PROCITAJTE

Poznato je da je 2020. godina bila godina s najmanje stradalih osoba u cestovnom prometu u Republici Hrvatskoj. Također je poznato da bi po Nacionalnom Programu sigurnosti prometa na cestama za razdoblje 2021.- 2030. taj broj stradalih i ove godine trebao padati ali to se ne događa! Zašto je to tako? Zašto stvaran broj stradalih ne prati zacrtane trendove iz Nacionalnog programa?
Pokušat ću, s mog motrišta (koje ne mora biti točno jer sam kao i svaka osoba ponaosob – subjektivan) odgovoriti na to uzimajući za primjer teške prometne nesreće što su se ove godine dogodile na Hrvatskim cestama, a koje su bile javno i medijski popraćene.   

Već početkom godine, u siječnju dogodila se nesvakidašnja prometna nesreća na autocesti Zagreb - Sisak na naplatnoj postaji Mraclin.

I dok su se javnost, mediji i društvene mreže propitivali i licitirali oko brzine kretanja i koncentracije alkohola u krvi tog nesretnog mladog vozača, zanemaruju se važne činjenice. Je li opravdano da roditelji mladim vozačima uopće omogućuju upravljanje ovakvim (snažnim) vozilima koja si oni sami ne mogu priuštiti? Koliko je takvih mladih vozača i sada u prometu na cesti jer im to Zakon dopušta, a prijatelji, rodbina i lokalna sredina im to ne zamjeraju? Koliko njih vikendom u ranojutarnjim satima bezobzirno upravlja, takvim vozilima zbog umora, alkohola, droge, glasne muzike, korištenja mobilnih uređaja …? Koliko će mladih doći u sličnu situaciju vođeni adrenalinom ili (samo)dokazivanjem?

Slične su se nesreće već događale, (i u ljetu 2019. na čvoru Sveta Helena na autocesti Zagreb - Goričan) i dogodit će se opet ... samo je pitanje mjesta i vremena!

U ožujku ove godine javnost je bila zatečena prometnom nesrećom na autocesti Zagreb - Lipovac kod Okučana u kojoj su stradali strani državljani skrivajući se u poluprikolici tegljača koji je završio na lijevom boku unutar zaštitne ograde razdjelnog pojasa autoceste.

Javnosti i medijima pažnju je ponajviše zaokupljala prisutnost ilegalnih migranata u tom vozilu, ali pravi problem, što će na žalost i pokazati u ostatku godine, jest situacija u komercijalnom teretnom i putničkom prijevozu. Problema je bezbroj. S jedne strane velika je potražnja za putovanjima (koja su zbog epidemije ograničena) i robom koja se do krajnjeg korisnika u devedeset i više posto slučajeva doprema cestom. S druge strane ogroman je deficit kvalificiranog, odmorenog, zdravog, sposobnog, iskusnog i stručnog profesionalnog kadra (vozača). S treće strane žestoka je konkurenciju na tržištu komercijalnog putničkog i teretnog prijevoza čiji vlasnici na sve moguće načine pokušavaju smanjiti troškove poslovanja što izvjesno može ići na štetu  njihovih djelatnika (vozača) ili korisnika (putnika ili primatelja robe). S četvrte strane ogromni fiksni troškovi samog tog vozila (cijena nabave ili najma vozila, registracija, godišnji porez i cestarina, takse, pristojbe, tehnički pregledi, osiguranja i dr.). Zbog toga se ta vozila, da bi bila uopće bila isplativa, moraju se takoreći cijelo vrijeme kretati po cesti bez praznog hoda ili stajanja. Rezultati svega toga (nažalost), kako u sadašnjosti tako i u budućnosti, su prometne nesreće kojih će vrlo vjerojatno, ako se stanje ne popravi, biti sve više i više!      

U travnju se dogodila nesreća na području Nove Gradiške i zatrpala medijski prostor. Vozač u srednjim godinama, bez položenog vozačkog ispita, nevezan sigurnosnim pojasom, u uvjetima kiše i skliskog kolnika vozio naseljem (gdje je brzina za normalne atmosferske uvjete ograničena na pedeset kilometara na sat) brzinom od pedeset metara u sekundi - što je tri i pol puta veća brzina. Bizarni je podatak da je vozač mobilnim uređajem snimao i uživo prenosio vožnju na društvenu mrežu. Vozilo je sletjelo sa ceste, udarilo u  betonski most, stup javne rasvjete, metalnu dvorišnu ogradu i završilo među voćkama.

Prilikom višestrukog prevrtanja vozila vozač je izletio iz vozila i na mjestu poginuo. Jedina sreća u toj tragičnoj nesreći je što osim samog vozača nije bilo drugih stradalih u tom nemilom događaju. Imam dojam kao da su društvene mreže i snimke morbidnih vožnji još jedan način (samo)dokazivanja, s jedne strane nevjerojatno lako dostupne, a s druge strane nevjerojatno teško kontrolirane.

Krajem tog istog mjeseca svjedočili smo, na prvi pogled gotovo filmski izvedenoj prometnoj nesreći, u kojoj je vozač starije životne dobi, nakon snažnog ubrzanja, izgubio nadzor nad vozilom, polomio nekoliko bočno parkiranih vozila u zagrebačkoj Dubravi te završio na tramvajskim tračnicama s kotačima u zraku! Opet pukom srećom, osim samog vozača, lakše je ozlijeđen samo slučajni pješak kojega su zaštitili od teškog stradavanja upravo ti bočno parkirani osobni automobili.

Ne želim komentirati postupke i razloge zašto su vozači tih vozila učinili to što su učinili, već želim naglasiti da su ovakvi događaji realno mogući i u budućnosti! A boljoj situaciji ne pridonose niti današnji automobili. Kao i u spomenutim prometnim nesrećama, sve je više premium automobilskih marki, masa 1.500 kg ili više, opremljenih snažnim pogonskim motorima i automatiziranim mjenjačima kod kojih je dovoljno držati papučicu gasa pritisnutu manje od deset sekundi i da se postignu brzine s troznamenkastim vrijednostima. Što još donosi budućnost? Još više starijih vozača na cestama (kao posljedica starenja stanovništva), te hibridna i električna vozila sličnih masa opremljena električnim pogonom čija su ubrzanja još znatnija od vozila u ove dvije spomenute nesreće.

Ljeto je donijelo povećan priljev vozila u Hrvatsku i kroz Hrvatsku, što je neminovno dovelo i do povećanja broja prometnih nesreća. Najtragičnija se dogodila sredinom srpnja u jutarnjim satima pokraj Slavonskog Broda u kojoj je prilikom slijetanja autobusa s autoceste poginulo ili teško ozlijeđeno na desetke osoba.

Ovaj puta bih se malo osvrnuo na ponašanje putnika. Naravno da svatko od nas želi da uz što manji trošak dobije što veću korist, međutim za to mora postojati granica prihvatljivosti - naročito ako je u pitanju sigurnost! Internet je prepun oglasa prijevoznika koji nude prijevoz s jednog do drugog djela Europe unutar jednog dana ili noći po vrlo prihvatljivim cijenama. Međutim, treba razmisliti malo o riziku takvog putovanja koliko je to sigurno i zakonski dopušteno uzimajući u obzir propisano vrijeme rada i odmora mobilnih radnika (vozača). Također je neshvatljivo izbjegavanje korištenja sigurnosnog pojasa koji je u autobusima ovakve namjene i konstrukcije obvezna oprema. U ovoj nesreći poginulih i ozlijeđenih bi bilo znatno manje da su putnici koristili pojas budući da su najteže stradale osobe koje su izletjele sa svog sjedećeg mjesta.

Ove godine - takoreći od proljeća pa sve do jeseni -  posebno se puno ginulo vozeći vozila na dva kotača, a osobito na motociklima! Od svih tih nesreća u kojima su ta vozila sudjelovala posebno me zatekla nesreća u kojoj je bračni par sredinom mjeseca rujna, nadaleko Daruvara, vozeći u večernjim satima motociklom naletio na divljač, da bi potom motocikl prešao na drugu stranu kolnika i udario u osobni automobil koji se kretao iz suprotnog smjera. U toj su nesreći supružnici poginuli!

Zaista jedan tragičan događaj koji jasno ukazuje na to da ste kao vozač ili suvozač na motociklu svake sekunde i na svakom metru ceste moguća žrtva. Imam osjećaj da astronauti što putuju, borave i vraćaju se s međunarodne svemirske postaje na Zemlju nisu izloženi tako velikom riziku stradavanja kao sudionici prometa što se motociklima kreću hrvatskim cestama.

A da je motocikl smrtonosno vozilo ne samo za osobe koje se nalaze na njemu već i za sve ostale sudionike u prometu svjedoči tragična nesreća koja se malo poslije ponoći, krajem lipnja, dogodila kod studenskog doma Stjepan Radić u Zagrebu. Mladi vozač bez vozačke dozvole za upravljanje motociklom, bez zaštitne kacige, prevozeći putnika također bez zaštitne kacige, pretjecao je kolonu vozila i na mjestu usmrtio mladu djevojku koja je koristila obilježeni pješački prijelaz!  Komentar suvišan - osim iskrene sućuti za nesretnu i neutješnu obitelj, prijatelje i rodbinu stradale djevojke. Ali to je stvarnost i to će nažalost biti i budućnost, jer mladi se pojedinci vole pokazivati, dokazivati, riskirati i bahatiti što posljedično dovodi do tragedija.

Ove smo godine u Zagrebu, sredinom mjeseca listopada, u večernjim satima i službeno dobili prvu žrtvu na električnom romobilu. Na muškarca u srednjim godinama naletio je vozača osobnog automobila oduzevši mu prednost prolaska.

Prijevozna sredstva koja (još uvijek) zahvaljujući nereguliranom pravnom statusu u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, dostupnosti u slobodnoj prodaji, najmu bez ikakve zakonske kontrole ili ograničenja u pogledu korisnika tog vozila (pješaka!) zasigurno će i u ubuduće puniti stupce crnih kronika. I nemojte podcjenjivati brzinu od 25 kilometara na sat što ta vozila mogu ostvariti! Malo tko od nas može pa i nakratko potrčati tom brzinom. To što ih ne čujemo, što se iznenada pojavljuju i što su teško uočljiva u uvjetima smanjene vidljivosti, također doprinosi mogućnosti stradavanja njihovih vozača.

Ove smo godine svjedočili i nesrećama koje zaista zaslužuju ekranizaciju, kako svojom dinamikom odvijanja, epilogom, ali i poukom koju donose. Takva se nesreća dogodila u Solinu krajem rujna kada je neosigurani i neregistrirani osobni automobil pun maloljetnika sletio sa ceste. Automobil je ubrzo zahvatila vatra i samo zahvaljujući hrabrom i pribranom mladiću i djevojci koji su se zatekli na mjestu nesreće i izvukli tu djecu iza gorućeg automobila - spriječena je smrt petoro maloljetnika!

Vozač bez vozačke dozvole i skupina maloljetnika u neregistriranom vozilu je (poznata) priča, ali to još nije sve! Građani, stanovnici ulice u kojoj se ova nesreća dogodila već godinama upozoravaju gradsku, lokalnu i županijsku upravu na neodrživost trenutnog stanja sigurnosti prometa i prometne infrastrukture u toj ulici. No, bez ikakvih rezultata!

Koliko je samo takvih primjera u Hrvatskoj gdje se opasna mjesta ne saniraju, gdje se prometnice ne proširuju, optimalno održavaju, opremaju ili obilježavaju! Koliko se samo nesreća događa zbog nestručnosti, nekompetentnosti, nemara ili čiste nezainteresiranosti onih odgovornih kojima je važnije da proračun za održavanje cesta usmjere na asfaltiranje lokalnih puteljaka koje vode do privatnih parcela i vikend kućica podobnih istomišljenika, nego da se saniraju po život opasna mjesta na gusto naseljenim ili visokofrekventnim cestovnim pravcima! I to tako traje već trideset godina i ne prestaje!

Ništa manje poučna nesreća dogodila se na podravskoj magistrali u Suhopolju, početkom kolovoza, kada je vozilo hitne pomoći s upaljenim plavim rotacijskim svjetlima pretjecalo osobni automobil čiji je vozač u alkoholiziranom stanju u tom trenutku skretao ulijevo. Došlo do sudara i slijetanja vozila hitne pomoći s kolnika i udara u betonski most pokraj ceste, pri čemu su smrtno stradale pacijentica i medicinska sestra.

Prije više od deset godina, u razdoblju od 2007. do 2009. godine Europska udruga EuroRAP provodila je analizu cesta u Hrvatskoj, te označila Državnu cestu D2 (podravsku magistralu) s najvišim stupnjem opasnosti na gotovo cijeloj njenoj dužini od Ludbrega do Osijeka, uz obrazloženje da se uz samu cestu nalazi preveliki broj objekata opasnih za vozila poput betonskih stupova i mostova. Dvanaest godina kasnije, umjesto da se ti predmeti i građevine uklone ili barem zaštite odgovarajućim ogradama ili apsorbirajućim barijerama, mi svjedočimo još većem broju sustavno građenih betonskih mostova i stupova tik uz samu cestu! Ne daj Bože da iz nekog razloga sletite s ceste budući da vas na svakih dvadesetak metara čeka goli beton što vas već pri brzini od pedesetak kilometara na sat može usmrtiti!  

Ovi konkretni primjeri su kap u moru tragičnih zbivanja na Hrvatskim cestama i jasan podsjetnik da o porastu ili smanjenju prometnih nesreća ne odlučuju ni Ujedinjeni narodi u New Yorku, ni Europska komisija u Bruxellesu,  ni Vlada Republike Hrvatske u Zagrebu. Ključnu odluku donosi svaki pojedinac koji se zatekne na cesti ili u aktivnostima vezanih uz cestu. To može biti razigrano dijete bez pratnje starije osobe, nadobudni adolescent, ambiciozni poduzetnik, korumpirani političar, nestručni projektant, zabrinuti radnik ili boležljivi umirovljenik. Svatko od nabrojenih u jednom trenutku, u vremenu i prostoru  može svojim (ne)razmišljanjem, ponašanjem, (ne)praćenjem, (ne)pažnjom, (ne)brigom ili (ne)odgovornošću prema sebi i ostalima oko sebe pokrenuti lanac događaja što može završiti tragedijom na cesti.

Svako putovanje, bilo na relaciji od pedesetak metara, do npr. prvog susjeda ili na relaciji dugoj stotine kilometara, na drugi kraj države ili kontinenta, samo na jedan način može završiti dobro i sigurno, ali, pri tome, na bezbroj drugih načina može proći loše i završiti dramatično! 

Do sada sam imao praksu pisati o sigurnosti u prometu za pojedinu godinu tek po proteku iste.  Ovaj sam put napravio iznimku. Nije potrebno čekati kraj godine i reći da je godina bila loša, iako je njen sam početak bio obećavajući. Proljeće je pokazalo pravu sliku stvarnog stanja (koje se u nastavku godine samo potvrdilo) da smo daleko od zacrtanih ciljeva nacionalnih ciljeva sigurnosti prometa, odgovaralo nam to ili ne.

Statistički pokazatelji ne lažu! U jedanaest mjeseci ove godine broj nesreća, broj ozlijeđenih i broj poginulih nadmašio je 2020. godinu u svim mogućim pokazateljima, što se vidi iz priloženoga.

BROJ PROMETNIH NESREĆA U RH
Razdoblje I.-XI.  Usporedba 2020./2021.

BROJ PROMETNIH NESREĆA U RH S OZLIJEĐENIM OSOBAMA
Razdoblje I.-XI. Usporedba 2020./2021.

BROJ PROMETNIH NESREĆA U RH S POGINULIM OSOBAMA
Razdoblje I.-XI. Usporedba 2020./2021.

BROJ TEŠKO OZLIJEĐENIH OSOBA U PROMETNIH NESREĆA U RH
Razdoblje I.-XI. Usporedba 2020./2021.

BROJ LAKŠE OZLIJEĐENIH OSOBA U PROMETNIH NESREĆA U RH
Razdoblje I.-XI. Usporedba 2020./2021.

BROJ POGINULIH OSOBA U PROMETNIH NESREĆA U RH
Razdoblje I.-XI. Usporedba 2020./2021.

Zato promislite dobro kada se upuštate u vožnju. Blagdani su pred nama! Pripazite da svojim ponašanjem i postupcima na cesti dodatno ne doprinesete ovoj nezavidnoj i lošoj statistici!