PROCITAJTE

Nemojte mi zamjeriti na izjavi da su ljudi, kao vrsta, najbezobzirnija bića na planetu Zemlji. Ali to oni zaista i jesu. Nabrojat ću (samo) tri razloga…
1. Ljudi  su jedina bića na Zemlji koja umjesto da se prilagode okolišu, okoliš prilagođuju sebi (na štetu samog planeta). 
2. Ljudi su jedina bića na  Zemlji koji su u stanju napasti bilo koju vrstu života na planetu (čak i svoju), a da nisu ni gladni niti žedni, niti im ta vrsta ugrožava postojanje.
3. Ljudi su (vjerojatno) jedina bića na Zemlji koja više vole loše  vijesti nego dobre (da parafraziram poznatu uzrečicu: „Nema boljih Vijesti od loših Vijesti!“).Posebno je bolna ova treća spoznaja, ali ako mi ne vjerujete pogledajte prve novine ili web-stranicu bilo koje informativne agencije koja vam se nađe pri ruci i usporedite broj dobrih vijesti s brojem loših vijesti. Loših vijesti je značajno više i u pravilu bivaju jače naglašene od dobrih vijesti.  

Prošle se godine puno govorilo o katastrofalnoj 2008. godini koja je na Hrvatskim cestama oduzela 664 Života. Ove se godine u tom pogledu (bar zasad) ne govori ništa posebno o 2009. godini, osim da ju je poharala kriza (opet loša vijest!). To što je prošle godine na Hrvatskim cestama poginulo 120 osoba manje nikoga medijski nije puno impresioniralo, ali da je situacija (ne daj Bože) suprotna, kladim se da bi se o tome ispisalo tone i tone stranica. Ne smeta mene što se piše o lošim stvarima i događajima -  dapače, ali smeta mi kad neke dobre vijesti prođu bez posebne pažnje i, što je puno važnije, bez odgovarajuće pohvale ili zahvale prema svima koji su toj dobroj vijesti doprinijeli.

Prema tome, tko god da je pomogao tolikom smanjenju broja poginulih na našim cestama, zaslužuje biti pohvaljen. Pa krenimo s pohvalama!

HVALA MUP-u!
Što god svi mi mislili o njima i njihovim pojedinacnim ispadima (nema žita bez kukolja) možemo biti sretni što polako i sigurno uvode red na našim cestama. Svi ti presretaci, kamere, radari, ucinkoviti nadzor  i upravljanje prometom, … sve je to dalo svoj doprinos smanjenju smrtno stradalih na cestama - za punih 18 %!

HVALA  HAK-u!
Hrvatski Autoklub velikom je broju vozača pomogao na cesti prilikom kvara na vozilu ili prijevozu istoga. Još je većem broju vozača pomogao u odluci o kretanju ili odgodi putovanja - zahvaljujući web stranicama na kojima su iz kućne fotelje putem nadzornih kamera mogli vidjeti vremenske prilike, zastoje, gužve … Najvećem je broju vozača pomogao aktualnim izvještajima o stanju na cestama – naročito onim izvanrednim kao što su prometne nesreće i upozorenja na vožnju u suprotnim smjerovima na autocestama i brzim cestama. Te su aktivnosti zacijelo spasile nečiji ljudski Život!

HVALA ŠKOLAMA! 
Bez obzira radi li se o osnovnim, srednjim ili autoškolama, ako su svojim redovitim ili dopunskim aktivnostima pridonijeli povećanju sigurnosti prometa na način da upozore sve svoje učenike, polaznike, kandidate na opasnosti koje donosi prometovanje na cesti, te time sačuvale mlade Živote na cesti.

HVALA SVIM UDRUGAMA I KLUBOVIMA!
Pri tom mislim na sve one neprofitne organizacije koje preko svojih volontera ili stručnih suradnika sudjeluju cijelim nizom aktivnosti, potičući time sve svoje članove, potencijalne članove, pristaše i ostale u prometu na poštivanje prometnih propisa i sigurnosnih pravila. Time su zasigurno sačuvale Život nekom od svojih klijenata.

HVALA SVIM VRSTAMA MEDIJA!
Bez obzira na gore izrečeno zahvala novinama, televiziji, radiju ili Internetu. Svaka iole ozbiljnija prometna nesreća bila je medijski popraćena (ako ništa onda zato što je to loša vijest), a to je vjerojatno utjecalo na povećanje suosjećajnosti i odgovornosti, kako javnosti tako i društva u cjelini, što je dobar temelj za očuvanje Života.  

HVALA RECESIJI!
Nemojte me krivo shvatiti, ali ako vam je zbog pada životnog standarda pala želja za skupom, brzom i nepotrebnom vožnjom, tko zna – možda je ta Vaša odluka sačuvala vaš ili tuđi Život…

HVALA LJEČNICIMA!
Treba biti pošten i priznati da bi broj smrtno stradalih u prometu bio bitno veći da ne postoje liječnici, kirurzi, medicinske sestre i tehničari koji izlaze na mjesto prometne nesreće i pomažu stradalima sačuvati ugrožen Život ili njegovati njihove teške rane.

HVALA VAMA OSOBNO!
Veliko hvala ako se prošle godine niste doveli u napast kršiti prometne propise ili ako niste ugrožavali tuđu sigurnost na cesti. I budite sretni ako ste prošle godine bili u situaciji da doživite prometnu nesreću, ali ste istu zahvaljujući vlastitom znanju, sposobnostima, iskustvu, pribranosti ili pukoj sreći izbjegli te dočekali Živi i zdravi 2010. godinu.

Naravno, postavlja se pitanje može li se zadržati postojeći trend smanjenja smrtno stradalih u prometu? Nemojmo zaboraviti da je u Hrvatskoj već godinama trend stradavanja u porastu i da smo se sad, statistički gledano, vratili u daleku 1965 godinu (doduše, tada je na cestama bilo puno manje sudionika u prometu i vozila nego danas, ali broj smrtno stradalih je gotovo isti) i trebali bi broj smrtno stradalih na cestama smanjiti na manje 250 sudionika godišnje, želimo li dostići Europske zemlje s najmanjim brojem smrtno stradalih osoba u odnosu na broj stanovnika.

To se ne može dogoditi „preko noći“ i većina je Europskih država na tome radila ne godinama već desetljećima. Kada bi se u Hrvatskoj svake sljedeće godine broj smrtno stradalih u prometu smanjio za 18% (što je jako teško ostvarivo, ali ne i nemoguće) taj bi rezultat (EU prosjek) ostvarili tek 2013. godine!(?)