Stigla je. Jesen. Magla, hladnjikavo, vlažno, ljigavo … Onkraj prozora – toplo, sve nekako usporeno, mirisi nedjeljnoga ručka u pripremi … vrijeme za kratko lutanje bespućima interneta …
Zapela mi za oko priča na nekoj od nastavničkih grupa. U nama koji smo dugo radili u odgojno-obrazovnom procesu, trenutno se budi znatiželja! U toj učiteljskoj grupi, priča se zakuhala o korištenju crvene olovke (crvene kemijske) pri ispravljanju učeničkih radova, zadaća, sastavaka, testova, kontrolnih radova, radnih bilježnica … i svega onoga pri čemu učitelji u radu s djecom već „stoljećima“ koriste crvenu olovku za ispravljanje gramatičkih ili drugih pogrešaka.
Naime, netko je u toj grupi komentirao kako je „osvanula“ preporuka Ministarstva znanosti i obrazovanja (ne tvrdim da je to točno, već prenosim bit rasprave u grupi) da se za ispravljanje ne koristi crvena olovka, već zelena ili plava (!?!?!?). Obrazloženje je da je crvena boja preagresivna (!) da bi dječica mogla imati koje-kakve negativne posljedice u razvoju zbog korištenja crvene agresivne boje pri ispravljanju njihovih pogrešaka u pisanim radovima (!!)
Ne mogu vjerovati što čitam!
Ne sumnjam u ogorčene komentare učitelja, ali očito da je ova, nečija genijalna umotvorina, pokrenula njihovu raspravu i lavinu komentara! Netko je objavio i komentar nekog psihologa (svaka mu čast) da je crvena boja „zastrašujuća boja za malene“ i da predstavlja napad na učenikovu osobnost (!!!!)
Zapravo, kad razmislim, nije ova genijalna umotvorina baš neka ekskluziva u promišljanju oko brige za budućnost, razvoj i „uznemiravanje“ naše dječice pri odrastanju. Traju rasprave o tome kako treba promijeniti bajku o djevojčici sa šibicama, Bambiju, Snjeguljici i sedam patuljaka i tko zna koju još „krvožednu“ dječju priču. Priču o Crvenkapici smo davno preformulirali! (Ne znam što je s autorskim pravima? Sva sreća da su autori davno mrtvi).
Ova prevalencija podilaženja, ne znam komu i zbog čega – fascinantna je!
Što ćemo još u budućnosti propitivati i preispitivati radi pravilnog razvoja i „dobrobiti“ naših najmlađih?
|
Ako se nastavimo ovako brinuti za našu dječicu, očito je da ćemo uskoro boju ljubavi morati zamijeniti plavom, zelenom ili nekom drugom. |
Po istoj logici, ako izbacimo crvenu kemijsku za ispravljanje pogrešaka u pisanim radovima u školi, valjda ćemo iz kompleta bojica morati izbaciti i sve crvene bojice?! |
|
Da ne razmišljam predaleko, možda ćemo brati samo zelene paradajze - kako ne bismo dozvolili da posve pocrvene, crvene rotkvice možemo zaboraviti – imamo crnu repu, kod lubenice možemo jesti samo zelenu koru – a crveno bacamo … crvena iritira!
Ne daj Bože da se u obitelji kupi plameno crveni Alfa Romeo! Kako bi to djelovalo na djecu?? Sva sreća da za crveni Ferrari nema novaca!
I još mi pade na pamet jedna nečista. Zamislite da netko u ovoj „borbi“ protiv crvene agresivne boje koja uništava „djetinjstvo“, dovede u pitanje crvenu boju na našoj prelijepoj zastavi???????
|
Svi već i znamo da naša zastava i fenomenalni grb (šahovnica) na njoj smeta mnogima – istina za sada samo velikima. Ali tko zna što nosi budućnost rasta uz „zastrašujuću“ crvenu boju? Možda ćemo morati mijenjati zastavu u kombinaciju roza-bijela-plava … ili zelena-bijela-plava … ili žuta-bijela-plava … ili plava-bijela-plava… |
| A tek crveno-bijele kockice … „prestrašno agresivno“!! Za to je najbolje u nadolazećim velikim promjenama koristiti boje prave šahovske ploče. To je umirujuće, „zemljano“ i nikoga nebi iritiralo. |
|
Ne bih ja bio ja, kada ne bih promišljao i predviđao što bi se moglo događati zbog ovih genijalnih umotvorina u prometu! Naime, sva će ta djeca o kojima se vodi prenaglašena briga da ne bi slučajno trag crvene kemijske u njihovoj zadaćnici utjecao na njihov pravilan psihički razvoj odrasti i prije ili kasnije postati sudionici prometa. I to aktivni. Vozači.
I zamislite šoka! Odrastaš bez zastrašujuće crvene boje, a onda te u prometnom okružju čeka crvena boja! Crveno svjetlo na semaforu, crvena boja na prometnim znakovima, crvena signalizacija, crveno svjetlo na stop lampici policije, crveni automobili …
Tu se stvarno nešto treba učiniti. Promet za sudionike nije više stresno područje zbog svoje dinamike, intenziteta, sukoba prometnih tokova, nepredvidivosti ponašanja i agresivnosti sudionika … i ostaloga što ga čini prometom … već zbog ZASTRAŠUJUĆE CRVENE BOJE!!!
Moja bojazan vrtoglavo raste. Što će biti s našim dobrim starim semaforima. Što li ih čeka u budućnosti? Pa na njima je ona strašna crvena!!! Vrebaju na gotovo svakome raskrižju. Trebamo li očekivati da će crveno prometno svjetlo ubrzo promijeniti boju? Hoće li ga (zbog negativnih utjecaja na vozače) zamijeniti neke nježne, kritičarima crvenoga „prihvatljive“ boje, npr. plava, roza ili možda smeđa …
Ili ćemo možda zbog brige za naše najmilije u prometu uopće ukinuti „uznemirujuće“ crveno prometno svjetlo zabrane prolaska? Gle, vrlo „obazriva“ i neagresivna ideja! Imat ćemo valjda semafor samo s dva, kritičarima prihvatljiva prometna svjetla.
|
To će odlično funkcionirati. Ako na semaforu gori zeleno svjetlo, slobodan je ulazak i prolazak raskrižjem. Ako ništa ne gori … nema prolaska raskrižjem. Vrlo obazrivo i umirujuće.
Kada se upali žuto svjetlo, to je znak za pripremu, skoro uključivanje zelenog svjetla i prolazak raskrižjem! Ma genijalno sam to osmislio, valjda će psiholozi i ministarstvo biti zadovoljni mnome!
A i bilo bi jeftinije. Manji semafori … manje materijala … manje struje … |
Sad mi je sinulo zašto naši vozači ne staju na znak STOP! Crvena im je boja zastrašujuća. Iritira ih. Ne žele ju gledati. Jedva su se oslobodili traumi iz djetinjstva. Pa u bilježnicama im je bilo sve tako nježno plavo i zeleno … pravi odmor za oči. Crvenu boju znaka STOP treba izbjegavati i samo se provesti pokraj znaka bez usporavanja, a kamoli po znaku postupiti i ispred njega stati.
Da bi u znak STOP bilo lijepo, ne uznemiravajuće gledati, ispred njega usporiti i stati, taj bi znak trebao biti neke druge boje – samo ne crvene!
Ne smijem niti pomisliti kako bi ti vozači koji vuku traume iz djetinjstva zbog crvene boje reagirali na crvenu svijetleću palicu „stop policija“?
Neće valjda postupati kao i na prometni znak STOP?
Bolje mi je zatomiti strahove, zle slutnje i ne postavljati previše glupih pitanja. Samo se nadam da će u budućnosti biti manje genijalnih umotvorina kao što je ona o zaštiti djece u školama od napasti crvene boje. Još bih prihvatio da više ne sadimo crvene ruže, jer sve ruže jednako lijepo mirišu, makar nisu crvene (da parafraziram W. Shakespeare-a), ali protiv traga crvene kemijske na papiru, zaista nemam ništa.
Nenad Zuber, prosinca 2023. godine