Kakvog li pitanja? Naravno da vozim najbolje! Pa ja sam odličan vozač!
Doista je to subjektivna, često precijenjena predodžba o sebi kao vozaču. No, kada bi netko drugi, netko „sa strane“, drugi vozači ili pak, pješaci ocjenjivali našu vožnju – možda to i ne bi bilo baš tako!
Baš to i jest temeljna ideja – globalnog „sustava“ - Kako vozim? Dakle, netko drugi ocjenjuje način vožnje i ponašanje vozača u prometu.
Sustav Kako vozim? poznat je već niz godina u razvijenim zapadnim zemljama pod nazivom „How's my driving?“. Sustav se dokazao kao jedan od najučinkovitijih sustava u segmentu nadzora vozila prijevozničkih tvrtki i njihovih vozača. Naime, poznata je činjenica kako su nepoštivanje prometnih propisa, agresivnost u vožnji, brza vožnja, neispunjavanje radnih obveza od strane vozača profesionalaca čimbenici koji pridonose crnim statistikama na prometnicama, ali i povećanju troškova takvih firmi (materijalni troškovi zbog nesreća, troškovi bolovanja i liječenja, goriva, osiguranja …).
Vozači „velikih“ vozila, nerijetko su skloniji rizičnom ponašanju i načinu vožnje, jer imaju osjećaj nadmoći zbog jačine, veličine i zaštićenosti u svojim vozilima. Tomu doprinosi i osobni osjećaj da ih od odgovornosti i sankcija štiti anonimnost u njihovim vozilima.
Ideja vodilja za uvođenje ovakvoga sustava bila da se vozila na zadnjoj strani vidno, lako uočljivo i jasno obilježe prikladnom naljepnicom kako bi drugi sudionici prometa mogli identificirati i prijaviti neodgovorno ili/i protupropisno ponašanje vozača.
Naljepnica na stražnjoj strani vozila navodi i sugerira drugim sudionicima prometa da ocjenjuju način vožnje vozača vozila koji vozi ispred. Na naljepnici je (u pravilu) broj besplatnog telefona na koji se može nazvati i prijaviti nedolično ponašanje vozača (ali isto tako i pohvaliti korektan postupak vozača). Na taj se broj može prijaviti registarski broj vozila ili jedinstveni kod koji piše na naljepnici, a koji je vezan uz registraciju pojedinog vozila.
S druge strane, vozači koji upravljaju tako obilježenim vozilima, a čija ponašanja drugi vozači mogu ocjenjivati, svjesno mijenjaju svoje ponašanje u vožnji. Tako se sustavno i izravno utječe na njihove stavove i potiče vozače takvih vozila da usredotoče misli na svoje postupanje u vožnji te (iz straha od kazne) mijenjaju svoja neprihvatljiva ponašanja.
Sustav je izvorno osmišljen i usmjeren perma tvrtkama koje imaju veći broj vozila u svom voznome parku. Istraživanja su pokazala izuzetnu učinkovitost u primjeni:
1. Izravno smanjenje broja prometnih nesreća i njihovih posljedica
2. Izravno smanjenje troškova izazvanih prometnim nesrećama
Primjer istraživanja o učincima:
a) Reliance Insurance Company:35% smanjeni troškovi nastali kao posljedica prometnih nesreća u prvoj godini primjene
b) Hanover Insurance Co. (koja osigurava 11 tvrtki i njihovih 445 kamiona):52% smanjeni troškovi nastali kao posljedica prometnih nesreća u prvoj godini primjene,
22% smanjenje broja prometnih nesreća
c) Great Western Casualty Company (78 tvrtki koje se bave transportom i logistikom): 51% poboljšan “loss-ratio”, tj. omjer isplaćenih šteta prema netto prihodu od premija osiguranja, 53% smanjena učestalost prometnih nesreća
3. Smanjenje rizika za vozače koji su uključeni u sudare u cestovnom prometu
Primjer američkih istraživanja o učincima:
Vozači u dobi od 16 do 19 godina starosti imaju najveći prosječni godišnji pad broja prometnih prekršaja od bilo koje druge dobne skupine vozača.
4. Smanjenje štetnih posljedica uzrokovanih stradavanjem u prometu
5. Odgovornije ponašanje vozača
6. Prepoznavanje rizičnih vozača
7. Sankcioniranje nedovoljne prometne kulture vozača
8. Uklanjanje osjećaja anonimnosti
9. Osobna i korporativna odgovornost prema vožnji i drugim sudionicima prometa
10. Zaštita brenda prijevoznika i vozača profesionalca od nepotrebnog lošeg publiciteta
Naravno, ako je sustav tako učinkovit i dobar, postavlja se samo po sebi i logično pitanje: A što je s drugim vozačima? Vozačima koji nisu dio flote neke prijevozničke firme? Znamo da je takvih vozača – profesionalaca samo manji udio u ukupnom broju vozača na cestama.
U Sjedinjenim Američkim Državama su i tu napravili značajan iskorak i osmislili isti projekt primjenjiv na svaku obitelj – pogotovo onu koja ima mlade vozače – tinejđere pod nazivom „Zaštiti svoju obitelj“! Za svaku obitelj na svijetu ništa nije važnije od sigurnosti njihove voljene djece. Samostalno uključivanje djece u svijet vozača, nakon položenog vozačkog ispita, a s nedovoljnim iskustvom, za roditelje može biti prava noćna/vikend mora!
Ovaj sustav „Zaštiti svoju obitelj“ omogućuje obitelji da aktivno sudjeluje u zaštiti svojih najmilijih. Zato se savjetuje roditeljima da obilježe naljepnicom vozila i da ostali sudionici prate vožnju njihove djece kada oni nisu s njima u automobilima. Ovaj sustav odgovornim roditeljima omogućuje da prate vožnju i vozačke navike svoje djece. Ispravljanje loših navika i ponašanja u fazi stjecanja prvih vozačkih iskustava od neprocjenjive je važnosti za njihovu i sigurnost drugih u prometu.
Možemo s ponosom ustvrditi da je inačica ovoga sustava već dulji niz godina vidljiva i na našim cestama. Vozila jedne naftne kompanije u našoj zemlji već su odavno (na stražnjoj strani cisterni) obilježene tekstom i brojem besplatnog telefona na koji drugi vozači ili sudionici prometa mogu nazvati i žaliti se na način vožnje ili pohvaliti vožnju vozača cisterne.
Nedavno je sustav kod nas podignut na tehnološki višu razinu. Hrvatske pošte d.d. su prepoznale prednosti sustava „Kako vozim?“ i svojih tristotinjak vozila u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zadru, Šibeniku, Varaždinu, Karlovcu obilježile naljepnicama na stražnjem dijelu. Dojavom na besplatni telefon, ali i web i mail drugi vozači mogu ocjenjivati - uputiti pohvalu ili kritiku na vožnju vozača službenih vozila HP-e d.d.
Uistinu se nadamo da će uvođenjem ovoga sustava biti postignuti jednako dobri rezultati kao i u zemljama čije smo primjere naveli u prvome dijelu ovoga napisa. I ne samo to, vjerujemo da će korisnost ovoga prepoznati i druge prijevozničke firme u našoj zemlji, da će se aktivno uključiti u realizaciju, a time doprinijeti sigurnosti svojih vozača, smanjenju troškova svojim firmama, kao i općoj sigurnosti u prometu na cestama i smanjenju broja prometnih nesreća.
Nenad Zuber, srpnja 2011. godine