PROCITAJTE

Kada bismo polagano i sa strahopoštovanjem čitali imena i prezimena tih poginulih osoba, trajalo bi to (izračunao sam na brzinu) punih 55 minuta!

Pogledamo li statističke pokazatelje iz Biltena o sigurnosti cestovnog prometa MUP-a lako je uočiti kako se unutar zadnjeg desetljeća broj poginulih na hrvatskim cestama kreće se između 600 i 700 osoba!

Očito nam ne pomažu puno niti novi Zakoni, niti novo sagrađene i rekonstruirane prometnice, kao niti nova sve sofisticiranija i sigurnija vozila. Na prvim stranicama Biltena o sigurnosti prometa na cestama MUP-a, čije izvore i koristim, lijepo piše da stotinu mrtvih na cestama predstavlja statistiku, a smrt jednog čovjeka dramu.

Cesto se pitam što bismo trebali ciniti da promijenimo trend ako on vodi u krivom smjeru. Željeni trend smanjenja stradavanja na našim cestama zacrtan je Nacionalnim programom sigurnosti prometa na cestama Republike Hrvatske za razdoblje od 2006. do 2010. godine, koji je Vlada Republike Hrvatske donijela  2006. godine. Temeljni cilj tog programa je smanjiti broj smrtno stradalih osoba na sto tisuca stanovnika s 13,7 (referentna godina 2004.) na deset, do  2010. godine.

Iz prikaza se jasno vidi nerazmjer između željenog i onoga što se uistinu događa na našim cestama. Broj poginulih na 100.000 stanovnika bliže broju 15 nego broju 10. Sol na ranu šalju nam zemlje Europske Unije čija je strategija smanjivanje broja poginulih na cestama na samo sedam osoba na 100.000 stanovnika do 2010. godine.

Austrija je prošle godine imala gotovo isti broj poginulih kao i Hrvatska, a ima skoro dvostruko veći broj stanovnika, tri puta više registriranih vozila, kao i puno veći udio tranzitnog prometa nego naša zemlja. Da ne govorimo o Švedskoj čiji je broj stanovnika i broj registriranih vozila još veći nego u Austriji, a čiji je broj smrtno stradalih osoba u prometu za četvrtinu manji nego kod nas. Zlobnici će reći: „Ma pusti Švedsku, kod njih su pola godine zimski uvjeti, vozači su svi redom profesionalni reli- piloti koji voze samo najsigurnija vozila marke Saab i Volvo!“. Takve tvrdnje uopće ne stoje, u što se mogu uvjeriti svi oni koji poslovno ili turistički putuju u zemlje skandidavskog poluotoka. Oni su prije još gotovo 50 godina postigli ono što mi još uvijek nemamo, prometnu kulturu potpomognutu državnim i privatnim institucijama koje istu potiču na sve mile i nemile načine. 

Vratimo se mi pregledu sigurnosnih pokazatelja za 2008. godinu. Prošle su godine zabilježene 53.482 prometne nesreće u kojima su 662 osobe poginule, 4.013 osoba je teško ozlijeđeno, a 18.304 osobe su lakše ozlijeđene.

U odnosu na 2007. godinu, ukupan broj prometnih nesreća manji je za 12,3 posto, kao i prometnih nesreća s  nastradalima i to za 9,5 posto. Unatoč smanjenju broja prometnih nesreća s nastradalima, nesreća s poginulima je više za 6,4 posto. Lakše ozlijeđenih osoba manje je za 10,4 posto, teško ozlijeđenih za 11,3 posto, ali je poginulih više za 6,9 posto. Poginulih vozača više je za 10,1 posto, a poginulih pješaka više za 8,1 posto.

S obzirom na vrstu vozila, povećao se broj poginulih biciklista za 19 osoba ili 67,8 posto, mopedista i motociklista (vozača i putnika) za 11 osoba ili 9,5 posto te vozača i putnika u autobusu za 11 osoba ili 183,3 posto.

Postavlja se pitanje kako to da se broj prometnih nesreća smanjio, a broj poginulih u nesrećama povećao? Uzrok leži u prirodnim zakonitostima koje vrijede svuda oko nas. Prometna je nesreća, gledano očima fizike, proces poznat pod nazivom sudar, u kojem dva vozila, udarajući jedno u drugo, generiranu kinetičku energiju pretvaraju u energiju topline i plastičnu deformaciju. Uzimajući u obzir da je kinetička energija umnožak polovice mase i kvadrata brzine kretanja, na njenu vrijednost najviše utječe brzina.

Dovoljno je samo malo povećati brzinu, pa da posljedice prometnih nesreća budu višestruko veće. Kada vozači upravljaju vozilima velikom brzinom? Kada se osjećaju sigurno. Nitko pametan neće juriti cestom kada su na cesti zimski uvjeti ili uvjeti smanjene vidljivosti. Pričekat će ljepše vrijeme, suh kolnik i dobru vidljivost, pronaći ravan i prazan dio ceste pa onda s „guštom“ stisnuti „gas do daske“. Mnogi tako razmišljaju i tako se ponašaju. Ali to je recept za vožnju u sigurnu i brzu smrt.

Promotrimo slijedeću tablicu. Najmanje poginulih u prometnim nesrećama je u mjesecu veljači, a najviše u kolovozu. Veljača je poznata po svojemu tmurnom i prevrtljivom vremenu, lošim bio-meteorološkim prognozama, a kolovoz po ljetnim žegama.

Zašto se u kolovozu gine gotovo tri puta češće? Sigurno ne zato što kolovoz ima dva dana viška i što je promet zbog godišnjih odmora intenzivniji, već zato što su vozači najčešće umorni i žele što prije doći do odredišta. Ili jednostavno žele isprobati kako je to brzo voziti dobrim cestama ne razmišljajući uopće o posljedicama svoje odluke.

U prometu na cestama često vrijedi jedna – mogli bismo reći „zakonitost“. Što je vjerojatnost nastanka prometne nesreće na cesti manja, to je veća vjerojatnost da će posljedice prometnih nesreća biti veće. Manji broj prometnih nesreća stvara u vozačima sliku veće sigurnosti radi koje oni povećavaju brzinu vožnje, te naposljetku često i stradaju.

Slijedećom tablicom prikazan odnos između stradalih osoba u prometnim nesrećama u odnosu na stradale zbog drugih uzroka (uslijed kriminalnog čina, požara, eksplozije i ostalih sigurnosnih događaja). Lako se zamjećuje kako je broj stradalih u prometu daleko veći od stradalih u kriminalu, požaru, eksplozijama i drugdje.

Je li taj broj stradalih u prometu u odnosu na broj stradalih u kriminalu toliko više zastupljen u medijima ili službama informiranja javnosti? Svakodnevni smo svjedoci da to nije tako!  I to je velika pogreška!  Ako netko bude ubijen od strane nekog kriminalca (naravno ne želim umanjiti tragediju kao ni tražiti opravdanje tome zločinačkom činu) pune su naslovnice i duplerice dnevnog tiska, snimaju nebrojene TV emisije te mijenjaju političari i ministri. Ako, toga dana nekoliko ljudi strada u prometu na cestama, oni su eventualno popraćeni skromnom jednominutnom TV-reportažom i sramežljivom rubrikom na stranici crne kronike. Znači, umrijeti na cesti je „nešto normalno i uobičajeno“, a umrijeti od metka ili bombe je događaj vrijedan pažnje! Smrt je smrt, i za svaku je osobu svejedno umre li na ovaj ili onaj način. Isto vrijedi i za obitelj stradale osobe, tragedija je nemjerljiva, a njihovih voljenih više nema. Smatram kako bi javnost trebalo puno više informirati o stradavanjima na cesti, analizirati uzroke i posljedice tih stradavanja, pojašnjavati zašto se nesreća dogodila i što je trebalo učiniti da do te nesreće ne dođe, jer time upozoravamo, prozivamo, izgrađujemo stavove, pomažemo, educiramo, sprečavamo, potičemo na ispravno ponašanje…

Slijedeće tablice prikazuju usporedni prikaz prometnih nesreća u protekle dvije godine po policijskim upravama, kao i usporedni prikaz posljedica prometnih nesreća  po policijskim upravama tj. županijama.

Znakovito je da broj prometnih nesreća, kao i njihove posljedice, najviše dolaze do izražaja u županijama s većim brojem stanovništva i vozila (Zagreb, Rijeka, Osijek, Split, Istra…) što je na neki način i logično. Treba posebno ukazati na županije gdje je broj poginulih u 2008. godini u odnosu na 2007. značajno porastao: u Brodsko-posavskoj +100%, Varaždinskoj +128%, Virovitičko-podravskoj +150%).  Žao mi je da je baš u mojoj županiji došlo do takvog porasta.

Po mom mišljenju prometne nesreće događaju u pravilu zbog pogrešaka samih sudionika, a ne zbog ceste ili vozila. Vozači najčešće slijeću s ceste ili udaraju u druga vozila zbog brzine, alkohola i nepoštivanja pravila o obvezi propuštanja vozila. Vozila su, pretpostavljam ispravna i relativno dobro odražavana, a i na cestu se nema što puno potužiti. Pogotovo ne zadnjih godina, jer je većina državnih i županijskih cesta rekonstruirana, nanovo izgrađena i označena prometnom signalizacijom na ključnim i opasnim mjestima.

Slijedeća tablica prikazuje prometne nesreće po vrstama te posljedice tih nesreća. Najviše sudionika stradava prilikom sudara vozila u pokretu, slijetanja vozila s ceste, te zbog naleta na pješaka. Znakovit je porast broja poginulih prilikom naleta na pješaka, biciklistu i motociklistu.

Dalje su prikazane posljedice prometnih nesreća uslijed sudara vozila u pokretu, u kojima dominiraju sudari iz suprotnih smjerova, bočni sudari i sudari pri vožnji u slijedu.

Sudari vozila iz suprotnih smjerova proizlaze uslijed prelaska vozila na suprotnu kolničku traku, ponajviše zbog gubitka nadzora nad vozilom i krive procjene brzine i udaljenosti vozila iz suprotnog smjera za vrijeme radnje pretjecanja, obilaženja ili skretanja ulijevo.

Bočni sudari najčešće nastaju na raskrižjima zbog ne poštivanja pravila propuštanja vozila, a sudari u slijedu zbog nedovoljnog sigurnosnog razmaka od vozila ispred, naročito na autocestama, brzim cestama te na cestama izvan naselja gdje su brzine vožnje puno veće. Porast broja stradalih na motociklu i biciklu može se dijelom pripisati povoljnim vremenskim prilikama prošle godine što je imalo za rezultat njihovo dulje zadržavanje u prometu na cestama, ali ne treba tražiti razloge samo u tome.

U slijedećoj tablici opisne su okolnosti koje su prethodile prometnim nesrećama i iz koje se jasno očitava da je najveći razlog stradavanja sudionika u prometu posljedica prebrze vožnje i neustupanje prednosti prolaska.

Tablica koja slijedi prikazuje pogreške pješaka zadnjih dvije godine zbog kojih su isti i stradavali.

Posebno su zanimljivi podaci prikazani u slijedećoj tablici, u kojoj (barem prema podacima policije) vozila, ceste i neočekivane opasnosti na cestama uzrokuju vrlo maleni broj prometnih nesreća. Zbog toga se kao uzročnici prometnih nesreća vozači   (kao isključivi zbog kojih se događaju nesreće) i pišu velikim tiskanim slovima u tisku i na svim propagandnim porukama Ministarstva unutarnjih poslova.

U slijedećoj tablici prikazane su prometne nesreće, poginuli i ozlijeđeni prema značajkama ceste.

Zvuči ludo da je gotovo pola sudionika prošle godine smrtno stradalo na ravnom dijelu ceste. Razlog leži (opet) u čistoj fizici, ali i psihologiji ljudi koja ne poriče da su to dijelovi ceste koji su najmanje opasni te ujedno i najpovoljniji za testiranje maksimalnih mogućnosti njihova vozila. A kako svaki ravan dio ceste završava zavojem, dobar dio onih koji „prežive“ ravnicu, naposljetku „skončaju“ u zavoju.  Treba obratiti pozornost na veliku smrtnost u samim raskrižjima, te biti mudar i što više uvoditi raskrižja sa kružnim tokom prometa i raskrižja u više razina. Jer nijedna Duša nije napustila tijelo upravo na takvim raskrižjima prošle godine, a to je Velika stvar!

Slijedeća tablica prikazuje prometne nesreće i njene posljedice prema vrstama vozila. Iako osobna vozila dominiraju, uočljiv je trend porasta stradalih osoba i u drugim vrstama vozila, ponajviše bicikala, mopeda, motocikala i autobusa. Bicikli, mopedi i motocikli su laka, brza, i teško uočljiva vozila koja su prošle godine zbog velikog broja sunčanih dana bila jako zastupljena u prometu, a time i u prometnim nesrećama. Autobusi, zbog velikog broja ljudi u njima (50 i više) samo jednim slijetanjem s kolnika mogu potpuno poremetiti godišnju statistiku na razini cijele države, što se je i dogodilo 2008.

Tablica koja slijedi, pokazuje nastradale sudionike u prometu. Tko ima oči neka gleda! Nije dovoljno misliti na cestu samo kada vozite. Treba razmišljati i o tome kome sjedate u vozilo i kako se krećete kao pješaci, a ne pustiti „mozak na pašu“ misleći da će netko drugi brinuti o Vama. Statistika takvom razmišljanju ne ide u prilog!

Podaci iz tablice koja slijedi posebno su bolni… jer kako drugačije protumačiti toliki broj stradale djece u svojstvu putnika. Pa zar je tako skupo i komplicirano dijete smjestiti i osigurati sigurnosnim pojasevima u sigurnosnoj dječjoj sjedalici i to na tehnički ispravan i zakonski propisan način? Roditelji, sram Vas bilo!

Pogledajmo prometne nesreće koje su uzrokovali vozači motornih vozila i posljedice tih nesreća. Prošle je godine, od ukupno smrtno stradalih 580 vozača, 28% bilo pod utjecajem alkohola, 27% su bili vozači starosti od 18 do 24 godine, te skoro 10% vozači bez položenog vozačkog ispita.

Slijedeći podaci su vrlo znakoviti. Vidi se veliki porast smrtno stradalih vozača koji su uzrokovali prometnu nesreću pod utjecajem alkohola prema stupnju alkoholiziranosti. Čak i relativno mali prirast količine alkohola u krvi dramatično povećava rizik od stradavanja u prometnoj nesreći. Po tome ispada da su naizgled stroge kazne za vožnju pod utjecajem alkohola čak i preblage ako uzmemo u obzir činjenicu koliko se potencijalnog zla krije iza njega. Posebno je upozoravajuć podatak da je broj poginulih u prometu s velikom količinom alkohola u krvi – povećan.

Što tek reci za mlade vozace? Za vrijeme Domovinskog rata njihove su Majke i Ocevi u podrumskim skloništima život i nadu polagali samo u njih, mijenjajuci im pelene i noseci ih u narucjima. Danas su to punoljetne osobe koje se deklariraju kao Internet i „Playstation“  generacija, ciji se vrijednosti sustav temelji na broju osvojenih bodova u krvavim igricama i velicini izazvanog skandala koji im pruža priliku da se istaknu u društvu u kojem se nalaze. Nije ni cudo što danas kao vozaci ili suputnici ginu na cesti i to gotovo istim tempom kao i naši branitelji tokom vec spomenutog Domovinskog rata.

Evo samo jednog od mnogobrojnih primjera iz vlastitog iskustva. Kada u autoškoli govorim o defenzivnoj ili ekološki podobnoj vožnji, ta ista mladež se smijucka i prevrće očima. A za vrijeme pauze zdušno komentiraju svoje idole kako obaraju brzinske rekorde na Virovitičkoj ili Bjelovarskoj obilaznici. Video-portali su zatrpani takvim snimkama, kojima se svatko od njih divi, radi kojih kao da jedva čekaju položiti ispit. Pa da se i oni iskušaju u tim majstorijama! Nije uopće važno ako se pri tom i pogine. Barem je to smrt „sa stilom“ kako oni kažu… Neki od njih niti ne dočekaju polaganje vozačkog ispita.

Nije lako biti roditelj takvoj djeci!
Ili se i varam?