PROCITAJTE

Govori se da bi vozači motocikla trebali uvijek nositi zaštitnu kacigu na glavi, kombinezon, rukavice, čizme. Govori se da su posebno ugroženi mladi vozači. Govori se kako svi oni često stradavaju zbog njihove smanjene uočljivosti, velikih brzina vožnje ili oduzimanja prednosti prolaska od strane drugih sudionika u prometu. O stradavanju motociklista govore crni statistički podaci.

Ali statistika ima jednu veliku manu! Ona naglašava i ispisuje velikim slovima apsolutne brojke, općenitost i trendove, a zanemaruje specifičnosti i izuzetke, što je (po meni) jako opasno. Po tome ispada da stariji vozači motocikala s velikim vozačkim iskustvom na cestama uopće ne stvaraju probleme. Stječe se dojam da motocikliste zaštitna oprema čini besmrtnima. Za stradavanje motociklista krivi su ostali vozači, a ne vozači motocikala.  Ako tako i Vi razmišljate, evo vam (samo jedan) primjer nedavnog događaja iz okolice Koprivnice.

Vozač motocikla starosti 43 godine krenuo je pretjecati tegljač s poluprikolicom. Pri tom je iz suprotnog smjera naišao teretni automobil. Vozač motocikla nije se stigao vratiti na vrijeme u svoju - desnu prometnu traku, već je silovito udario prvo u tegljač kojega je pretjecao, a zatim i u teretni automobil koji je dolazio iz suprotnog smjera.

Poginuo je na licu mjesta, zajedno s 31- godišnjom suvozačicom. Kaže se da slika govori više od 1000 riječi, a ove četiri slike zaista govore sve!

Prvo što bode u oči je beskorisnost zaštitne opreme (barem u ovom slučaju), jer su obje kacige ostale bez vizira, a jedna je kaciga završila izvan kolnika. Čak su i rukavice od udarca spale s ruku vozača!

Pretjecanje se odvijalo u naselju na preglednom djelu ceste gdje je po propisu pretjecanje dozvoljeno. To znači da je vozač motocikla prilikom pretjecanja (sigurno) prekoračio najveću dopuštenu brzinu (50-80 km na sat) te svjesno išao u „škare“,  jer je u tim okolnostima morao vidjeti da mu iz suprotnog smjera dolazi teretni automobil.

Što je natjeralo tog motoristu da na ovakav nacin presudi sebi i svojoj suvozacici?

Odgovor se najvjerojatnije krije u naslovu ovoga napisa.

Javna je tajna da vozači motocikla obožavaju srljati u opasnost. Ako iza svojih leđa prevoze suputnika (ili što je još češće - suputnicu), užitak je još veći, jer se time dokazuje muževnost, beskompromisnost, hrabrost, odvažnost…. Ukratko, svi oni atributi koje preferira današnje društvo. Godine nisu važne. Bilo da se radi o nadobudnom tinejđeru ili obiteljskom čovjeku, efekt je na oba posve isti. Više nisu važni prometni propisi, sigurnost, odgovornost ili solidarnost. Važno je samo osjetiti uzbuđenje, adrenalin, strast i užitak. Ako se sve to preživi i ispriča društvu u kafiću (ili u novije vrijeme snimi kamerom) postaje se lokalni heroj kojemu se klanjaju i staro i mlado.

To je cijena naše prirodne evolucije koja ne može pratiti tehnološki napredak. No, ljudi su se tako ponašali i prije tisuću i više godina, samo što su tada jahali jednoga konja, a nisu upravljali s preko sto „konja“ (konjskih snaga) na kotačima.

Evo još malo ironije za kraj. Kad god vidim nekog poznatog na snažnom motociklu uvijek mu preporučim da ga se riješi prije nego što  strada na njemu. Time ih samo još više uvrijedim i ispadam neznalica koja nema pojma komu se obraća. Volio bih da je to samo patetična laž – ali nije. Dvojicu prijatelja koje sam tako upozorio - već su dugo mrtvi. Učinili su gotovo istu pogrešku koju je učinio i gore spomenuti vozač motocikla! A, ruku na srce, slično čine svakodnevno stotine vozača diljem Hrvatske i šire. Takva vožnja ima svoju cijenu!                  

  Goran Tratnjak, lipnja 2010. godine