U procesu „stvaranja“ sigurnijih vozača u suvremenom prometnom okružju prepunom opasnosti i izazova te podizanju svijesti o sigurnosti prometa i mobilnosti - edukacija ima nezamjenjivo mjesto!
|
Preuzeto s: ETSC, (2022.) The role of education in Reducing deaths
among children And youngsters on european roads |
Naravno, niti samom edukacijom se ne mogu dobiti „čudesni“ rezultati ukoliko nema sinergije svih pozvanih i prozvanih u nastojanju postizanja poboljšanja i podizanja razine sigurnosti na cestama. Samo kombiniranim djelovanjem i primjenom palete najrazličitijih mjera: od poboljšanja i ujednačavanja sustava edukacije, promjene ponašanja svih korisnika prometnih površina, donošenja učinkovitih i svrsishodnijih zakona i propisa, projektiranja, proizvodnje i održavanja vozila koja naprednom tehnologijom štite putnike i one izvan vozila, dizajniranja prihvatljivog i ugodnog cestovnog okružja i strogog i pravednog nadzora prometa i mobilnosti do boljeg upravljanjem sustavom sigurnosti (…itd.), mogu se postići zadovoljavajući (željeni) rezultati.
Spoznavši rečeno, kako je uloga obrazovanja na svim razinama bitna u smanjenju smrtnosti djece i mladih (ali i ostalih sudionika prometa u Europi), Europsko vijeće za sigurnost prometa (ETSC), Fundación MAPFRE i Flamanska zaklada za prometno znanje (VSV), predlažu projekt i promoviraju kampanju za sigurnost prometa: LEARN!
Moto Projekta UČI! je: Poticanjem obrazovanja unaprijediti sigurnost na cestama - odmah! Projekt ima za cilj poboljšati kvalitetu obrazovanja o prometnoj sigurnosti i mobilnosti u Europi pružanjem informacija, alata, smjernica i sredstva stručnjacima za obrazovanje kao i preporuka politikama i donositeljima odluka u državama EU. Projekt bi trebao biti koristan ministarstvima, vlastima, školama i organizacijama pri odlučivanju u koje aktivnosti i projekte treba u budućnosti investirati. UČI! daje smjernice i popis minimalnih kriterija koje treba uključiti u razmatranje kako bi se osiguralo održavanje visokih standarda kvalitete (LEARN-Flash-2.pdf).
Projekt se posebno fokusira na prometno obrazovanje i odgoj za sigurnost u prometu i mobilnost djece i mladeži. Naglašava se da djeca i mladi imaju pravo odrastati sigurno, a da je sudjelovanje u prometu na cestama prirodan i značajan dio njihove svakidašnjice!
Projekt Europskog vijeća za sigurnost prometa: UČI! „Uloga obrazovanja u smanjenju smrtnosti djece i mladih na europskim cestama“ (LEARN! Flash 2 – The Role of Education in Reducing Deaths Among Children and Youngsters on European Roads, November, 2022.) u prvome dijelu: Sigurnost djece i mladih na europskim cestama 2011.-2021. (PART I - The Safety of Children and Youngsters on European Roads 2011-2021) analizira stanje sigurnosti djece i mladeži u prometu na cestama u proteklom desetljeću po zemljama EU.
U drugome dijelu Projekta LERN!: Poboljšanje sigurnosti u prometu i obrazovanje o mobilnosti u Europi (Part II - Improving Traffic Safety and Mobility Education in Europe) analizira se obrazovanje o sigurnosti i mobilnosti kao dio sustavnog pristupa u Europi i konstatira se da se takvo obrazovanje uvelike razlikuje diljem Europe.
|
Preuzeto s: The Status of Traffic Safety and Mobility Education in Europe
|
Izvješće o stanju sigurnosti prometa i mobilnosti u Europi pokazuje da se u 69% država pruža neko obrazovanje o sigurnosti na cestama u predškolskom obrazovanju, a 81% država obrazovanje o sigurnosti na cestama ima u srednjim školama. Djeci u osnovnom obrazovanju pruža se barem neko osnovno obrazovanje o sigurnosti na cestama u dijelu zemalja EU. Ustanovljeno je da između zemalja postoje značajne razlike u sadržaju i razinama obrazovanja. Osim toga, naglašava se da se obrazovanje o sigurnosti na cestama u osnovnoj školi sastoji od teorijske i praktične nastave, a u srednjem obrazovanju radi se samo o teorijskoj nastavi.
Međutim, obrazovanje o prometu i sigurnosti izostaje kada su u pitanju druge razine obrazovanja, npr. u tercijarnom obrazovanju (visoke škole, obrtničke škole, sveučilišta i dr.). Takvo obrazovanje postoji samo u pet europskih država. Dakle, prostora za poboljšanje i unaprjeđenje obrazovanja za sigurnost i mobilnost u Europi još ima, pogotovo u srednjoškolskom obrazovanju u kojem bi mladi imali višestruke koristi ako bi učenje o sigurnosti prometa bilo dio srednjoškolskog kurikuluma.
Projekt UČI! pokazao je da u praksi većina europskih zemalja ne provodi obrazovanje o prometnoj sigurnosti sustavno i u potpunosti, iako se većina europskih zemalja na to obvezala potpisavši Konvenciju o cestovnom prometu (Gospodarski odbor UN-a za Europu 1968./2006., Pročišćena verzija 2006. - Konvencija UNECE-a o cestovnom prometu - također poznata kao Bečka konvencija iz 1968.). Konvenciju o cestovnom prometu nisu potpisali Cipar, Island, Irska, Kosovo i Malta. Članak 3 (5bis) Konvencije kaže: “Ugovorne strane će poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale sustavno i kontinuirano obrazovanje o sigurnosti na cestama, posebno u školama na svim razinama.”
Na sličnom su tragu i Preporuke za poboljšanje sigurnosti djece (<14 godina) Europskog vijeća za sigurnost prometa (ETSC) koje se mogu naći u PIN Flash Report-u 43 o smanjenju smrtnosti djece na europskim cestama kao i u PIN Flash Report-u 41 o smanjenju smrtnosti na cestama mladih od 15 do 30 godina.
Naravno, EU je svjesna da ništa ne može nametati članicama (u skladu s načelima Ugovora o funkcioniranju Europske unije - TFEU), već može savjetovati, koordinirati, nadopunjavati aktivnosti država članica, s tim da mora poštovati njihovu volju i odgovornost za organizaciju i sadržaj nastave obrazovnih sustava. Jedna od prvih takvih preporuka bila je brošura iz 2005.: ROSE25: Vodič dobre prakse o obrazovanju o sigurnosti na cestama (ROSE25 (2005.): Booklet Good Practice Guide On Road Safety Education).
Tim vodičem (ali i svim sličnim dokumentima koji su kasnije doneseni) naglašava se da Europa mora i može učiniti više kako bi poboljšala kvalitetu obrazovanja i time osigurala prometnu sigurnost i mobilnost u Europi. Upravo potreba za poduzimanjem mjera u pogledu poboljšanja odgoja za sigurno sudjelovanje u prometu prepoznata je još u davnoj „Viziji nula“ (Vision Zero - osmišljena je u Švedskoj 1994., a tri godine kasnije, u listopadu 1997., prihvaćena je u švedskom parlamentu), kao i u Rezoluciji Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. o okviru politike EU-a za sigurnost cestovnog prometa 2021-2030 (European Parliament resolution of 6 October 2021 on the EU Road Safety Policy Framework 2021-2030). Europska komisija je osim obrazovanja odredila ključne pokazatelje uspješnosti i poboljšanja sigurnosti na cesti za ostala pitanja kao što su: sustavna borba protiv prebrze vožnje, nekorištenja sigurnosnog pojasa, dječjeg sigurnosnog sjedala u automobilima, kao i vožnje pod utjecajem alkohola i ometane vožnje (rastresene vožnje ili vožnje pod utjecajem distraktora).
Europski parlament dodatno je ohrabrio sve države članice EU-a kako bi osigurale pružanje visokokvalitetnog obrazovanja o sigurnosti na cestama, a koje bi trebalo započeti u školi i činiti neizostavni dio kontinuiranog cjeloživotnog učenja. Zato je ETSC 2020. uz Projekt UČI! ponudio: Ključna načela obrazovanja o sigurnosti u prometu i mobilnosti (The LEARN! Key Principles for Traffic Safety and Mobility Education), a 2021. i Priručnik za razvijanje i vrednovanje obrazovnih aktivnosti za sigurnost u prometu i mobilnost (The LEARN! Manual for Developing and Evaluating Traffic Safety and Mobility Education Activities)
|
Preuzeto s: The LEARN! Key Principles for Traffic Safety and Mobility Education |
Ključna načela obrazovanja o sigurnosti u prometu i mobilnosti (sastavni dio Projekta UČI!) nude 17 preporuka (ključnih načela) koja treba implementirati u svim europskim državama kako bi se osiguralo svima, a posebno djeci i mladima, visokokvalitetno obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti. Ponuđene preporuke su namijenjene prije svega kreatorima politika na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Dobar dio preporuka su primjenjive izravno na škole, ravnatelje, učitelje i vrlo se lako mogu implementirati u njihov rad. U materijalu se dalje navode primjeri najbolje prakse koji ilustriraju kako se ključna načela mogu primijeniti u praksi.
Načela su podijeljena u pet ključnih skupina. Prva skupina preporuka usmjerena je na pravo na obrazovanje.
1 . Sva djeca i mladi trebaju kontinuirano dobivati visokokvalitetno obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti
Kaže se da je sigurnost u prometu i obrazovanje o mobilnosti cjeloživotni proces i svatko, bez obzira na dob, trebao bi mu imati pristup. Sigurnost na cestama zajednička je odgovornost, a obrazovanje o toj temi odgovornost je svih, posebno roditelja, vlada, lokalnih vlasti, obrazovnih institucija i škola. Obrazovanje o sigurnosti na cestama posebno je važno za djecu i mlade do navršenih 18 godina - u vrtićima i školama, kako bi usvojili stav o tome što je sigurno, a što je opasno u prometu. Ta im znanja - kompetencije mogu pomoći da njihovo odrastanje postane sigurno. Tako će postati odgovorni sudionici prometa.
Edukacija o sigurnosti prometa u školama predispozicija je samoj sigurnosti na cestama. Tim se alatom mora doprijeti do sve djece, a alat osigurava da se sva djeca poučavaju istom znanju, vještinama, stavovima i vrijednostima ponašanja – bez obzira na roditeljske, statusne i socioekonomske resurse.
Nadalje, pri tome je važno koristiti kvalitetan obrazovni materijal prilagođen dobi i zrelosti onih koje se poučava. Obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti koristi pakete modularnih obrazovnih programa koji slijede u kontinuitetu i osiguravaju najučinkovitije napredovanje. Za postizanje što bolje učinkovitosti projekti trebaju biti dobro planirani i evaluirani. Projekti koji su loše osmišljeni mogu imati negativan učinak. Za škole je osobito važno da uz dobro osmišljene projekte koriste odgovarajuće edukativne i didaktičke materijale, jer za realizaciju na raspolaganju imaju ograničeni broj sati i ograničena financijska sredstva.
2. Integrirati obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti u nastavne planove i programe škola, uključujući minimalni broj nastavnih sati
Obrazovanje o sigurnosti u prometu i mobilnosti treba biti integrirano u nastavne planove i programe (kurikulume) u dječjim vrtićima i školama na svim razinama. Kako bi se ostvarili odgojno-obrazovni ciljevi postavljeni nastavnim planovima i programima, potrebno je svake godine odraditi bar minimalni broj nastavnih sati posvećenih obrazovanju o prometnoj sigurnosti i mobilnosti.
3. Postaviti strateške, taktičke i operativne ciljeve
Treba postaviti posebne i jasne ciljeve za obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti. Ove specifične ciljeve treba postaviti za svaku razinu obrazovanja i za svaku vrstu sudionika u prometu. Ti bi ciljevi trebali biti strateški postavljeni na nacionalnoj razini kao minimalni ishodi učenja, na temelju kojih se mogu realizirati operativni ciljevi u nastavi.
4. Dodijeliti dovoljno sredstava za obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti
Radi postizanja obrazovnih ciljeva, posebnu pažnju treba posvetiti broju nastavnih sati za proces obrazovanja o prometu te osigurati dovoljna financijska sredstva i odgovarajuće kadrove na svim razinama (od nacionalne, preko lokalne, do školske razine). Dodijeljena sredstva trebaju zadovoljiti potrebe, odražavati političku volju i potvrditi opredijeljenost za poboljšanje sigurnosti na cestama i održivoj mobilnosti.
Druga skupina preporuka usmjerena je na angažiranje i potporu školama i učiteljima.
5. Uključite i podržite upravu škole
Nacionalni i lokalni kreatori politika za provedbu edukacije o sigurnosti u prometu trebaju poticati dječje vrtiće i škole na edukaciju o sigurnosti prometa i mobilnosti. Kreatori politika na svim razinama trebali bi pružiti potrebnu podršku u planiranju, organizaciji, provedbi, vođenju, praćenju i razvoju obrazovanja i politika o prometnoj sigurnosti i mobilnosti u školama.
6. Motivirajte škole da imaju strategiju sigurnosti u prometu i mobilnosti
Sve škole i vrtići trebaju osvijestiti potrebu prihvatiti edukaciju o sigurnosti prometa i mobilnosti. U obrazovni plan i program trebaju uključiti sadržaje o sigurnosti na cestama. Strategija zahtjeva i uključivanje roditelja i cjelokupnog osoblja škole u obrazovanje, uzimajući u obzir kako roditelji mogu utjecati na stavove djece i mladih o sigurnosti u prometu.
Edukaciju treba unapređivati, revidirati i osuvremenjivati svake godine. Razvoj se mora provoditi u suradnji sa svim relevantnim partnerima, poput općine, policije, zajednice, roditelja i učenika. Strategija edukacije treba biti javno dostupna (web stranice škole ili vrtića).
7. Imenujte učitelja za sigurnost prometa u školi
Obrazovna ustanova bi trebala imenovati učitelja koji bi bio odgovoran za provedbu obrazovanja o sigurnosti i mobilnosti. Taj nastavnik bi djelovao kao koordinator ili središnja kontaktna osoba za obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti. S jedne strane, ovaj bi učitelj motivirao druge učitelje na suradnju, inspirirao ih, usmjeravao, podržavao i uključivao u realizaciju odgovarajućih sadržaja o sigurnosti na cestama i održivoj mobilnosti.
Ovaj imenovani učitelj imao bi obvezu usavršavanja za poučavanje o sigurnosti na cestama i bio bi odgovoran za nastavu. Alternativno, mogao bi biti odgovoran za poučavanje teoretskog i praktičnog dijela obrazovanja za vožnju bicikla i biciklističkog ispita.
S druge strane, ovaj bi učitelj bio središnja kontakt osoba i poveznica škole s općinom, policijom i institucijama za sigurnost na cestama, ali i kao savjetnik ravnatelju škole i drugim nastavnicima u vezi s obrazovanjem o prometnoj sigurnosti i mobilnosti.
8. Ojačajte kompetencije nastavnika i podržite ih
Stručne osobe trebaju osposobiti nastavnike kako bi stekli kompetencije i osjećali se sigurnima u poučavanju o sigurnosti u prometu. Ravnatelji bi trebali davati potrebnu podršku nastavnicima i osigurati im kontinuirano i sustavno usavršavanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti.
Fokus treće skupine preporuka usmjeren je na visokokvalitetno obrazovanje.
9. Osigurajte da se obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti sastoji od znanja, vještina, stavova i motivacije, kao i obuke u prometu
Obrazovanje o sigurnosti u prometu i mobilnosti ne bi trebalo biti usmjereno isključivo na stjecanje znanja i razumijevanje prometnih propisa i pravila, već i na razvoj i poboljšanje vještina kao i jačanje i promjenu stavova te motivacije.
Lekcije bi nadalje trebale poučiti učenike o percepciji opasnosti i čimbenicima rizika, predviđanju postupaka drugih sudionika u prometu i kako reći „ne“ rizičnom ponašanju. Također bi trebali naučiti učenike da promišljaju o vlastitim i tuđim stavovima, motivacijama i ponašanjima.
Nastava se ne bi trebala odvijati samo u učionici, već treba uključivati obuku i stjecanje iskustava u praksi – kako u kontroliranom, zaštićenom tako i u stvarnom prometnom okružju. Nastavu treba povezivati sa stvarnim životnim problemima u njihovom okruženju, a prilagođeno ulozi koju djeca i mladi imaju u prometnom sustavu.
10. Edukaciju o sigurnosti u prometu treba osuvremenjivati
Edukaciju o sigurnosti u prometu i mobilnosti treba stalno osuvremenjivati. Ovo se odnosi na svaki segment obrazovanja i odnosi se na sve uključene aktere.
S jedne strane, sadržaj poučavanja treba ažurirati kako bi se usvojili novi trendovi u cestovnoj sigurnosti i mobilnosti. Na primjer, rizici upotrebe pametnih telefona u prometu te prednosti i mane novonastalih načina prijevoza, kao što su e-romobili, e-bicikli i e-skuteri i drugo.
S druge strane, obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti također treba ažurirati kako bi se usvojila najnovija znanja. Ovo uključuje spoznaje o razvoju neuroznanosti, psihologije, tehnoloških inovacija i rješenja te spoznaje o novim ili poboljšanju postojećih pedagoških i didaktičkih metoda.
Obrazovanje o sigurnosti u prometu i mobilnosti također treba pratiti razvoj školskih sustava i metoda koje se koriste. Obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti u vrtićima i školama također se mora obnavljati kako bi postalo relevantno za budućnost. Ne može se predvidjeti što će današnjoj djeci biti potrebno da bi u budućnosti bila sigurna u prometu, pa ona moraju učiti kako se ponašati sigurno u novonastalim situacijama.
11. Koristite standarde kvalitete
Za kvalitetno obrazovanje potrebno je imati kvalitetne sadržajno standardizirane obrazovne materijale o prometnoj sigurnosti i mobilnosti i moraju biti prilagođeni ciljnoj skupini kojoj su namijenjeni. Nastavni materijali moraju biti stručno i znanstveno utemeljeni, recenzirani i odobreni. Ukratko, isti standardi kvalitete koji se očekuju za sve nastavne materijale i predmete koji se poučavaju u školama trebali bi se primijeniti i na obrazovne materijale o prometnoj sigurnosti i mobilnosti.
12. Provođenje testova, evaluacija procesa i ishoda
Testiranje postignutih rezultata i evaluacija obrazovnog procesa o prometnoj sigurnosti i mobilnosti bi trebale biti u središtu kao dio plana od samog početka provedbe obrazovnih aktivnosti. Opseg evaluacije trebao bi biti razmjeran opsegu aktivnosti. Rezultati evaluacije također bi se trebali koristiti za poboljšanje obrazovnih aktivnosti.
UČI! Priručnik pruža smjernice, preporuke i inspiraciju za evaluaciju obrazovnih aktivnosti o prometnoj sigurnosti i mobilnosti (Priručnik, III dio. Korak 8 – Evaluacija) i to: Zašto je važno pravilno vrednovati aktivnosti; Različite vrste evaluacija; Izvođenje evaluacije ishoda i procesa; Važnost mjerenja rezultata i ishoda; Idealni zahtjevi za evaluaciju ishoda.
13. Ocijenite učenike i pustite učenike da sami procijene svoje znanje
Ocjenjivanje bi trebalo biti dio obrazovanja o prometnoj sigurnosti i mobilnosti u školama kako bi se zajamčilo da su učenici stekli odgovarajuće znanje, vještine, ponašanje i stavove potrebne za sigurno sudjelovanje u prometu. Ako se utvrdi da to nije slučaj to će omogućiti daljnje poduzimanje odgovarajućih radnji i mjera.
Četvrta skupina preporuka usmjerena je na olakšavanje okvirnih uvjeta za obrazovanje o sigurnosti u prometu i mobilnosti.
14. Koristite interdisciplinarne materijale kao sredstvo za poučavanje obrazovanja o prometnoj sigurnosti i mobilnosti
Preporučuje se uklopiti sadržaje o sigurnosti na cestama mogu u druge predmete posebno u srednjim školama. Isto je s korištenjem literature. Za poučavanje o sigurnosti u prometu i mobilnosti mogu se koristiti i nastavni materijali drugih interdisciplinarnih predmeta.
15. Educirajte nove nastavnike za obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti
Činjenica je (UČI! Izvješće o stanju) da obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti nije implementirano u obrazovanje većine budućih učitelja. Iako se u nekim zemljama ipak provodi, to je sporadično. Neke zemlje imaju takvo obrazovanje, ali je najčešće ponuđeno kao izborni predmet. U nekim zemljama čak nevladine organizacije organiziraju treninge ili informativne dane za nove nastavnike na ovu temu.
Svi novi učitelji trebaju steći znanja o obrazovanju o prometnoj sigurnosti i mobilnosti tijekom svog školovanja. Sustavno rješavanje obrazovanja o prometnoj sigurnosti i mobilnosti tijekom edukacije nastavnika pomoći će u jačanju njihovih kompetencija kada se nađu u učionici.
16. Pratite je li osigurano poučavanje o sigurnosti prometa i mobilnosti
Nacionalne i lokalne vlasti trebaju poticati provedbu edukacije o prometnoj sigurnosti i mobilnosti, pratiti postizanje zadanih ishoda učenja i nadzirati škole u radu. Vlasti bi također trebale razmotriti mjere podrške i pomoći školama ako se utvrdi da ne poučavaju o prometnoj sigurnosti i mobilnosti ili kada utvrde da kvaliteta obrazovanja ne omogućuje postizanje utvrđenih ciljeva. Vlasti bi također mogle implementirati sustav nagrađivanja za škole koje su uzori.
Treba naglasiti da ovo načelo ima dugoročni cilj, koji možda neće biti lako dostižan, ali je ipak cilj kojemu bi trebali težiti svi relevantni akteri.
I na kraju, u petoj skupini preporuka a u skladu s ključnim načelima projekta UČI! preporučuje se uključivanje djece, učenika, studenata, roditelja i svih relevantnih dionika u edukaciju vezanu za temu te prihvaćanje zajedničke odgovornosti za sigurnost prometa.
17. Uključite učenike, studente, roditelje i sve relevantne dionike
Sigurnost u prometu i mobilnost zajednička je odgovornost te bi stoga u edukaciju o ovoj temi trebali biti uključeni svi relevantni dionici na svim razinama. Na lokalnoj razini obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti nije samo odgovornost škola i vrtića. Učenici i studenti, roditelji i drugi relevantni akteri, poput općina, policije, lokalnih tijela za sigurnost cestovnog prometa i sportskih klubova, također bi trebali biti uključeni.
Roditelji imaju ključnu odgovornost jer su djeci važan uzor. Odabir oblika prijevoza do vrtića te do škole, posla ili slobodnih aktivnosti utječe na buduće ponašanje djeteta u prometu.
Sudjelovanje i uključivanje učenika također je važno kako bi obrazovanje o prometnoj sigurnosti i mobilnosti bilo učinkovito. Ako učenici mogu sudjelovati u planiranju edukacije o sigurnosti prometa u školama, lakše će povezati ono što su naučili u školi sa stvarnim prometnim situacijama.