PROCITAJTE

5.1. Autoškole

Autoškole i druge pravne i fizičke osobe koje školuju ili osposobljavaju kandidate za vozače (u daljem tekstu: autoškole) dužne su nastavu izvoditi na način kojim će se osigurati da kandidati nauče i usvoje prometna pravila i etičke norme ponašanja u prometu, ovladaju tehnikom upravljanja vozilom i steknu ostala znanja i vještine potrebite za sigurno sudjelovanje u prometu.

Osposobljavanje kandidata za vozače jedinstveni je nastavni proces koji obuhvaća nastavne predmete: Prometna i sigurnosna pravila, Upravljanje vozilom na motorni pogon i Pružanje prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nezgodi.

Status autoškole je društvo s ograničenom odgovornošću, obrt, udruga građana ili drugo. U Republici Hrvatskoj sada ima oko 412 autoškola, pozicioniranih u 128 gradova, što predstavlja mrežu autoškola. I dalje je prisutan trend porasta broja autoškola, a osobito u privatnom vlasništvu. Većina autoškola je u privatnom vlasništvu, a oko 50 autoškola je u vlasništvu autoklubova. Autoškole se financiraju naplatom osposobljavanja od kandidata za vozače. Cijena pohađanja tečaja osposobljavanja je različita od autoškole do autoškole a u prosjeku se kreće od 1500 do 3000 kuna u Republici Hrvatskoj.

Tablica 4. Broj autoškola po najvećim gradovima u Republici Hrvatskoj

5.1.1. Organizacija izvođenja nastave

Osposobljavanje kandidata za vozače se odvija u okviru autoškola. Program osposobljavanja u autoškoli realiziraju:

Kada se odsluša propisani fond sati nastave, predavač i voditelj autoškole ovjeravaju potpisom kandidatu u knjižici kandidata da je uspješno svladao sadržaje programa i da se može prijaviti za polaganje ispita iz nastavnog predmeta Prometna i sigurnosna pravila. Kada kandidat zadovolji na teorijskom dijelu vozačkog ispita, može pristupiti praktičnom dijelu osposobljavanja.

Prema dosadašnjem načinu promišljanja i klasičnim didaktičkim spoznajama, kandidat je trebao prvotno steći temeljna znanja o prometu, propisima i pravilima odvijanja prometa, te ponašanju u prometu. Ta znanja trebao je dokazati tako da zadovolji na testiranju, pa tek nakon toga započne s praktičnim dijelom osposobljavanja. Uvažavajući suvremena didaktička promišljanja i prijedloge iz Švedske studije, držimo kako bi bilo korisno praktičnu nastavu započeti već za vrijeme održavanja teorijske nastave. Naime uvažavajući činjenicu kako postoji novi priručnik Škola vožnje, u kojem je posve novi pristup teorijskoj nastavi, nova, suvremena vizura problema i njihova interpretacija, odnosno, interakcija teorije i prakse, koja ima elemente metodike obuke vožnje, samo se po sebi nameće i kako bi trebalo to iskoristiti usporedo i u praktičnoj nastavi. Realan broj sati teorijske nastave nakon kojeg bi se usporedno moglo osposobljavati i u praktičnom dijelu je 10 sati za kandidate za vozače B kategorije vozila.

PRIJEDLOG: Uputno bi bilo razmotriti mogućnost usporednog osposobljavanja iz teorijskog i praktičnog dijela nastave.

5.1.1.1. Teorijska nastava (nastava iz nastavnog predmeta Prometna i sigurnosna pravila)

Nastava iz nastavnog predmeta Prometna i sigurnosna pravila realizira se prema novom od Ministarstva prosvjete i športa propisanom Nastavnom planu i programu osposobljavanja kandidata za vozače vozila na motorni pogon. Nastavni sadržaji utvrđeni za nastavni predmet Prometna i sigurnosna pravila sadržani su u temeljnom programu osposobljavanja kandidata za vozače.

Prema sadašnjim propisima, predviđeno je da minimalno trajanje teorijske nastave bude 30 nastavnih sati za B kategoriju vozila, pod pretpostavkom da kandidat za vozača nema položen ispit niti za jednu kategoriju ili vrstu vozila. Uvažavajući opseg temeljnog Nastavnog programa i njegove sadržaje, koji su osuvremenjeni i obogaćeni novim sadržajima prema europskim iskustvima, upitno je mogu li se ti sadržaji uz ostale realizirati u postojećem minimalnom fondu sati. Predavači u autoškolama, iako je propisano da se radi o minimalnom fondu sati (30), u pravilu izvode nastavu isključivo u okviru toga fonda sati. Upravo stoga trebalo bi uvažavati individualne sposobnosti kandidata i skupine kandidata za koju se izvodi nastava, te prema njihovim stvarnim potrebama utvrđivati i potreban fond sati.

Postoje određena promišljanja pojedinaca koji participiraju u sustavu osposobljavanja vozača kako nastava ne bi trebala biti obvezna. Teza se potkrepljuje tvrdnjom kako kandidati koji su u najvećem boju srednjoškolci ili studenti i mogu samostalno učiti i pripremati ispite za fakultet, onda mogu i za polaganje ispita iz predmeta Prometna i sigurnosna pravila. Držimo da bi to i bilo u redu, kada bi cilj osposobljavanja bio samo stjecanje deklarativnih znanja, no ranije je objašnjeno kako nastava u autoškolama ide u drugom smjeru, prema promjeni ponašanja, stjecanju pozitivnih stavova o prometu, učenju defenzivne vožnje, prometnoj kulturi i drugom, tada je uloga predavača i nastave kao organiziranog sustava poučavanja – nezamjenjiva.

5.1.1.2. Uvjeti za izvođenje nastave

Uvjeti za izvođenje nastave propisani su člancima 7. i 8. Pravilnika o osposobljavanju kandidata za vozače vozila na motorni pogon. Sve autoškole u Republici Hrvatskoj morale su prilikom otvaranja ispunjavati i uvjete u pogledu prostora, nastavnih sredstava i pomagala i potrebite literature minimalno propisane u tim člancima.

Stručnim nadzorom nad provedbom nastave iz nastavnog predmeta Prometna i sigurnosna pravila utvrdili smo da najveći broj autoškola ispunjava te minimalno propisane uvjete, ali isto tako da uz izuzetno opremljene autoškole, postoje i one koje prilikom očevida stručnog nadzora nisu ispunjavale sve minimalno propisane uvjete.

5.1.1.3. Osobe koje izvode teorijsku nastavu

Nastavu može izvoditi uz instruktora vožnje i osoba koja ima višu ili visoku stručnu spremu pravne, prometne ili odgojno-obrazovne struke. Propisano je da je nastava obvezna za sve kandidate. Međutim praksa pokazuje da se nastava u puno autoškola ne izvodi, kandidati nisu motivirani dolaziti na nastavu koju izvode osobe koje nisu u potrebnoj mjeri educirane za suvremenu nastavu (uglavnom to rade vlasnici autoškola ili instruktori vožnje, a rijetko stručni voditelji autoškole), nema organiziranih tečajeva za nastavu po homogenim grupama, nastava je dosadna i monotona, uglavnom je ciljana kako bi se uspješno riješio ispitni test. Stekli su se uvjeti za razmatranje mogućnosti drukčijeg organiziranja nastave.

U cilju povećanja kvalitete nastave trebalo bi polazeći od iskustava u razvijenim europskim zemljama i uvažavajući naša iskustva omogućiti da nastavu izvode i fizičke osobe – pojedinci, te to formalno pravno urediti. Takve osobe bi morale udovoljiti najvišim standardima za izvođenje nastave iz nastavnog predmeta Prometna i sigurnosna pravila, a morale bi trajno osigurati suvremena nastavna sredstva i pomagala.

5.1.1.4. Praktična nastava (nastava iz nastavnog predmeta Upravljanje vozilom na motorni pogon)

Kandidati se uglavnom osposobljavaju danju, a manje noću, prema istraživanju provedenom u Hrvatskom autoklubu. Najviše kandidata za vozače se osposobljava između 8 i 12 sati i između 14 i 18 sati. Po danima osposobljavanje se obavlja svaki radni dan u tjednu, a rijetko subotom. Po mjesecima kandidati se osposobljavaju najviše u ožujku, travnju, svibnju, listopadu i studenom. Najmanje se osposobljavaju u prosincu, siječnju, veljači (vremenski uvjeti – snijeg, led i dr.), te srpnju i kolovozu (vrijeme godišnjih odmora i dopusta) - što je gotovo suprotno vremenu nastanka prometnih nezgoda u RH, prema nama dostupnim podacima.

Praktična nastava s kandidatom, kako je već rečeno, započinje nakon što je kandidat položio ispit iz predmeta Prometna i sigurnosna pravila. Za praktičnu obuku predviđeno je minimalno 30 nastavnih sati vožnje ako kandidat nema položen ispit za upravljanje vozilom niti jedne kategorije ili vrste vozila, odnosno 20 nastavnih sati ako ima položen ispit za upravljanje vozilom A kategorije i 25 sati ako ima položen ispit za upravljanje mopedom. Isto tako postoji mogućnost realizacije sadržaja programa i za 20 nastavnih sati, ali samo u iznimnim slučajevima i to u pravilu pod uvjetom da kandidat ima određeno predznanje koje se može provjeriti (posjeduje vozačku dozvolu i vještine u upravljanju mopedom ili motociklom ili traktorom, uz roditelje je vozio bez vozačke dozvole ili ima izuzetne sposobnosti vožnju te je nastavne sadržaje svladavao puno brže itd.).

Nastavni sat traje 45 minuta. Nakon desetog sata nastava se može izvoditi i kao blok sat u trajanju od 90 minuta (ovo se odnosi samo na B kategoriju vozila). Tijekom praktične nastave u vozilu mogu biti i dva kandidata.

U 20 zemalja Europe, uglavnom članica EU, trajanje praktičnog dijela osposobljavanja (za vozača B kategorije vozila) traje od 14 do 35 sati (sat traje 60 minuta). Prosječno to iznosi 25,5 sati u trajanju od 60 minuta, odnosno 34 sata u trajanju od 45 minuta. Kod nas 30 sati praktične nastave u trajanju od 45 minuta je zapravo 22,5 sata od 60 minuta. Dakle, vidljivo je da se kandidati u zemljama EU osposobljavaju duže nego kod nas. Ranije izneseni podaci, kako preko 30% naših kandidata na ispit dolazi nakon što su se osposobljavali od 35 do 57 sati (sat 45 minuta), ukazuje na to da je potreban broj sati za izlazak na ispit našeg kandidata gotovo identičan s onim u EU, te da bi trajanje nastavnog sata trebalo povećati.

Međutim, naša istraživanja na reprezentativnom uzorku od preko 400 instruktora vožnje pokazuju da trajanje nastavnog sata ne treba mijenjati, već povećati minimalni broj sati nastave iz nastavnog predmeta Upravljanje vozilom na motorni pogon sa sadašnjih 30 na 40 nastavnih sati.

PRIJEDLOG: Nastavni sat iz nastavnog predmeta Upravljanje vozilom na motorni pogon treba propisati, organizirati i prilagoditi načinu osposobljavanja kandidata za pojedinu kategoriju vozila. Minimalni broj sati za osposobljavanje kandidata za vozače vozila B kategorije iz nastavnog predmeta Upravljanje vozilom na motorni pogon predlažemo da bude 40, umjesto sadašnjih 30.

5.1.1.5. Osobe koje izvode praktičnu nastavu

Praktičnu nastavu izvode profesionalni instruktori vožnje u autoškolama. Nakon završene obuke kandidat pristupa ispitu. Kada kandidat položi ispit ravnopravno se s drugim sudionicima uključuje u promet zapravo bez imalo vozačkog iskustva.

U pojedinim razvijenim europskim zemljama uveden je način obuke od strane osoba koje nisu profesionalni instruktori. To su najčešće roditelji kandidata koji su položili vozački ispit. Nakon položenog vozačkog ispita smiju upravljati vozilom samo u nazočnosti roditelja pod propisanim uvjetima.

U Republici Hrvatskoj sada oko 1500 instruktora vožnje neposredno sudjeluje u izvođenju praktične obuke u oko 420 autoškola. Većina ih izvodi obuku za B kategoriju, a ujedno u pojedinim autoškolama izvode i teorijsku obuku i voditelji su autoškola. Svi moraju imati završen poseban program za instruktora vožnje, koji se dosta razlikuje u odnosu na proteklo razdoblje.

Tijekom proteklih godina uvjeti školovanja za instruktora vožnje su se u nekoliko navrata mijenjali, tko da danas u sustavu imamo instruktora vožnje školovanih po vrlo različitim programima i neujednačenim uvjetima školovanja. Najveći broj instruktora vožnje školovan je na nekadašnjem V. stupnju obrazovanja. U posljednje vrijeme instruktori vožnje se više ne obrazuju, već samo stručno usavršavaju. Osim ovih, u sustavu postoji i znatan broj starijih instruktora vožnje kojima je priznato pravo na rad u zanimanju instruktor vožnje temeljem zakonskih propisa, a ne posjeduju potrebnu stručnu spremu.

Ujedno je došlo do otvaranja većeg broja srednjih prometnih škola koje stručno usavršavaju instruktore vožnje po neujednačenim i različitim nastavnim programima, kako po sadržajima tako i po duljini njihova trajanja. To svakako ima izravan utjecaj na kvalitetu i način osposobljavanja kandidata za vozače. Bilo bi potrebito hitno izraditi na razini države jedinstveni nastavni plan i program obrazovanja i edukacije instruktora vožnje te racionalizirati mrežu srednjih škola koje se bave izobrazbom instruktora vožnje.

Osim toga neophodno je u postupku donošenja novog nastavnog plana i programa obrazovanja instruktora vožnje utvrditi kriterije i uvjete upisa za osobe koje se žele obrazovati za zanimanje instruktor vožnje. Iskustva razvijenih europskih zemalja govore kako instruktor vožnje može postati samo osoba koja ima 21 godinu starosti, tri godine posjeduje vozačku dozvolu za upravljanje vozilom B kategorije, i koja je nakon završenog obrazovanja hospitirala najmanje dva mjeseca na poslovima instruktora vožnje.

Sve ovo bi zahtijevalo reverifikaciju svih srednjih prometnih škola u državi, te zbog ozbiljnosti, društvene odgovornosti i sigurnosti mladih vozača u cestovnom prometu, uvesti državni završni ispit za zanimanje instruktor vožnje.

Osim ovih uvjeta za upis u program obrazovanja, te završenog procesa, potrebno je sustavno pratiti rad instruktora vožnje i podići razinu kvalitete praktične nastave kroz njihovo permanentno stručno usavršavanje i sustav provjera. U nekim razvijenim zemljama postoji praksa stupnjevanja u zanimanju instruktor vožnje, što doprinosi većoj motivaciji samih instruktora i ima izravnog utjecaja na njihov rad. U tom stupnjevanom zanimanju instruktori vožnje prolaze posebno usavršavanje, polažu posebne ispite, a temeljni kriterij za određivanje pojedinog stupnja je razina osposobljenosti i prolaznost njihovih kandidata na vozačkim ispitima. Takvi se instruktori vožnje razlikuju po uspješnosti i po cijeni nastavnog sata.

5.1.1.6. Površine na kojima se izvodi praktična nastava

Praktična nastava se izvodi dijelom na odgovarajućoj površini, odnosno vježbalištu, a dijelom na javnoj cesti. Prometno vježbalište, odnosno odgovarajuća površina sa svojim metodičko oblikovanim prometno – tehničkim elementima nedvojbeno ima svoje mjesto u procesu osposobljavanja. To je naročito izraženo u prvim satima praktične nastave gdje kandidat mora steći osjećaj za vozilo i točnost izvođenja temeljnih radnji vozilom. To ne znači kako se na vježbalištu ili odgovarajućoj površini ne mogu, bez utjecaja drugog prometa i ometanja drugih sudionika prometa, uvježbati i druge radnje vozilom iz kasnijih sati praktične nastave. Brzinu izvođenja radnji, njihovu pravilnost a u kontekstu sigurnog izvršavanja dotične radnje kasnije se uvježbava u prometu na cesti.

Uvažavajući statističke pokazatelje, u nastavni plan i program uvedeni su sadržaji koji dio osposobljavanja realiziraju na cesti izvan naselja, a i na autocesti ako za to postoje uvjeti.

Cinjenica je da prometna vježbališta sa svim propisanim elementima ima samo nekoliko autoškola. Sve ostale, koriste u pravilu, ugovorom o najmu odgovarajuce prometne površine. Vrlo cesto, te se odgovarajuce površine od strane instruktora i njihovih kandidata ne koriste, vec se pocetna nastava s kandidatom realizira na javnoj cesti u stvarnim prometnim uvjetima. Takav nacin rada može kod nekih kandidata koji se osposobljavaju u stvarnim prometnim uvjetima doprinijeti bržem svladavanju propisanih nastavnih sadržaja, ali i suprotno, jer je izostalo pocetno osposobljavanje na vježbalištu znatno produljiti vrijeme osposobljavanja. To ovisi o razini predznanja, vještinama i iskustvu te o individualnim sposobnostima kandidata i sposobnostima za poucavanja instruktora vožnje.

5.1.1.7. Nastavni plan i program osposobljavanja kandidata za vozača

Zadnjim izmjenama temeljnog programa, u odnosu na prijašnji, dodani su novi sadržaji koji imaju za cilj upotpuniti znanja kandidata za vozače o tipičnim pogreškama u prometnim nezgodama.

Dosadašnji program osposobljavanja u prvom je planu imao poznavanje zakonskih propisa i deklarativnih znanja o prometu. Izmijenjen program osposobljavanja u prvi plan stavlja ponašanje sudionika u prometu, izgradbu pozitivnih stavova o prometu, međusobne odnose sudionika prometa, način komunikacije među sudionicima, defenzivnu vožnju, prometnu kulturu, očuvanje okoliša, utjecaj alkohola, droga i lijekova na sigurnost vožnje, brzinu kretanja i posljedice, sile koje djeluju na vozilo, način kočenja i drugo.

Za praktičnu nastavu su također propisani novi sadržaji u temeljnom programu koji imaju za cilj stjecanje potrebnih znanja, vještina i načina ponašanja za samostalnu i sigurnu vožnju u prometu. Tako su uvedeni sadržaji intenzivnog kočenja i zaustavljanja u nuždi, vožnja izvan naselja, vožnja autocestom, vožnja u posebnim uvjetima, vožnja uz prilagodbu brzine i predispitna vožnja, a sve to kako bi kandidat za vozača bio što bolje osposobljen za samostalnu i sigurnu vožnju u prometu.

Trenutni sadržaji nastavnog programa osposobljavanja prilagođeni su statistikama i uzrocima prometnih nezgoda, odnosno čimbenicima koji na njih utječu. Izvedbeni planovi po kojima se sadržaji programa realiziraju trebali bi se također prilagođivati aktualnim izvješćima MUP-a o uzrocima i vrstama prometnih nezgoda koji se objavljuju u Biltenu o sigurnosti cestovnog prometa.

PRIJEDLOG: Sadržaje nastavnog plana i programa osposobljavanja kandidata stalno usklađivati s podacima o uzrocima i vrstama prometnih nezgoda.

5.1.1.8. Stručno usavršavanje i provjera stručne osposobljenosti zaposlenika autoškola

Prema pravilniku o stručnom usavršavanju zaposlenici autoškola, predavači i instruktori vožnje, dužni su najmanje jednom u pet godina pristupiti provjeri stručne osposobljenosti i na istoj zadovoljiti.

Nedvojbeno je da stručno usavršavanje i provjera stručne osposobljenosti predavača u autoškolama i instruktora vožnje može doprinijeti boljoj kvaliteti osposobljenosti kandidata za vozača. No, činjenica je da postojeći programi stručnog usavršavanja ne obuhvaćaju sadržaje koji su u izravnoj vezi s problemom mladih vozača. Stoga bi trebalo nadopuniti postojeće sadržaje s onima koji će izravno doprinijeti učinkovitijem radu s budućim mladim vozačima.

PRIJEDLOG: Prilagoditi program stručnog usavršavanja zaposlenika autoškola potrebama mladih vozača.

5.2. Kandidati

5.2.1. Starosna dob kandidata

Vozačku dozvolu može dobiti osoba koja je navršila 18 godina Započeti s osposobljavanjem može kandidat koji ima 17 godina i 6 mjeseci. Autoškola je dužna kandidatu osigurati uvjete da završi proces osposobljavanja u roku od tri mjeseca.

U razvijenim europskim zemljama uvedena je praksa da kandidati mogu započeti osposobljavanje čak i sa 16, odnosno 17 godina. Po rezultatima znanstvenih istraživanja koja su prethodno provedena u razvijenim europskim i izvaneuropskim zemljama (Švedska, SAD) snižavanjem dobi početka učenja vožnje u praktičnom pogledu postiže se, do trenutka stjecanja prava na samostalno upravljanje vozilom, slijedeće:

Prema spomenutom istraživanju i naknadnom praćenju te kontrolne skupine mladih vozača uočeno je da oni kao samostalni mladi vozači imaju manji broj prometnih nezgoda od ostalih mladih vozača.

Ranije osposobljavanje kandidata za vozača mora se promatrati u sklopu uvođenja instituta probne, odnosno privremene vozačke dozvole.

Uvođenje dodatnih tečajeva spretne i sigurne vožnje, vožnje u posebnim uvjetima, uvježbavanje reagiranja u opasnim situacijama i slično, u tom razdoblju, doprinijet će stjecanju većeg iskustva za buduće vozače.

PRIJEDLOG: Organizirati i provesti istraživanje o mogućnosti snižavanja dobne granice kandidata za ranije uključivanje u proces osposobljavanja .

5.3. Stručna organizacija

Hrvatskom autoklubu povjereni su od strane Ministarstva prosvjete i športa poslovi jedinstvenog organiziranja i provođenja vozačkih ispita i drugih javnih ovlasti, koje hrvatski autoklub provodi temeljem podzakonskih akata i svojih općih akata:

5.3.1. Stručni nadzor

Cilj stručnog nadzora nad radom autoškola i provedbom vozačkih ispita je stručna pomoć atuškolama i ovlaštenim ispitivačima u njihovom dnevnom izvršenju procesa osposobljavanja i provedbe ispita, te neposrednim uvidom u nastavni proces i provedbu vozačkih ispita utjecanje na podizanje kvalitete i učinkovitosti osposobljavanja i provedbe ispita budućih vozača. Stručni nadzor bi trebao davati potporu i smjernice tako da autoškole i ovlašteni ispitivači mogu postizati što bolje rezultate u osposobljavanju i provedbi vozačkih ispita.

Samo učinkovit stručni nadzor nad organizacijom i izvođenjem teorijskog i praktičnog dijela osposobljavanja i provedbom vozačkih ispita može umnogome pridonijeti boljoj kvaliteti rada svih subjekata koji sudjeluju u edukaciji budućih mladih vozača.

Slijedom navedenoga potrebito je izmjenom postojećih propisa osigurati veću učinkovitost nadzora za poduzimanja konkretnih i pravodobnih mjera neposredno nakon očevida što bi umnogome pridonijelo boljoj kvaliteti rada svih subjekata koji sudjeluju u edukaciji budućih mladih vozača.

PRIJEDLOG: Izmjenom postojećih propisa osigurati veću učinkovitost stručnog nadzora za poduzimanja konkretnih i pravodobnih mjera neposredno nakon očevida što bi umnogome pridonijelo boljoj kvaliteti rada svih subjekata koji sudjeluju u edukaciji budućih mladih vozača.

5.3.2. Provedba vozačkih ispita

Vozački ispiti za B kategoriju vozila provode se u 97 gradova u Republici Hrvatskoj, u kojima ima 137 ispitnih mjesta i u 9 ispitnih mjesta na otocima. Ispit iz pojedinog nastavnog predmeta provodi se prema programu vozačkog ispita koji je sastavni dio pravilnika. Vozački ispit provodi povjerenstvo koje imenuje stručna organizacija iz članka 208. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Način imenovanja i rad povjerenstava koje provodi vozački ispit uređuje se općim aktom stručne organizacije.

Program vozačkog ispita temelji sa na sadržaju vozačkog ispita iz pojedinog nastavnog predmeta i kriterijima za ocjenjivanje kandidata iz pojedinog nastavnog predmeta. Sadržaji ispita iz pojedinog nastavnog predmeta temeljeni su na sadržajima nastavnog programa osposobljavanja kandidata za vozača.

5.3.2.1. Teorijski dio ispita – test

Nakon što je kandidat završio teorijsku nastavu uz potpis predavača i voditelja autoškole u knjižici kandidata može pristupiti polaganju teorijskog dijela ispita. Ispit se polaže testom.

Test ima 38 pitanja, koja su vrednovana sa 120 bodova. Test se sastoji od tri dijela. Prvi dio (14 pitanja) se sastoji od pitanja koja trebaju provjeriti je li kandidat razumio i usvojio opća prometna pravila. Drugi dio se sastoji od pitanja koja trebaju pokazati je li kandidat poznaje prometne znakove (6 pitanja) i način postupanja u skladu s prometnim znakovima, te postupanje na raskrižjima (4 pitanja). Treći dio je sastavljen od posebnih pitanja za pojedinu kategoriju koja trebaju pokazati razumije li kandidat neposrednu primjenu prometnih propisa i sigurnosnih pravila u konkretnoj prometnoj situaciji.

Ispitni test ima gotovo polovicu pitanja popraćenu slikama. Sve slike su naslikane iz pozicije vozača kako bi se predočila stvarna situacija koju vozač kao da vidi kroz vjetrobransko staklo vozila. Pitanja su s višestrukim izborom. Za pojedino pitanje ponuđeno je više točnih odgovora. Svaki je test bodovan s 120 bodova, a kandidat koji je na testiranju zadovoljio mora postići najmanje 90 % bodova. Kandidati imaju 60 minuta za rješavanje testa.

S obzirom da je trend u razvijenim europskim zemljama provedba teorijskog dijela vozačkog ispita upotrebom kompjutora, razmatra se i stvaraju se pretpostavke za uvođenje takvog načina polaganja teorijskog ispita.

Kada kandidat položi teorijski dio ispita – test nastavlja praktičnu obuku. Od početka osposobljavanja iz nastavnog predmeta Prometna i sigurnosna pravila do trenutka polaganja ispita iz nastavnog predmeta Upravljanje vozilom ne smije, prema važećim propisima, proteći više od dvije godine. To bi zapravo značilo da položeni test vrijedi dvije godine dana. Sva istraživanja i prijedlozi EU (a i prema sugestijama Švedske studije) idu prema tome da se položeni testovi priznaju samo godinu dana, odnosno osposobljavanje ne smije trajati duže od godine dana. Time bi se intenzivirao sam proces učenja vožnje.

Trenutni sadržaji teorijskog dijela ispita korespondiraju sadržajima nastavnog programa osposobljavanja, a prilagođeni su statistikama i uzrocima prometnih nezgoda, odnosno čimbenicima koji na njih utječu. O tome se trajno vodi računa i vrši kontinuirana izmjena ispitnih pitanja prema važnosti pojedinih sadržaja, a u svezi podataka o prometnim nezgodama.

PRIJEDLOG: Skratiti vrijeme, s dvije na jednu godinu dana, u kojem bi se priznali položeni testovi iz teorijskog dijela osposobljavanja. Ukoliko kandidat u roku od godine dana od kada je položio testove ne položi i vozački ispit (ispite iz PPP i UMV) upućuje se na ponovno testiranje.

5.3.2.2. Praktični dio ispita – ispit vožnje

Kada kandidat prođe predviđene sadržaje u fondu od 30 nastavnih sati, odnosno 20 nastavnih sati ako ima predznanje, uz potpis od strane instruktora vožnje i voditelja autoškole da je uspješno svladao propisane sadržaje prijavljuje se za ispit. Najčešće se to događa nakon 30 odvezenih sati, jer većina kandidata ne želi više voziti. Jedan od osnovnih razloga je nedostatak novaca, a prevladava i razmišljanje kako kandidat po automatizmu pošto je platio cijenu autoškole smatra da treba dobiti vozačku dozvolu. Za ispit kandidata prijavljuje autoškola.

Vozački ispit se polaže u propisanom roku, a to je najkasnije 21 dan od trenutka prijave. Međutim u praksi je to najčešće nakon tjedan, a iznimno nakon dva tjedna.

Ispit se polaže u vozilu autoškole, odnosno instruktora vožnje koji je kandidata osposobljavao. Za vrijeme trajanja ispita na vozilu se nalazi ploča s natpisom autoškola i znakom L. Trajanje ispita je minimalno 30 minuta neto vožnje, a najduže do 45 minuta.

Za ispit su propisani sadržaji koji se moraju ispitivati. Međutim, u pojedinim ispitnim mjestima ne postoji mogućnost ispitivanja svih propisanih radnji s obzirom na prometno tehničke uvjete koji postoje u tom mjestu. Pravilnikom su utvrđeni prometno tehnički uvjeti za provedbu vozačkih ispita, a dosljedna primjena odredbi dovela bi do znatnog smanjenja broja mjesta u kojima se sada provode vozački ispiti. To pitanje treba razriješiti, ali pri tom treba uvažavati neke specifičnosti u našoj zemlji (otoci, prometna nepovezanost i sl.)

Pravilnikom o uvjetima i načinu polaganja vozačkog ispita, članak 19. , Programom vozačkog ispita te Pravilnikom o organiziranju i provedbi vozačkih ispita, članak 2. stavak 3. Propisani su potrebni prometno-tehnički uvjeti u mjestu-gradu za provedbu vozačkog ispita.

Potrebni prometno-tehnički uvjeti koje treba imati grad-mjesto za provedbu ispita iz UMV-a su:

Kriteriji ispita su propisani u ispitnom listu koji služi kao pomoćno sredstvo ovlaštenom ispitivaču kako bi što objektivnije i cjelovitije ocijenio kandidata na ispitu. Svaka pogreška kandidata na ispitu se bilježi u ispitni list, a propisane su i diskreditirajuće greške nakon kojih kandidat ne može zadovoljiti na ispitu.

Trenutni sadržaji ispitnog lista slijede sadržaje nastavnog programa vozačkog ispita, prilagođeni su statistikama i uzrocima prometnih nezgoda, odnosno čimbenicima koji na njih utječu. Ovlašteni ispitivači pri izboru ispitne trase i zadavanja zadaća kandidatima imaju obvezu inzistirati upravo na sadržajima aktualnim u izvješćima MUP-a o uzrocima i vrstama prometnih nezgoda koji se objavljuju u Biltenu o sigurnosti cestovnog prometa.

Ploča za obilježavanje vozila autoškole na kojem se kandidat osposobljava ima svoju svrhu i značaj tijekom osposobljavanja. Mišljenja smo da bi korisno kada bi za vrijeme trajanja ispita iz vožnje na javnoj cesti u stvarnim prometnim uvjetima vozilo autoškole bilo neobilježeno.

Postoje i neki projekti u razvijenim zemljama EU, koje je potvrdila i praksa (Nizozemska) a daju izuzetno dobre rezultate. To je institut predispita . Naime, pred otprilike dvije godine u Nizozemskoj se nakon opsežnog istraživanja i pilot projekta uvelo na dobrovoljnoj bazi mogućnost za kandidate koji to žele – predispit , simulaciju pravoga ispita vožnje pred pravim ovlaštenim ispitivačem, sa željom da se kandidate dovede u pravu ispitnu situaciju, da se oslobodi treme i da posljednje sate osposobljavanja uvježba one radnje vozilom koje ne izvodi dovoljno vješto. Još je jedna pogodnost za kandidate koji pristupaju predispitu , a to je da ako na predispitu zadovolje na osnovnim radnjama (ono što mi zovemo poligonskim radnjama, kao što su parkiranje, pokretanje vozila na usponu i sl.) to im se prizna na ispitu i te radnje ne moraju posebno polagati na pravom ispitu vožnje. Vrlo su interesantni podaci koje su dobili. Danas, nakon dvije godine od uvođenja predispita , gotovo 80% kandidata dobrovoljno pristupaju predispitu , a uspješnost tih kandidata na vozačkom ispitu u odnosu na druge povećana je za 17%.

5.3.3. Kriteriji za provedbu vozačkog ispita

Kriteriji vozačkog ispita moraju nedvojbeno biti u funkciji sigurnosti prometa na cestama. Kriterije vozačkog ispita, isto tako ne možemo promatrati izvan konteksta uvjeta u kojima se provodi osposobljavanje kandidata za vozača, prometno - tehničkih uvjeta u kojima se kandidati osposobljavaju i gdje se ispiti provode, te svih onih čimbenika koji su na početku ove analize nabrojani. Naravno, poznato je da se kriterijem ispita može povratno utjecati na sustav osposobljavanja, ali se njime ne mogu riješiti svi poznati problemi.

Ispit je jedan trenutak za koji se kandidat posebno priprema i posebno je motiviran, te on ne mora uvijek odražavati stvarnu osposobljenost kandidata i njegove skrivene osobine koje dolaze do izražaja tek kada on samostalno počne sudjelovati u prometu, a koje ovlašteni ispitivač ne može procijeniti na ispitu, kao što se nisu mogle niti utvrditi na liječničkom pregledu.

Teze kako su vozački ispiti ili preteški ili prelagani, u pravilu su paušalni, jer iza njih ne stoje ozbiljna istraživanja. No to ne znači da takva istraživanja ne treba napraviti. Dok se to ne napravi kriterije ispita podešavamo statističkim pokazateljima o prometnim nezgodama tako da ispitujemo one radnje vozilom koje češće dovode do prometne nezgode. Tome bi pridonijelo kada bi nam na raspolaganju bili precizniji statistički podaci koji se temelje na primjerenijim i složenijim statističkim metodama.

5.3.4. Ovlašteni ispitivači

Vozačke ispite provode ovlašteni ispitivači koji su u radnom odnosu s Hrvatskim autoklubom. U Republici Hrvatskoj ima 89 ovlaštenih ispitivača za sva tri nastavna predmeta. Svi moraju imati položen poseban stručni ispit za ovlaštenog ispitivača.

Svi ovlašteni ispitivači podliježu permanentnom stručnom usavršavanju i provjeri stručne osposobljenosti. Zasigurno, stručno usavršavanje i provjera stručne osposobljenosti ovlaštenih ispitivača Hrvatskog autokluba mora doprinijeti boljoj kvaliteti provedbe vozačkog ispita.

5.4. PRIVREMENA ILI PROBNA VOZAČKA DOZVOLA

Jedno od ključnih rješenja u razrješavanju problema mladih vozača i njihovom sudjelovanju u prometnim nezgodama svakako je uvođenje instituta probne ili/i privremene vozačke dozvole.

Ovaj prijedlog proizlazi kao logična posljedica niza prijedloga iz ove stručne analize, ali i iz provjerene prakse u nizu razvijenih zemalja koje su nakon uvođenja tog instituta bitno utjecale na broj prometnih nezgoda u kojima sudjeluju mladi, nedovoljno iskusni vozači (u Austriji je broj tih nezgoda smanjen za preko 30%).

Za razrješavanje toga problema postoje u svijetu dva modela, odvojena ili u kombinaciji. To su probna vozačka dozvola i privremena vozačka dozvola.

Probnu vozačku dozvolu dobivaju kandidati po položenom vozačkom ispitu s određenim rokom trajanja, koji je u pravilu od godine do dvije dana. Probna vozačka dozvola uključuje određena ograničenja:

Uz ova u svijetu poznata ograničenja naša zemlja može propisati još neka, a isto tako može neka i ne primijeniti.

U sklopu uvođenja ovoga instituta treba stvoriti nove propise te organizirati djelotvoran nadzor na njihovom primjenom.

Privremenu vozačku dozvolu dobivaju mladi vozači nakon položenog vozačkog ispita, koji s tom dozvolom voze pod nadzorom godinu do dvije dana. Korisnost uvođenja privremene vozačke dozvole nije smo u tome da kandidat stekne dodatno iskustvo prije nego se samostalno uključi u promet, već što roditelji, pod čijim nadzorom upravljaju mladi vozači, preuzimaju velik dio odgovornosti za njihovu sigurnost.

U pravilu osobe pod čijim nadzorom mladi vozač s privremenom vozačkom dozvolom upravlja vozilom u prometu je roditelj. No to može biti i neka druga osoba, ali koja mora ispunjavati određene uvjete, kako slijedi:

Uz ova u svijetu poznata ograničenja naša zemlja može propisati još neka, a isto tako može neka i ne primijeniti. Osim toga nabrojana ograničenja i kod probne i kod privremene vozačke dozvole mogu se kombinirati, a sve što se uvodi mladim vozačima mora biti jasno i svrhovito.

Dobro osmišljen sustav probne ili privremene vozačke dozvole može sadržavati i razne druge sadržaje osposobljavanja različite od onih tradicionalnih. U programe se mogu unijeti i novi sadržaji na primjer: različiti društveni aspekti sudjelovanja u cestovnom prometu, razvoj pristupa koji omogućava bolji uvid u vlastita ograničenja, razumijevanje opasnosti koje sobom nosi sudjelovanje u prometu, shvaćanje uloge društvenih i osobnih očekivanja (kod mladog se vozača, na primjer, očekuje od strane njegove dobne skupine da vozi brže, agresivnije). Ujedno se od takva programa može očekivati stjecanje dovoljno iskustava gleda upravljanja vozilom koja će vozaču omogućiti sigurno upravljanje nakon stjecanja konačne vozačke dozvole.