Sve se u životu mijenja. Ono što je nekad bilo hit - danas je zastarjelo. Dovoljno se vratiti dvadesetak godina unazad. Svaka dobrostojeća obitelj željela je u ono vrijeme posjedovati videorekorder, kuću s uređenom okućnicom i prostranu limuzinu. Danas se videorekorderi niti ne prodaju (osim u oglasnicima), kuće se zamjenjuju stanovima, a najtraženija vozila su višenamjenska vozila za sport i razonodu ili skraćeno "SUV" (što je engleska skraćenica riječi Sport Utility Vehicle).
Sve te trendove prati i automobilska industrija. Gotovo svi proizvođači automobila imaju u ponudi takvo vozilo - ili više njih. Vozilo velikih dimenzija i mase ulijeva strahopoštovanje, a uzdignuta vozačka pozicija djeluje dominantno i uvjerljivo. Ako pitate vlasnike tih vozila zašto ga posjeduju najčešći je odgovor - sigurnost.
Da bismo saznali je li taj podatak točan ili nije, usporedit ću jedno takvo vozilo (VOZILO A) s limuzinom srednje klase (VOZILO B).
SIGURNOST U VOŽNJI - POGLED IZ VOZILA
Ako usporedimo visinu vidnog polja vozača unutar tih dvaju vozila nedvojbeno je da je vozač vozila A u prednosti. Do dvadesetak centimetara viša pozicija, više ostakljenih površina i veća vozačka zrcala garancija su za to.
VOZILO A omogućuje bolju preglednost ceste i okoline, kako u neposrednoj blizini, tako i na većoj udaljenosti. U toj disciplini SUV pobjeđuje. Međutim, ne smijemo zanemariti psihološki i sociološki učinak "visokog sjedenja". Jedna od njih je optički tok ceste čiji se osjećaj smanjuje porastom visine gledanja. Istraživanja su pokazala da vozači koji sjede na povišenim pozicijama i ne prate brzinu na brzinomjeru voze brže od onih čija su sjedala niža. Tu se još pojavljuje "modalna pristranost" jer gledanje "svisoka" u čovjeku stvara osjećaj "uzvišenosti" prema ostalim sudionicima u prometu. Tako nerijetko vozači SUV-a prema ostalim sudionicima nastupaju agresivnije i manje tolerantno, a po okoliš pogubnije.
Uzmimo na primjer parkiranje. Prođite ulicom i pogledajte kako vozači takvih vozila vrlo često parkiraju. Izvan obilježenih parkirnih mjesta, na rubnom kamenu, nogostupu, travnjaku ... Zamislite samo probleme s takvim vozačima tijekom vožnje. Zaključimo ovu priču s pojavom "hedonističke prilagodbe" tih vozača i kako takav način ponašanja vrlo brzo za njih postane nešto što se podrazumijeva i eto vam oglednog primjera opasnog i agresivnog vozača u nastajanju.
SIGURNOST U VOŽNJI - KOČENJE I VOŽNJA ZAVOJEM
U fizici su stvari sasvim jasne. Zbog inercije većoj je masi potrebna veća energija da ju uspori ili zaustavi. Vozaču limuzine srednje klase, mase između 1500 i 1800 kg koji vozi brzinom od 100 km/h, da bi se kočenjem zaustavio treba od 38 do 42 metara (put kočenja). SUV su vozila mase 1800 do 2200 kg i za njih je u istim uvjetima put kočenja od 42 do 48 metara. Tih pet do deset metara duži put kočenja u odnosu na limuzine rezultat su veće mase, ali i drugačije konstrukcije vozila, što može utjecati i na način kočenja vozača.
SUV vozila imaju u pravilu mekši ovjes, veći hod ovjesa i više težište od cestovnih limuzina, zbog čega dolazi do izraženijeg propinjanja vozila prema naprijed.
Taj neugodan osjećaj kod vozača može stvoriti dojam prejakog kočenja što rezultira popuštanjem sile kojom vozač pritišće papučicu kočnice, iako za to opravdano možda niti nema potrebe.
Pri vožnji zavojem, najviše zbog visokog težišta, ta vozila „pokazuju sklonost“ prevrtanju. U Sjedinjenim Američkim Državama (koja su svojevrsna kolijevka SUV-a i gdje je njihov udio u prometu znatan) od ukupnog broja nesreća, broj nesreća nastalih prevrtanjem SUV-a iznosi više od 5%, dok je broj nesreća uslijed prevrtanja osobnih automobila manji od 2%.
SIGURNOST PRI SUDARU
Na prvi pogled, nitko se prilikom frontalnog sudara limuzine i SUV-a ne bi želio nalaziti na mjestu vozača limuzine, i to nije daleko od istine. Vidi se da sudarna crta prednjeg branika SUV-a pokriva kompletnu prednju masku limuzine.
Pri manjim brzinama i prometnim nesrećama s manjom materijalnom štetom daleko su teže posljedice za limuzinu i tu se nema što više za reći. Pri sudaru velikim brzinama znatne posljedice trpe i jedno i drugo vozilo. Sa stajališta osoba u vozilima, limuzina je u nepovoljnijem položaju jer joj je prednji dio niži, radi čega dolazi do podvlačenja pod drugo vozilo. Na taj način cijeli prednji dio vozila, koji bi trebao služiti kao „upijajuća“ zona sudara (dio vozila koji amortizira kinetičku energiju, biva preskočena).
Još je nepovoljniji za limuzinu bočni sudar u kojemu sva energija sudara ulazi u sredinu vrata gdje su ona konstrukcijski najslabija, bez ikakve pomoći od strane pragova.
Ali nemojte misliti da su vozač i putnici u SUV-u posve sigurni! Zbog robusnije konstrukcije, ponekad ojačanom čvrstim okvirom (šasijom) bez mogućnosti kontrolirane deformacije koja bi upila energiju sudara, veliki se dio sudarne energije prenosi u putnički prostor. Stoga, ako osobe u njemu nisu vezane i opremljene sigurnosnim zračnim jastucima, posljedice za njihovo tijelo bit će također teške.
SIGURNOST PRILIKOM NALETA NA PJEŠAKA
Kad bismo pješaka pitali s kojim vozilom želi da ga udarimo sigurno bi rekao - nijednim. Ali kad bi MORAO odabrati jedno od njih dvoje, to bi zasigurno bio automobil a ne terenac. I to je istina... Osobni automobili (pogotovo najnovije generacije) su s prednje strane zaglađeni, bez oštrih bridova, načinjeni od plastike i umjetnih materijala niske tvrdoće i velike elastičnosti koja upija energiju tijela što u njega udara i time ga dodatno štite. Osim toga, zbog niskog prednjeg dijela pješak, u pravilu, pri sudaru s automobilom biva odbačen na poklopac motora ili vjetrobransko staklo, što dodatno upija i raspršuje energiju udarca. Iako pješak u takvim situacijama često završi s teškim ozljedama nogu i glave te površinskim ozljedama kože i tkiva zbog trenja i klizanja, on ipak ne biva pregažen kotačima!
Kod povišenih vozila to nije slučaj. Nerijetko ta vozila s prednje strane imaju za pješake izrazito opasne robusne metalne nosače glavnih svjetala ili svjetala za maglu te odbojnike ili štitnike. A zbog veće visine oni udaraju pješaka u pojas ili prsa, a to su dijelovi tijela gdje se nalaze vitalni organi. K tome, tijelo pješaka biva gurano prema naprijed, umjesto rotirano prema gore, ili pregaženo kotačima, čime izgledi za preživljavanje bivaju svedeni na nulu...
ZAKLJUČAK
Sigurnost prometa je relativan pojam. Ako bismo se pozivali na vlastitu sigurnost, to ne znači sigurnost i za ostale sudionike u prometu. U ekstremnom obliku to bi značilo da bi neki profesionalni vojnik, vozač tenka, zbog vlastite sigurnost inzistirao na tome da se uvijek kreće u prometu svojim tenkom jer mu on pruža najveću sigurnost u prometu. Ali se pri tom zanemaruje sigurnost ostalih sudionika koji bi zasigurno bili kolateralne žrtve ponašanja tog vozača u prometu.
Zato, kada birate i kupujete automobil, a imate dilemu je li to limuzina ili SUV, promislite o ovome što ste tu pročitali. A onda, bez obzira na to koji ste na kraju izabrali, u prometu vodite računa o svojoj i tuđoj sigurnosti. Ono što svakako izbjegavajte jest to da vam izbor vozila (ukoliko zanemarimo financije) ni u kojem slučaju ne bude sredstvo za nadmetanje u snazi i svojevrsna „utrka u naoružanju“ na cestama.