Ne sjećam se kada sam toliko puta u sličnom kontekstu čuo riječ ODGOVORNOST! Posve je sigurno da ova situacija (u kojoj su se kumulirala dva zla: epidemija - pandemija i potres) zahtijeva visoku razinu odgovornosti svih građana Lijepe naše!
Danima nas svi učestalo i vrlo ozbiljno upozoravaju da bez odgovornog i discipliniranog ponašanja koje proizlazi iz preporuka nadležnih, prije svega Stožera civilne zaštite, nećemo suzbiti epidemiju niti ćemo efikasno smanjiti posljedice ružnoga potresa koji je zadesio naš Zagreb i okolicu.
Odgovorno ponašanje, u ovoj i sličnim situacijama, u ovome trenutku - predstavlja naš način postojanja. Sve što činimo, ili što bismo trebali u ovome trenutku činiti jednakoznačno je odgovornom ponašanju. I tu nema dileme. To postaje conditio sine qua non (lat. uvjet bez kojega se ne može, prijeko potreban uvjet) našega svakodnevnoga ponašanja i preživljavanja. Trajanje epidemije ovisi upravo o odgovornom ponašanju svakoga pojedinca!
A, hoćemo li se tako ponašati ovisi o želji i mogućnosti vladanja nad samim sobom. Ljudi ipak (usprkos prvim ignoriranjima i neodgovornom ponašanju) pomalo uviđaju veličinu opasnosti i razinu rizika pa se pridržavaju stručnih uputa i … ostaju doma! To se zove osobno upravljanje rizikom!
Živimo vec mjesec dana drugacije. Sve po nacelu opreznosti. Dobra strana nacela opreznosti je nenasilno preodgajanje ili nenasilna promjena ponašanja. Strpljivom promjenom svakodnevnog ponašanja izbjegavano rizik i eventualno nasilno preodgajanje – primjenu sankcija!
Iako se većina stanovnika u početku iščuđavala nametanju cijeloga niza mudrih i promišljenih upozorenja, protekom vremena, kako situacija postaje sve ozbiljnija i zahtjevnija - ipak svi pomalo prihvaćaju disciplinirano i odgovorno ponašanje.
Usprkos razrađenom sustavu kazni, za prekršitelje još uvijek se primjenjuju samo upozorenja, molbe i zahtjevi! Na sceni je test ljudskosti – „Svojim odgovornim ponašanjem ne ugrožavaj sebe i druge“!
Ostajem odgovorno i disciplinirano doma! Gledam sablasno prazne ulice našega grada. Razmišljam. Sve ovo … primjerice: … ne ugrožavaj sebe i druge, … sigurnost i odgovorno ponašanje, … ignoriranje rizika, … razrađen sustav sankcioniranja i slično, dobro su znane sintagme, postulati – nužne pretpostavke sigurnosti prometa na cestama! To u prometu postoji od davnina!
Prometa, zadnjih dana, na cestama gotovo i nema, a benzin (konačno) značajno pojeftinio. Nitko i ne pomišlja, ako to zaista ne mora, vozilom u promet.
Prisjećam se gužvi i ponašanja sudionika prometa u nekim nama bliskim vremenima. Vučem usporednicu s apelima vozačima kako se treba odgovorno ponašati u prometu.
I u prometu na cestama Lijepe naše stradavalo se usprkos upozorenjima kao za vrijeme pandemije. Stradavanje u prometu odavna je javno zdravstveni problem. Broj žrtava toga stradavanja premašuje brojke stradavanja u epidemiji koronavirusa.
Pitam se, kako se ništa od svih dosadašnjih upozorenja vezanih za sigurnost i stradavanje u prometu, kampanja, preventivno-edukativnih akcija i aktivnosti, promjena zakonskih odredbi i uvođenja strožih i efikasnijih načina kažnjavanja ne „prima“ na naše sudionike prometa?!
Jedna osobito upozoravajuća usporedba zvoni mi u ušima. Broj vojnih i civilnih žrtava Domovinskog rata u Hrvatskoj kreće se oko 16.000. S druge strane, broj osoba poginulih u prometnim nesrećama od 1990. godine u RH je preko 18.350. Nije li stradavanje u prometu epidemija koja traje?
Prisjetimo se broja stradalih osoba u cestovnom prometu unatrag desetak godina. Iako uočavamo trend smanjenja broja smrtno stradalih u prometu, iako zajednica svakogodišnje ulaže ogromne napore i značajna sredstva u preventivno edukativne akcije i aktivnosti … kao da se to sve ne „prima“ naših sudionika prometa! Kao da broj smrtno stradalih u prometu prolazi neprimjetno ispod radara.
Zamislite samo da godišnje padnu cca dva Airbusa A320-200, koja imamo u floti naše zračne kompanije! Svaki ima 177 sjedećih mjesta. Kakva bi to tragedija bila za našu zemlju?!
|
Izvor: Prema Biltenu o sigurnosti cestovnog prometa RH |
Što treba napraviti, kakav stožer civilne ili neke druge zaštite osnovati pa da njihov apel o odgovornom ponašanju u prometu - dode do naših vozaca? Koji instrument ili metodu primijeniti pa da se poštuje nacelo opreznosti u prometu?
Cime djelovati na vozace da promijene svoja ponašanja u prometu? Promjena ponašanja – primjena odgovornog ponašanja implicira promjenu dinamike vožnje, koja se mora zrcaliti na smanjenje broja prometnih nesreca i broja stradalih u tim nesrecama.
Koliko bi puta trebalo vozačima i sudionicima prometa ponoviti riječ ODGOVORNOST pa da shvate ozbiljnost situacije u prometu, isto tako kako su shvatili ozbiljnost situacije i osobnu ODGOVORNOST u ovoj kriznoj situaciji s nepoznatim i nepredvidivim neprijateljem – opasnim virusom. Tim više što je „neprijatelj“ u prometu poznat i predvidiv. Koji bi to stožer stručnjaka bio dovoljno kompetentan i uvjerljiv pa da sudionici prometa shvate kako je osobna ODGOVORNOST u prometu bitna. Kako treba preuzeti potpunu odgovornost uključivanjem u promet? Kako su namjera i odgovorna akcija – ponašanje, ključni za odgovorno sudjelovanje u prometu?
Promatrajući situaciju s koronavirusom, za koji u ovome trenutku nema cjepiva, nadamo se da će pandemija stati. Prije ili kasnije. Možda tri ili četiri mjeseca. Možda dulje. Koliko će žrtava odnijeti, ne znamo. To ovisi o svima nama. Vjerujemo kako će znanstvenici pronaći cjepivo protiv ovoga virusa. Prije ili kasnije. Hoće li se pandemija pojaviti sljedeće godine? Ne znamo.
Ali što sigurno znamo? Prošle godine je u svijetu od pandemije stradavanja u prometu poginulo 1,350.000 ljudi. Za ovu pandemiju nema cjepiva! Koliko će žrtava odnijeti sljedeće godine, ne znamo. Vjerojatno isto kao i prošle godine. Koliko će pandemija stradavanja trajati? Gotovo sa sigurnošću znamo – i sljedeće godine! Traje već godinama usprkos svim nastojanjima da se zaustavi. Crne prognoze vidljive su na grafici koja slijedi.
|
Izvor: WHO (2018), Svjetska zdravstvena organizacija |
I na kraju, zaboravimo sve društvene strategije upravljanja prometom, ekologiju, probleme zagušenja prometa, potrebu za globalnom sigurnošću, zakonska rješenja i drugo, … i okrenimo se k sebi! Shvatimo da moramo mi, pojedinci, preuzeti odgovornost za svoje postupke u prometu. Shvatimo da probleme u prometu nitko neće rješavati za nas. Ako smo na vrijeme poslušali apele za odgovorno ponašanje u ovoj epidemiji, shvatimo na vrijeme potrebu odgovornog ponašanja i postupanja u prometu na cestama.
I … vrti mi se u glavi jedan mudar citat koji zapamtih i volim ga parafrazirati: Pametan vozač – rješava prometne probleme. Mudar vozač – izbjegava moguće probleme, a glup vozač – stvara probleme u prometu!