PROCITAJTE

1. Osvrt na stanje cestovne sigurnosti

Sigurnost cestovnog prometa globalni je problem i jedan je od izazova suvremenog društva. Usprkos snažnom tehnološkom razvoju na području vozila i cestovne infrastrukture, pojačanom trendu porasta ulaganja stanovništva u kupovinu novih osobnih vozila, bilježi se ogroman broj prometnih nesreća u svijetu i posljedice koje se ogledaju u tragičnim gubicima ljudskih života i gotovo nemjerljivoj društvenoj šteti.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization – www.who.int ) stradavanja u prometu su 1998. godine bila na devetom mjestu od deset najdominantnijih svjetskih bolesti ili ozljeda koje dovode do skraćivanja života ili smanjenja kvalitete življenja. Procjenjuje se kako će 2020. godine stradavanja u cestovnom prometu doseći neslavnu treću poziciju. Svake godine u svijetu u prometnim nesrećama gine 1,2 miliona ljudi (3200 poginulih svaki dan), a više od 50 milijuna je u tim nesrećama teže ozlijeđeno. Ako se nastavi ovakav trend u svijetu, procjenjuje se kako će se ozljeđivanja u prometu povećati za 60% između 2000. i 2020. godine.

2. Mjere koje se u svijetu poduzimaju zbog povećanja cestovne sigurnosti

S obzirom na to da je cestovna sigurnost fokusirana kao svjetski problem, Europska Unija je već davno utvrdila strategije djelovanja radi utvrđivanja mjera i nositelja provedbe istih, praćenja učinkovitosti čitavog prometnog sustava, ali i poduzetih mjera ( EU Committee on Transport and Tourismus, Promoting road safety in the EU – the programme for 1997.-2001. - Promicanje sigurnosti na cestama unutar EU - program za 1997-2001. Strasbourg 1996. ). Strategije se prije svega odnose na primjenu mjera za smanjenje broja poginulih od posljedica prometnih nesreća, u kojima godišnje u zemljama EU gine još uvijek preko 40000 ljudi ( podatak za zemlje petnaestorice E 15, prije proširenja EU ). Bijela knjiga europske prometne politike koju je EU prihvatila 2001. godine, utvrđuje 50%-tno smanjenje broja smrtnih nesreća do 2010. godine, što bi značilo osam poginulih na 100000 stanovnika.
Respektirajući problem, a ujedno uvažavajući potrebu za mobilnošću i održivim razvojem prometnog sustava, može se slobodno reći kako je s ciljem postizanja visoke razine cestovne sigurnosti sveopće prihvaćena dugoročna vizija prema kojoj prometni sustav mora biti oblikovan i funkcionirati tako da se izbjegnu prometne nesreće sa smrtnim ishodom ili teškom tjelesnom ozljedom. Ovakva vizija u Europi je poznata kao " vizija nula " ( Vägverket, Swedish National Road Administration:"Vision Zero" - from concept to action, Borlänge, Sweden ) , vizija o prometu bez poginulih.
Cjelovite strategije i poduzete sustavne mjere za povećanje cestovne sigurnosti u zemljama EU daju iz godine u godinu očekivane, pozitivne rezultate.

Nažalost , Republika Hrvatska je među neslavnim rekorderima po broju poginulih u prometu u odnosu na druge zemlje Europe. Zastrašujuće je koliko ljudi gine na našim cestama. U protekloj 2003. godini dogodile se se 92.102 prometne nesreće u kojima su ozlijeđene 26.153 osobe, a poginula je 701 osoba, zbog čega se Republika Hrvatska ubraja među najnesigurnije zemlje Europe. Prosječno svaki su dan zabilježene 252 prometne nesreće, od čega 52 s nastradalim osobama. U prosjeku svakoga dana na prometnicama RH stradale su 74 osobe, od kjojih dvije smrtno. Ono što je najgore, izraziti trend smanjenja broja prometnih nesreća s najtežim posljedicama zaustavljen je još 1998. godine i od tada nema znatnijeg smanjenja. U proteklih trinaest godina na našim je cestama poginulo gotovo 9000 ljudi što je gotovo isti broj stradalih kao i u domovinskom ratu.

Sve se to događa pri stalnom povećanju broja vozila za 5% o odnosu na prošlu godinu, odnosno 11,6% povećanja broja novoregistriranih vozila na motorni pogon i smanjenja stupnja motorizacije s 2,8 na 2,7. Osobnih automobila je za 55,3 tisuće ili 4,6 posto više nego prije godinu dana. Više od polovice hrvatskih kućanstava, odnosno njih 55,3 posto po podacima za prošlu godinu ima automobil, dok 7 posto kućanstava posjeduje po dva automobila. U posljednjih se godinu dana povećava i udio onih koja posjeduju osobni automobil. Dok je primjerice 1999. automobil imalo 50,4 posto kućanstava, 2000. godine 52,2 posto, 2001. taj se udio povećao na 53 posto, a prošle godine na 55,3 posto. Uz to cestovna se mreža povećala i to uglavnom izgrađenim kilometrima najsuvremenijih cesta kojih sada ima ukupno 578 kilometara autocesta i 371 kilometar brzih cesta. Broj vozila na jedan kilometar ceste je povećan na 58, u odnosu na 56 vozila na jedan kilometar ceste prošle godine.
Zabrinjava narušena sigurnost i zaštita te visoki stupanj ugroženosti svih sudionika prometa, neprihvatljivo ponašanje i prekomjerno stradavanje vozača, poglavito mladih, novih vozača, a i neprihvatljiv broj nastradale djece.
Zabrinjava društveno neprihvatljiv broj staradavanja u uvjetima kada se usporedo povećava broj novih, tehnički ispravnih vozila čija je aktivna i pasivna sigurnost izrazito povećana tehničkim rješenjima i konkurencijom među proizvođačima (antiblokirajući sustavi, zračni jastuci, sustavi protiv proklizavanja kotača, pojačane konstrukcije vozila, izrazitija kvaliteta guma itd.), odnosno kada je u našoj zemlji sve više kilometara najsuvremenijih i ujedno najsigurnijih prometnica.
Razlog je očito u nečemu drugom. Brojke opominju i mobiliziraju. Problem je u ocjeni i procjeni opasnosti i svoje osobne odgovornosti i mjesta vozača ili sudionika u sustavu cestovne sigurnosti. Nedvojbeno je vozač ključni čimbenik sustava cestovne sigurnosti, koji svojim psihofizičkim značajkama, znanjima, vještinama, osposobljenošću i ponašanjem utječe na sigurnost i kakvoću odnosa u sustavu. Ako taj sustav sigurnosti ne daje željene rezultate, treba poduzeti promjene koje vode k uspostavi novih odnosa u sustavu, a rizik dovodi na razinu društveno prihvatljivog.
Nepostojanje cjelovite strategije društva za rješavanje problema neprihvatljivog ponašanja vozača (neprimjerena brzina vožnje, vožnja pod utjecajem alkohola ili droga, ignoriranje prometnih propisa, niska razina prometne kulture, nesavjesno i neodgovorno ponašanje, podcjenjivanje rizika), ignoriranje spoznaje važnosti edukacije o prometu i odgoja za sigurno sudjelovanje u prometu kao cjeloživotne strategije te nedovoljne edukacije kao generatora intenziteta sukoba u prometu , neće i ne može dovesti do smanjenja stradavanja u prometu.

4. Najznačajnije novine iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama

Promjena pogrešnih ili bolje rečeno negativnih stavova i problematičnih ponašanja u prometu, kao uostalom i svih drugih stavova i ponašanja, može se provocirati edukacijom, ali i sankcijom. Ukoliko se na edukaciju u najširem smislu ne polaže dovoljno, ili je sudionici prometa ignoriraju, očito je da se mora djelovati na promjenu ponašanja restrikcijama i sankcijama za prekršitelje u prometu.
Novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama je prije svega restriktivan. Propisivanjem većih kazni za nepridržavanje propisa očekuje se kako će se djelovati na promjenu ponašanja velike većine vozača i sudionika prometa. U pozadini svega stoji primjena mjera koje mogu doprinijeti većoj sigurnosti i zaštiti svih sudionika prometa. Ukratko, novi Zakon izrazito pogađa brze i žestoke vozače, trkače na cestama u i izvan naselja, vozače pod utjecajem alkohola, vozače koji ne mogu bez telefoniranja za vrijeme vožnje, one koji se smatraju vozačima a nemaju položen vozački ispit, serijske prekršitelje propisa te drske i nekulturne vozače koji ugrožavaju tuđu sigurnost u prometu ili ignoriraju propise.
Brzina
Prošle je godine, na primjer, više od polovine stradalih upravo zbog jurnjave izgubilo život (383 od 701 poginulih). Neki zbog neprilagođene brzine uvjetima na cesti, a neki zbog precjenjivanja vlastitih sposobnosti ili ignoriranja opasnosti. Stoga se za brze i žestoke propisuju znatno više kazne, ovisno od toga koliko brže od ograničene brzine u naselju ili izvan naselja voze. Novčane kazne su uvećane do tri puta, a povećava se broj kaznenih bodova te duljina zabrane upravljanja vozilom. Osim toga, utvrđuje se gradacija kazni s obzirom na visinu prekoračenja dopuštene brzine vožnje.
Vožnja pod utjecajem alkohola
Najrestriktivnija mjera iz Zakona, ali za koju se pretpostavlja da će najviše utjecati na sigurnost svih sudionika prometa, je ta da vozač za vrijeme dok upravlja vozilom ne smije imati nimalo alkohola u organizmu. Svako prekoračenje te odredbe, odnosno postojanje i najmanje količine alkohola u organizmu povlači za sobom kaznu i to vrlo strogu. Kazne su progresivne, što znači: što veća ustanovljena količina alkohola u organizmu, to viša kazna. Kazne su povećane i do preko 100% za koncentracije alkohola u krvi preko 2,5 promila, ali i broj kaznenih bodova koji se pri tome dobiju te duljina zabrane upravljanja vozilom.
Cak se predvidaju i kazne zatvorom za one koji ucestalo voze pod utjecajem alkohola, odnosno za one koji u protekla 24 mjeseca budu dva ili više puta kažnjeni za vožnju pod utjecajem alkohola.
Ostale sigurnosne mjere
Mnoge odredbe Zakona izravno utječu na povećanje sigurnosti. Za nepridržavanje odredbama Zakona koje određuju ponašanje sudionika kao što su npr. vožnja pod utjecajem opojnih droga, vožnja bez vezivanja sigurnosnim pojasom, nenošenje zaštitne kacige za vožnje mopedom i motociklom, nepropisno zaustavljanje i parkiranje i drugo predviđene su znatno veće kazne nego po odredbama staroga Zakona. Uvedene su i neke nove kazne za npr. vožnju bez upaljenih najmanje kratkih svjetala, nepropisni prijevoz djeca u osobnim automobilima, telefoniranje za vrijeme vožnje, nenošenje zaštitne kacige za vožnje biciklom, za onečišćenje okoliša i sl.
Posebne mjere za nove, mlade vozače
Jedan cijeli set odredbi u novom Zakonu odnosi se na vozače početnike, odnosno na osposobljavanje i postupak izdavanja vozačke dozvole, s ciljem harmonizacije propisa s direktivama o vozačkim dozvolama EU te da vozačka dozvola RH bude priznata u zemljama Europske unije.
Prije svega uvedena je nova, usklađena kategorizacija vozačkih dozvola. Ono što je najznačajnije, vozačka dozvola nakon položenog vozačkog ispita neće više biti trajna, već privremena. Naime, vozači koji polože vozački ispit za M, A1, A, B ili C1 kategoriju vozila dobivaju privremenu vozačku dozvolu na dvije godine i to s određenim ograničenjima. Ograničenje se odnosi na brzinu vožnje (najviše 80 km na sat na cestama koje nisu autoceste ili brze ceste, a 100, odnosno 120 km na sat na tim cestama). Nadalje, vozači početnici ne smiju prevoziti djecu, a automobili kojima upravljaju ne smiju biti veće snage od 75 kW, odnosno 25 kW ako voze motocikl. Također ne smiju upravljati automobilom noću bez prisustva starije iskusnije osobe.
Posebno će se i to vrlo strogo (i do deset puta strože) kažnjavati vožnja bez vozačke dozvole ili bez položene kategorije.

5. Zaključak

Budući da je sadašnji broj stradavanja i žrtava u prometu neprihvatljiv, te da je potrebno poduzeti učinkovite mjere kako bi se crne brojke iz statistika u što kraćem vremenu smanjile, budući da je vjerojatno kako će se željeni rezultati postići samo usklađenom akcijom svih pozvanih i prozvanih strana, a koja proizlazi iz cjelovite strategije cestovne sigurnosti:

• Vjerujem da postoje učinkovite mjere, osim sankcija, kojima bi se korisnike cesta potaklo na kulturno, odgovorno i savjesno ponašanje u prometu i pridržavanje propisima i sigurnosnim pravilima;
• Suglasan sam s ciljem da se broj poginulih na cestama mora sustavno smanjivati kako bi se ostvario cilj da u dogledno vrijeme postanemo društvo sigurnog prometa;
• Uvjeren sam u osobnu i univerzalnu odgovornost temeljem koje se broj poginulih može smanjiti, ukoliko svi preuzmu obvezu aktivnog provođenja mjera unutar svojih ovlasti i odgovornosti kako bi se ubrzalo postizanje cestovne sigurnosti;

I na kraju AKO je Zakon o sigurnosti prometa na cestama, sa svim svojim novinama, ali i svojim vrlinama i manama taj koji će, ukoliko se bude dosljedno primjenjivao i ukoliko se svi budu pridržavali njegovih normi, biti dio te cjelovite strategije kojom će se pridonijeti približavanju društvu sigurnog prometa – podržimo ga!