PROCITAJTE

Cesto smo svjedoci stradavanja biciklista i vozaca mopeda u prometu i prirodno je upitati se što je tomu uzrok? Cinjenica je da u nekim krajevima lijepe naše postoje mjesta i gradovi u kojima, u prometu, sudjeluje impozantan broj vozaca bicikala (sjeverozapadna Hrvatska, Slavonija) i mopeda (Dalmacija, Istra, Primorje). Upravo u proljetnim mjesecima sve ih je više u prometu, a s njime rastu i problemi i opasnosti, kako za njih same tako i za ostale sudionike prometa.
Zakon je o kretanju biciklista jasan: … " vozači bicikla dužni su se kretati biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom, a ako one ne postoje što bliže desnom rubu kolnika".
Međutim svjedoci smo da, u stvarnosti, ne postoji dovoljan broj biciklističkih staza čak ni u gradovima, a kamoli u prigradskim naseljima. Teška srca i s nevjericom pratim izgradnje novih i sanacije starih prometnica kod kojih biciklističke staze nisu utrle svoj put u projektnu dokumentaciju. Gospodo, kao što se danas više ne bi trebala kupovati vozila bez ABS-a, tako se ne bi trebale više graditi ni prometnice bez biciklističkih staza!
Neupitno je kako bi se izgradnjom biciklističkih staza i micanjem vozača bicikala s kolnika, smanjila njihova stradavanja za 90%.
No, biciklističkih staza nema, a ulice mnogih gradova, a poglavito mog Varaždina, sve su krcatije biciklistima.
Što možemo ciniti da ih ugrožavamo što manje?

Bicikli – kakva su to vozila?
Bicikl je vozilo koje ima najmanje dva kotača i koje se pokreće isključivo snagom vozača. Zbog nezaštićenost vozača , biciklisti su najugroženiji sudionici prometa.
Bicikl najčešće ima dva kotača s vrlo tankim gumama što iziskuje izrazitu vještinu upravljanja i istančan osjećaj za ravnotežu. Stabilnost vozača na takvom vozilu je loša i već kod vrlo malih vanjskih utjecaja dolazi do gubljenja ravnoteže, nekontroliranog mijenjanja pravca pa i padova. Vanjski utjecaji koji mogu narušiti stabilnost vozača bicikla su: bočni vjetar, količina zraka koju vozila guraju ispred sebe, dodir drugog vozila, klizav kolnik, oštećen kolnik, zapinjanje o rubni kamen, slivnik za vodu, otpaci i ostale stvari koje se mogu naći na cesti ( flaše, limenke, kutije, kamenje i sl.). Psihološki utjecaji su: iznenadan strah, iznenađenje, ushićenje.
No, pravu opasnost predstavljaju oni koji voze bicikl!

Tko vozi bicikle?
Vozači bicikla najčešće su djeca ili mlade osobe bez položenog vozačkog ispita ili pak osobe starije od 60 godina. Oni spadaju u najrizičnije skupine sudionika u prometu. Zašto? U prvom redu razina poznavanja prometnih propisa i pravila kod njih je upitna. Osim toga, kod djece i mladih problem je i u nedostatku prometnog odgoja. Djeca i mladi su emocionalno nezreli i vrlo često nisu u stanju u potpunosti pojmiti sve opasnosti kojima su izloženi u prometu.
Želimo li zaštititi našu djecu i mlade u prometu neophodno je uvodenje prometnog odgoja u sve odgojno-obrazovne ustanove pocevši od vrtica. Veseli me što je upravo to jedan od glavnih kvalitativnih ciljeva novog Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa usvojenog na 144. sjednici vlade 23. veljace 2006. godine. Jedino se pribojavam da se realizacija toga ne svede u okvire nastave tehnickog odgoja u školama. Uz dužno poštovanje nastavnicima tehnickog odgoja, smatram da se provedba prometnog odgoja u osnovnim i srednjim školama mora povjeriti strucnim predavacima, cija razina strucnih znanja o ponašanju u prometu garantira uspješnu realizaciju zadanih ciljeva.
Kod starijih vozača bicikla je upitno koliko su oni, tijekom svog života, aktivno pratili razvoj prometnih propisa, prometne infrastrukture, koliko su uopće svjesni posljedica vrtoglavog rasta broja vozila koja sudjeluju u prometu i kakvu to opasnost za njih predstavlja.
Kod starijih je u prometu vrlo često prisutan strah od drugih vozila, ili pak posve ignoriraju prisutnost drugih očekujući da je dužnost drugih vozača paziti na njih. Slabije vide, često i slabije čuju i stoga njihova prisutnost u prometu zahtijeva od ostalih vozača uistinu poseban oprez, pažnju i toleranciju.
Dakle, imamo bicikl koji je sam po sebi, zbog navedenih razloga i osobina, vrlo rizično vozilo i imamo vozače tih bicikala, koji u većini slučajeva spadaju u rizične skupine sudionika u prometu, a to u konačnici daje rizik na kvadrat!

Mopedi – kakva su to vozila?
Moped je vozilo s dva ili tri kotača čiji radni obujam motora nije veći od 50 cm 3 i koje na ravnoj cesti ne može razviti brzinu veću od 50 km na sat. Motori koji se ugrađuju u današnje mopede sposobni su razvijati i veće brzine od propisanih 50 km na sat pa imaju ugrađene elektronske blokade koje onemogućavaju razvijanje većih brzina. Nažalost, većina neodgovornih vozača mopeda, nakon kupnje, te blokade uklanja pa u prometu susrećemo mopede koji razvijaju brzine od 70 od 80 km/h pa čak i veće. To predstavlja veliku opasnost.
Mopedi su isto, poput bicikala, vozila najčešće na dva kotača i samim time rizični i opasni za upravljanje. Svi čimbenici koji mogu ugroziti stabilnost vožnje na biciklima mogu to učiniti i kod mopeda, s tim da su vozači mopeda izloženi većim opasnostima i težim stradavanjima zbog većih brzina kretanja.

Tko vozi mopede?
Zakon propisuje 16 godina kao minimalnu dob za upravljanje mopedom, duševnu i tjelesnu sposobnost i valjanu vozačku dozvolu potrebne kategorije (M, ili bilo koje više kategorije počevši od A1). Nije rijetkost da u prometu susretnemo i osobe mlađe od 16 godina koje upravljaju mopedima. Razlog tome je promjena minimalne dobi za upravljanje mopedom koju je 2004. godine propisao Zakon o sigurnosti prometa na cestama (s 14 na 16 godina).
No temeljni problem leži u vrlo niskoj razini osobne odgovornosti za sudjelovanje u prometu koju ta djeca, a poglavito njihovi roditelji imaju.
Nažalost neodgovorni roditelji kupuju mopede premladoj djeci, a oni često voze bez položenog vozačkog ispita. Razlog tome je često i cijena osposobljavanja za upravljanje mopedom. Naime, mnogi mladi a i njihovi roditelji potpuno krivo i pogrešno procjenjuju da im se ne isplati posebno plaćati osposobljavanje za moped kad će tu kategoriju ionako dobiti kad navrše 18 godina i polože vozački ispit za upravljanje vozilom B kategorije.
Osim toga mišljenja sam da se i Zakon ”zaletio“ pa je i onu djecu koja bi s 14 godina polagala vozački ispit za moped onemogućio u toj namjeri do 16 godina.
Većina vozača mopeda pripada najrizičnijoj dobnoj skupini od 16 do 25 godina. Ponašanje pripadnika te dobne skupine, stanja u kojima voze (najčešće alkoholiziranost, ali i impulzivnost, agresivnost, samodokazivanje, prestiž, stres), često dovode do prometnih nesreća ili konfliktnih situacija s drugim vozačima.
Ako tome dodamo vrlo kratko ili nikakvo vozačko iskustvo i nisku razinu osobne odgovornosti, dobili smo vrlo rizičnog vozača koji pak na vrlo rizičnom mopedu opet predstavlja rizik na kvadrat .

Dakle, biciklisti su se u prometu često primorani kretati kolnikom, prijeti im opasnost od pada odnosno gubljenja ravnoteže, vrlo često su slabo ili nikako osvijetljeni ili označeni, razina poznavanja prometnih propisa često im je nedostatna i zato budite prema njima tolerantni, oprezni, držite povećani razmak, isključite načelo povjerenja i predviđajte moguće opasnosti, prilagodite brzinu i ostavite veći bočni razmak kad ih pretječete.
Vozači mopeda voze nestabilna i opasna vozila, nezaštićeni su, često voze slalom između vozila, prebrzo voze, ponašaju se dosta rizično i neodgovorno i podcjenjuju opasnost, stoga predviđajte opasnost, povećajte razmak, pustite ih, ne natječite se s njima, prilagodite brzinu i ne ugrožavajte ih.

Zapamtite, u prometu rizik na kvadrat zahtijeva i oprez na kvadrat!!!