s pomakom prema višem stupnju agresivnosti, dok je u istraživanju iz 2017. stupanj agresivnosti s pomakom prema nižem stupnju agresivnosti.

Prema usporednim podatcima, a u skladu sa samoprocjenom vozača, razina neagresivnog i prihvatljivo agresivnog ponašanja povećala se, dok se stupanj agresivnosti vozača koji je okarakteriziran kao neprijateljsko ili ratno ponašanje – smanjio.

           4.3.2. Stupanj agresivnosti – vozačice

Uspoređujući rezultate stupnja agresivnosti za vozačice, vidljivo je da su ti rezultati pomaknuti prema manje agresivnom ponašanju (nižem stupnju agresivnosti) u oba istraživanja. Udio neagresivnog i prihvatljivo agresivnog ponašanja vozačica izrazitiji je u istraživanju iz 2017.

            4.3.3. Stupanj agresivnosti – vozači

Uspoređujući rezultate stupnja agresivnosti za vozače, vidljivo je da su ti rezultati u oba istraživanja pomaknuti prema agresivnom, neprijateljskom i ratnom ponašanju. Udio najagresivnijeg ponašanja vozača pokazuje izvjesno smanjenje u istraživanju iz 2017. u odnosu na prethodno.

5. ZAKLJUČAK

Prometne nesreće ne događaju se samo zbog neznanja ili nedovoljnih vještina već i zbog, za promet, neprihvatljivog ponašanja. Uvjetno rečeno, prometna nesreća kao neočekivani događaj uzrokovan pogrešnom percepcijom, nepažnjom ili neiskustvom, još se može tolerirati u društvu, no posve je nedopustivo tolerirati prometne nesreće uzrokovane neprimjerenim ponašanjem sudionika prometa. Naime, svakodnevno smo svjedoci prometne nekulture, krajnje nepažnje i nedostatka tolerancije prema drugim sudionicima prometa, bespotrebnog živciranja i neprihvatljivih reakcija vozača i drugih sudionika, prikrivene i otvorene agresije pa čak i divljanja vozača na cestama.

Iako nevoljko, svjesni smo činjenice postojanja različitih oblika i razina agresivnih ponašanja sudionika prometa. Ono što trajno želimo potvrditi jest odgovor na pitanje jesu li naši vozači ili vozačice više ili manje agresivni u prometu, odnosno povećava li se, ili se smanjuje stupanj agresivnosti posljednjih godina.

Egzaktni odgovor dobili smo usporedivši samoprocjenu ponašanja vozača i vozačica u dvije internetske ankete 2007. i 2017. godine. Može se zaključiti da su postupci i ponašanja vozačica i vozača u prometu na cestama sve manje agresivni, a nasuprot tome sve više tolerantniji, strpljiviji, smireniji, odgovorniji i u sve većoj mjeri poštuju prometne propise. Takva ponašanja i stavovi vozača izravno doprinose povećanju sigurnosti prometa na cestama.

Ovim se anketama te dobivenim i prezentiranim rezultatima željelo pomoći u sagledavanju jednoga segmenta sigurnog odvijanja prometa – ponašanja vozača u prometu na cesti.

LITERATURA:

[1]   Zakon o sigurnosti prometa na cestama RH, Narodne novine 105/04. srpanj 2004.
[2]   Kazneni zakon RH, Narodne novine 125/11. listopad 2011.
[3]   Zuber N, Bockal Z. & Kavran Z.: Drivers' Aggressivensess and Road Traffic   Safety, The 17th International DAAAM Symposium "Intelligent Manufacturing & Automation: Focus on Mechatronics & Robotics" Wiena, November 2006.
[4]   Zuber N.: Agresivno ponašanje kao društveni habit, http://www.sigurno-voziti.net/ponasanje/ponasanje18.htm , pristup kolovoz 2016.
[5]   Zuber N.: Uzroci agresivne vožnje, http://www.sigurno-voziti.net/ponasanje/ponasanje19.htm, pristup kolovoz 2016.
[6]   Zuber N.: Društveno prihvatljiv vrijednosni sustav u prometu, http://www.sigurno-voziti.net/ponasanje/ponasanje20.htm, pristup kolovoz 2016.
[7]   Zuber, N, Ivanec D, Kolesarić V.: Samoprocjena agresivnog ponašanja vozača u prometu, 17.  Godišnja konferencija hrvatskih psihologa, Odgovornost: osobna, profesionalna, društvena, Split, 11.-14. studeni 2009.
[8]   Zuber N, Bočkal Z, Benceković V.: Jesam li agresivan vozač? - Rezultati ankete 2007. godine http://www.sigurno-voziti.net/agresivnost/agr_rezultati_07.htm, pristup, lipanj 2017.
[9]   Zuber N.: Agresivno ponašanje mladih vozača u cestovnom prometu, VII. međunarodni simpozij interdisciplinarnost saobraćaja i logistike, Skopje, rujna 2016.
[10]   EOS Gallup Europe: Aggressive behaviour behind the wheel, 2003.
[11]   Asbridge M, Smart RG, Mann RE: The 'homogamy' of road rage: understanding the relationship between victimization and offending among aggressive and violent motorists, Violence Vict, Vol.18, No. 5, October 2003, 517-531, ISSN 0886-6708
[12]   Parker D., Lajunen T. & Stradling S.: Attitudinal predictors of interpersonally aggressive offences on the road, Transportation Research Part F, Vol. 1, No. 1, August 1998, 11-24, ISSN 1369-8478
[13]   Shinar D.: Aggressive driving: the contribution of the drivers and the situation, Transportation Research Part F, Vol. 1, No. 2, December 1998, 137-160, ISSN 1369-8478
[14]   Smart R, Mann R,  Goldbloom D.: Road Rage, Are Our Patients Driving Angry? Psychiatric Times, Vol. 22, No. 4, April 2005, ArticleID 162100161, ISSN 0893-2905
[15]   Zvonarević M.: Social Psychology, Školska knjiga ISBN 86-03-9958-7, Zagreb, 1989
[16]   Obični ljudi sudjeluju u prijevozu - https://www.welt.de/politik/deutschland/article156820896/Ganz-normale-Menschen-rasten-im-Verkehr-aus.html, pristup svibanj 2017.
[17]   Jiménez F.: Istraživanje nasilja koje uzrokuje agresiju i agresivnost, 2012., https://www.welt.de/gesundheit/psychologie/article111444217/Wie-es-zu-Aggression-und-Angriffslust-kommt.html , pristup lipanj 2017.
[18]   Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu: Agresivno ponašanje u vožnji,  Četvrti tjedan sigurnosti prometa na cestama,  travnja 2004,  http://www.unece.org/ru/trans/roadsafe/rs4aggr.html, pristup, svibanj 2017.
[19]   Reuchlin M., Les méthodes en psychologie,  Ed. 4. PUF, Paris, 1976., str. 36.
[20]   Bezić Ž.: Visine, dubine, širine, CuS, Split, 2001.
[21]   Kuhn Ph.: Obični ljudi sudjeluju u prometu,  Welt, https://www.welt.de/politik/deutschland/article156820896/Ganz-normale-Menschen-rasten-im-Verkehr-aus.html, pristup, lipanj 2017.