Nekidan uz jutarnju kavicu slušam jednu radijsku postaju. Slušatelji postavljaju pitanja, traže rješenja za svoje probleme, ljubazni voditelji prosljeđuju upite nadležnima, a dobivenim odgovorima pomažu svojim sugrađanima. Pozornost mi privuče pitanje jednog sedamdesetogodišnjaka koji ima probleme s liječničkim pregledima, kompliciranom procedurom koja ga ljuti i onemogućuje mu produljenje vozačke dozvole.
Dotični gospodin tvrdi da je u odličnoj kondiciji s obzirom na svoje godine, dakle fizički i mentalno, da godinama (od 1970.) uspješno sudjeluje u prometu, bez problema i opasnosti za sebe i druge sudionike prometa. Interesantno je njegovo razmišljanje i prijedlog za nadležne: Zašto netko stručan ne bi sjeo s njim u automobil i provjerio kako se ponaša u prometu, kakve su njegove sposobnosti, znanja, vještine upravljanja automobilom te temeljem toga (ne umanjujući vrijednost i liječničkog stručnog mišljenja) donio odluku je li sposoban sigurno upravljati automobilom u prometu!?
Iako znam da takav model provjere za starije osobe u svijetu postoji, razveselilo me da netko kod nas tako razmišlja i da je uopće postavio takvo pitanje!
|
Fotografija preuzeta s: www.caasco.comadvocacyroad-safetysenior |
U razvijenim zemljama brojni su čimbenici pridonijeli porastu broja starijih osoba. Kako stanovništvo stari, logičan je i porast udjela starijih vozača u prometu. I naše društvo (već godinama) stari, mladi kontinuirano odlaze, novorođene djece je sve manje … Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, iz popisa stanovništva (2021.) vidljivo je da je udio starijih od 65 godina u ukupnom broju stanovnika 22,45%, što nas svrstava među najstarije nacije Europe. Procesu starenja uvelike pridonosi višegodišnje opadanje udjela mladog stanovništva (0 – 19 godina) u ukupnom stanovništvu. Spomenuti udio na razini države u 2021. iznosio je 19,2%.
Prosječna starost stanovništva u RH 1971. godine bila je 34 godine, 1991. je bila 37,1 godina. Starenje stanovništva kontinuirano se nastavlja, pa je prosječna starost ukupnog stanovništva RH 2021. iznosila 44,3 godine.
STANOVNIŠTVO RH PREMA STAROSTI (Popis 2021.) |
|
|
STANOVNIŠTVO RH PREMA SPOLU I STAROSTI |
 |
Izvor: Državni zavod za statistiku RH 2021. |
Iako se godinama broj stanovnika u RH smanjuje, broj vozača i broj vozila se povećava. U tabličnom prikazu je vodljivo da je u deset godina broj stanovnika smanjen za cca 10%, Broj vozača povećan za gotovo 110.000, a broj vozila na 100.000 stanovnika povećan za tridesetak posto.
STANOVNIŠTVO, VOZAČI, VOZILA 0d 2012. do 2021. |
|
2012. |
2015. |
2018. |
2021. |
| Stanovništvo RH |
4.284.889 |
4.225.316 |
4.124.531 |
3.888.529 |
| Vozači |
2.267.892 |
2.310.515 |
2.348.618 |
2.376.766 |
| Vozila na 100.000 stanovnika |
43.496 |
45.671 |
52.080 |
59.946 |
|
Izradio autor prema: MUP, Bilten o sigurnosti cestovnog prometa RH 2021. |
Vozača u dobi od 65 i više godina (koje nazivamo zreli vozači, stariji vozači, iskusniji vozači, vozači u poznijim godinama) na našim cestama ima sve više, a očekuje se da će se taj broj povećavati s godinama. Od ukupnog broja vozača (2.283.673) u 2022. bilo je 15,7 % starijih od 65 godina. Tome su doprinijeli viši standard, mogućnost nabavke ili održavanja automobila, pomoć u krugu obitelji, želja za mobilnošću, bolja kondicija, bavljenje rekreacijom, sportom, bolje zdravstveno stanje, duži životni vijek, želja za neovisnošću, slobodom, povezanošću s obitelji, prijateljima, zajednicom, ali i osjećaj da nisu isključeni iz društva, da nisu građani drugoga reda i sl.
Osim toga treba znati da sve osobe ne stare na isti način. Kod nekih je taj proces sporiji, a kod nekih, podložnijih raznim bolestima karakterističnim za stariju dob – brži. Ipak treba osvijestiti i prihvatiti činjenicu da starenje i zdravlje predstavljaju dinamičan proces, koji se s godinama mijenja.
Vožnja je danas usprkos svemu životna potreba, zadovoljstvo, ugoda, stil života i zauzima središnje mjesto u samostalnom životu mnogih, kako mladih tako i starijih ljudi. Načelno, pravno gledano - vožnja je pravo. S motrišta sigurnosti vožnja je privilegija za one koji „igraju po propisima“.
Bez obzira na sve stariji vozači, uostalom kao i svi ostali vozači, moraju u prometu sudjelovati sigurno, propisno, odgovorno, svjesni rizika te potencijalnih opasnosti i mogućnosti ozljeđivanja i smrtnih ishoda koje vožnja i promet uključuju. Svi, ali poglavito stariji vozači trebaju na vrh prioriteta postaviti sebe, svoju sigurnost, zdravlje i zaštitu u prometu!
U novije vrijeme bolesti ne pitaju za broj godina (srčani i moždani udari, zloćudne bolesti, pandemije i sl.). Rizicima od bolesti izloženi su svi bez obzira na godine. Stariji ljudi moraju biti svjesni da se zdravstveno stanje i kondicija pokreta općenito pomalo mijenjaju i u puno slučajeva pogoršavaju. To dakako zahtijeva veću razinu odgovornosti i samokritičnosti kod procjenjivanja svojih vozačkih sposobnosti. Vjerujem kako smo svi mi stariji vozači itekako svjesni da naše mentalne i motoričke funkcije usporavaju, slabe i više ne funkcioniramo kao kada smo bili mladi.
Bez obzira na to što svi ne starimo jednako činjenica jest da se brzina reakcije na podražaje iz okružja kod starijih vozača produžuje (pogotovo ako su informacije nejasne ili prebrze), donošenje pravih i točnih odluka u složenim prometnim situacijama se usporava, a može čak i izostati. Koordinacija pokreta slabi. Vožnja, pogotovo noću, i u zahtjevnim vremenskim neprilikama predstavlja sve veći napor.
Sve to dovelo je, ne samo u našoj zemlji već i u mnogim drugim razvijenim zemljama, do toga da se vozače iznad 65 godina starosti smatra „opasnom kategorijom“ vozača u prometu. Promatrajući sigurnost u prometu, premetne nesreće i stradavanja starije se vozače etiketira gotovo isto kao i mlade, nove vozače). Je li tome baš tako? Prema podatcima MUP-a RH (iz Biltena o sigurnosti prometa na cestama za 2022.) vidljivo je da su od ukupnog broja prometnih nesreća 15,4% nesreća skrivili vozači preko 65 godina kojih u ukupnom broju vozača u RH ima 15,7% ili 359.306.
Ako taj broj i postotak prometnih nesreća usporedimo s brojem i postotkom prometnih nesreća koje su skrivili mladi vozači (do 24 godine starosti) onda se čini da vozači preko 65 godina i nisu tako „opasni“. Naime, vozači do 24 godine kojih je upola manje ili samo 8,3% ili 189.494 u ukupnom broju vozača, skrivili su 16,4% ukupnog broja prometnih nesreća. Dakle, upola manje mladih vozača skrivi više prometnih nesreća od vozača preko 65 godina. Po podatcima iz gornjeg tabličnog prikaza se baš i ne vidi da su stariji vozači posebno opasniji i rizičniji od drugih dobnih skupina.
Svjesni svojih godina i izazova koje donosi vožnja stariji vozači kompenziraju slabljenje funkcija svoga organizma i smanjene vozačke sposobnosti (i sve ono što je ranije navedeno) tako što u pravilu ne divljaju na cesti, voze umjerenijom brzinom - ne žuri im se, voze na većem razmaku od drugih vozila, defenzivnije, voze racionalnije i štedljivije, nisu nervozni i nasrtljivi, daju si više vremena i prostora za donošenje odluka o postupanju i sl.
Stariji voze jednostavno opreznije. Povećan oprez, razboritost i promišljenost su inače karakteristike ili osobine ponašanja povezanih sa starijim osobama. Iskustvom nadomješćuju, kompenziraju nedostatke i prilagođavaju svoju vožnju kako bi bila što sigurnija. To se i vidi iz podataka u tablici koja slijedi. Osobe s 50 i više godina vozačkog staža skrivili su 3,7% svih prometnih nesreća, za razliku od onih s nedostatnim vozačkim iskustvom – vozačkim stažem do pet godina koji su skrivili 22,5% prometnih nesreća. Samo neznatno manje prometnih nesreća skrive vozači s vozačkim stažem od 15 do 25 godina ili 21,6% svih nesreća.
Analize podataka mogu ići u nedogled, pa se može reći da je manji broj nesreća koje su skrivili stariji, iskusniji vozači rezultat njihova rjeđeg sudjelovanja u prometu, odnosno da „rade“ manji broj kilometara u odnosu na mlade vozače. No, niti mladi vozači „ne rade“ velik broj kilometara jer uglavnom ne posjeduju svoje automobile već najčešće upravljaju vozilima svojih roditelja i to uglavnom vikendima kada se i događa najveći broj prometnih nesreća.
Očito da je vozačko iskustvo poprilično važno za sigurnost prometa. Svjesni svojih godina i izazova koje donosi vožnja stariji vozači – vozači s velikim iskustvom i dugim vozačkim stažem, usprkos svih tegoba koje donosi starenje, strateški prilično dobro kontroliraju svoju vožnju i kompenziraju nedostatke operativnih sposobnosti tako što izbjegavaju vožnju u vrijeme najvećih gužvi u prometu, ne voze pod utjecajem alkohola, izbjegavaju vožnju noću, vikendima, voze rjeđe, biraju vremenske uvjete, često izbjegavaju vožnju opasnim dionicama cesta ili opasnim raskrižjima, više se odmaraju za vrijeme dužih vožnji, poštuju i voze po prometnim propisima i sigurnosnim pravilima, u vozilima starijih vozača, suputnici nisu niti blizu zahtjevni i agresivni kao kod mlađih vozača, za vožnje u pravilu ne koriste mobitele, planiraju vrijeme i itinerar puta prije odlaska na duže putovanje kako bi se osjećali sigurnije – zapravo voze mudrije!
Već sada, a posebno u vremenu koje dolazi (ili koje je već tu), ubrzan razvoj i napredna tehnologija u automobilima uvelike će pomoći starijim vozačima i vozačima uopće, na povećanju sigurnosti cestovnog prometa. Struktura automobilske industrije naglo se mijenja uvođenjem sve većega broja tehničkih rješenja, digitalnih transformacija i umjetne inteligencije što povećava sigurnost i zaštitu vozača u prometu. Primjena inovativnih rješenja, složeni softveri i nove tehnologije dovest će automobile do neprepoznatljivosti u godinama koje slijede.
Sada je već u automobilima svedostupno mnoštvo korisnih uređaja i tehničkih rješenja, kao što su: tempomati, uređaji koji ne dopuštaju blokiranje kotača pri intenzivnom kočenju, elektronički uređaji za stabilnost koji poboljšavaju vuču i upravljanje vozila, kamere za vožnju unatrag, zakretna svjetla koja omogućuju bolju vidljivost noću u zavojima, uređaji koji sami smanjuju brzinu i koče u slučaju premalog razmaka od vozila ispred, uređaji koji signaliziraju napuštanje prometnog traka i putanje vožnje, retrovizori koji umanjuju stražnja bliještanja i signaliziraju da je vozilo u mrtvome kutu, automatsko uključivanje svjetala i promjenu dugoga svjetla kod mimoilaženja, sjedala ergonomski prilagođena koja omogućuju podešavanje kako bi sjedenje bilo što udobnije i da se vozač što manje umara, sustavi globalnog pozicioniranja na mreži putova i još mnogo sličnih, korisnih rješenja u funkciji sigurnosti vozača.
|
Fotografija preuzeta s: RgStudio E Getty Images |
No, vratimo se ipak na početak i na problem onoga sedamdesetgodišnjaka i njegovog zdravstvenog pregleda. Zakon o sigurnosti prometa na cestama RH je jasan. Za upravljanje vozilom u prometu potrebna je vozačka dozvola (koja se u pravilu izdaje s rokom važenja od 10 godina, članak 222. stavak 2.). Kod obnavljanja vozačke dozvole (kada joj istekne rok valjanosti), a prema Pravilniku o vozačkim dozvolama (točka 6. Obnavljanje vozačke dozvole, članak 13.) uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima moraju priložiti samo osobe koje koriste svoju vozačku dozvolu u profesionalne svrhe (vozači profesionalci) i osobe kojima je vozačka dozvola izdana s kraćim rokom važenja radi potrebe za učestalijim zdravstvenim pregledima.
Prema onome što je taj slušatelj izjavio i prema citiranom Zakonu o sigurnosti prometa na cestama RH i Pravilniku o vozačkim dozvolama (ograđujem se ukoliko je u izjavi i pitanju slušatelja posrijedi nešto drugo, skriveno i meni nepoznato) u njegovu slučaju pri obnavljanju vozačke dozvole za njega ne postoji nikakva obveza zdravstvenog pregleda bez obzira na to što ima 71 godinu.
Očito da je naš stariji vozač zapeo u mreži administracije i zapravo mu nema tko pomoći. Čini mi se da je to generalna slike naših starijih vozača kojima, osim načelno, nitko ne želi pomoći kako bi dostojanstveno živjeli i vozili u poznim godinama (naravno onima koji to mogu i nemaju nikakve ozbiljnije zdravstvene zapreke).
Kod nas ne postoji zaista nitko tko bi sustavno pružao starijim vozačima mogućnost dodatne edukacije, usavršavanja, poučavanja, osvježivanja znanja, upozoravanja na njihove probleme, (ili nazovimo to bilo kojim drugim imenom), a kako bi dodatno spoznali i osvijestili rizike i izazove (svoje) vožnje u starijoj dobi. Jednostavno, kako bi im pomogli, a ne samo plašili ih statistikom. Ne postoji nitko tko bi sa starijim vozačima sjeo u njihovo vozilo, provjerio njihovo znanje o prometu, vještinu upravljanja i sigurnost njihove vožnje, ponašanje u prometu i odnos prema drugim sudionicima prometa. Savjetom i preporukom stručnjaka, stariji bi vozači mogli kondicionirati, pa čak i poboljšati, nadograditi ili osvježiti svoje vozačke vještine.
Iako u svijetu postoje različiti sustavi pomoći starijim vozačima, za kraj bih naveo primjer Američke automobilističke udruge (AAA - American Automobile Association) koja je razradila cijeli sustav pomoći i „recepata“ za sigurnu vožnju starijih vozača. Prije svega AAA (Zaklada za sigurnost prometa (FTS Fundation for Traffic Safety) kontinuirano istražuje probleme starijih vozač, analizira ih i pruža socijalnu podršku starijim vozačima i vozačicama. Osmišljeni su i dostupni paketi online software-a, kompjuterskih programa i korisnih publikacija temeljem kojih stariji vozači mogu procijeniti funkcionalnost svoje vožnje, povećati sigurnost svoje vožnje i prilagoditi se izazovima vožnje u starijoj dobi.
Osim toga osmišljeni su i tečajevi za starije vozače u suradnji s učiteljima vožnje, školama vožnje i liječnicima. Na takvim se tečajevima radi sustavno sa starijim vozačima od ergonomske prilagodbe njihovog vozila, odnosno kako se vozilo može najbolje "prilagoditi" vozaču u svrhu poboljšanja sigurnosti vožnje, pa sve do procjene kompetencija za vožnju i konkretnog uvida u sigurnost njihove vožnje u prometu na cesti. Stariji vozači koji koriste neke lijekove dobivaju i konkretne pojedinačne upute o opasnostima i utjecaju tih lijekova na njihove vozačke sposobnosti.
U Americi postoji i Nacionalni institut za starenje (NIH - National Institute on Aging) koji između ostaloga promovira sigurnu vožnju za starije osobe, upozorava na promjene u sposobnosti vožnje koje se događaju s godinama, daju savjete za sigurnu vožnju, a osiguravaju i provjeru vozačkih vještina starijih osoba.
Ukoliko starije osobe prođu ove programe i tečajeve to se može odraziti na smanjenje iznosa osiguranja od automobilske odgovornosti u prometu na cesti.
O istom problemu skrbi i Nacionalna uprava za sigurnost prometa na autocestama (NHTSA - National Highway Traffic Safety Administration), koja je posvećena promicanju sigurnog ponašanja na cestama u Americi. Kako bi ispunili svoju misiju: "Spasiti živote, spriječiti ozljede, smanjiti prometne nesreće“ između ostaloga istražuju kako starenje može utjecati na vožnju i što se može učiniti da se sigurna vožnja nastavi dok se stari. NHTSA posebno ističem iz razloga što su jednom od svojih projekata nadjenuli sjajan naslov: „SAVJETI ZA SIGURNU VOŽNJU DOK GRACIOZNO STARITE!“ Svaka im čast!
Zato bismo se mi kao društvo trebali zauzimati osim za prava raznih skupina i manjina i za zaštitu prava pojedinca da u poznim godinama upravlja motornim vozilom, naravno, ali samo ako ima za to potrebna znanja i sposobnosti. U tome im treba pomoći! Uvažavajući činjenicu da stanovništvo ubrzano stari te da starenje utječe na svakoga, ali i na svakoga drugačije, netko bi u ovoj državi trebao promisliti isplati li se ulagati u starije vozače na sličan način i tako pozitivno utjecati na sigurnost prometa u cjelini.
Nenad Zuber, srpnja 2023. godine