Noblesse oblige, izreka je potekla iz zemlje čiji je predsjednik Nicolas Sarkozy kao ministar policije krivce za teške prometne nesreće nazivao ubojicama, pa i time stekao popularnost!
A prema shvaćanjima nekih naših novopečenih bogataša i njihova osjećaja za plemenitost, osim rolexa na ruci i helikoptera pri ruci najnoviji model bijesnog automobila uz odgoj u aroganciji, bahatosti i osjećaju svemoći nešto je što se mora priuštiti potomku iz svake takve "noblesse" ili po novome "obitelji društveno prihvatljiva ponašanja".
Sin hrvatskog kralja parketa i velikogoričke sutkinje imao je nesreću da mu je, kako svjedoci i policijska evidencija, sve to pruženo.
Samo bezobzirni roditelji mogu dati sinu da vozi i prije položenog vozačkog ispita, a Žužićevi su svome sinu to dopuštali i nakon što ga je policija uhvatila, i to dvaput. Uhvaćen je i u vožnji u vrijeme dok mu je vozačka bila oduzeta, čak šest puta policija ga je ulovila u prebrzoj vožnji, a pet puta u alkoholiziranom stanju...
I nakon svih tin prekršaja roditelji su Hrvoju Žužiću dali da se vozi u autu koji potegne 250 km/sat. Ako već nisu mislili na živote onih koje može ugroziti s tako opasnim oružjem u rukama, mogli su misliti barem na posljedice koje bi mogle pogoditi njega ako preživi svoju ludoriju. Ako kao majka nije mogla suditi svome sinu, kako je kao sutkinja mogla tako narušiti svoj autoritet? Koga ona može uvjeriti da treba poštivati propise, kad ih je i sama neizravno ignorirala? Umjesto da je sinu po sili roditeljstva za opće dobro zabranila da više sjedne za upravljač automobila već najkasnije na pola od svih tih prekršaja! Na žalost, to mu ni država neće moći zabraniti unatoč propisima postroženima lani u listopadu, već treba čekati osudu za ovu nesreću, pa tek ako onda nekoga usmrti, to bi bilo moguće.
Marinko Jurasić , kolovoza 2007. godine