PROVJERITE |
|
PROCITAJTE |
U Crnoj kronici ovoga lista izašle su istoga dana dvije zanimljive vijesti. Prva javlja kako je ispred nekoga zagrebačkog noćnog kluba jedan mladić nakon svađe pokušao drugoga mladića pregaziti automobilom. Druga vijest kaže kako je neki momak sjeo u auto bez položenog ispita, vozio prebrzo, sletio sa ceste i izgubio glavu. Mene je osobito privukla ova druga vijest, jer sam se sjetio da se o sličnim slučajevima može čitati svaki božji dan: stalno netko vozi bez dozvole, i stalno netko stradava. U činjenici da se takve stvari tako često događaju ima nečega što svjedoči o hrvatskom društvu danas.
Jer, ako je mladić upravljao automobilom prije nego što je stekao vozačku dozvolu, onda to vjerojatno znači da je maloljetan. Ako je pak maloljetan, onda nije mogao biti ni vlasnik automobila kojim se unesrećio, nego je morao uzeti tuđi. Isključimo li razmjerno rijetke slučajeve krađe vozila, onda ostaje da je dotičnom momku netko morao posuditi auto. To je pak mogao biti samo netko blizak: otac, djed, stric, ujak, susjed, stariji brat. Tko god da je bio, svakako je pouzdano znao da onaj dečko nije još položio vozački ispit. Ako je pak znao, zašto je ipak dao auto?
Razloga su, mislim, dva, oba vrlo karakteristična upravo za naše ljude i njihov način razmišljanja.
Prvi je u njihovu uvjerenju kako je nesreća nešto što se događa samo drugima, pa da, dakle, nikakva opasnost ne prijeti ni njima osobno ni onome kome su auto dali.
Drugi je razlog želja da se pokažu kao face pred momkom kojem daju ključ svojega auta: široki su, darežljivi, a što je najvažnije, spremni su kršiti zakon, a to balavcima najviše imponira.
No, postoji još jedan uzrok što ljudi tako postupaju, i taj je uzrok najjeziviji: znaju, naime, da im se ništa neće dogoditi. Jer, kad se auto skrši, kad mladi čovjek - ili, još češće, više njih odjednom - izgubi život, onda se više nitko ne pita zašto se to dogodilo, nego svi proklinju zlu sudbinu, kao da je u auto udario grom ili ga odnio tornado. Nikad se još nije čulo da bi netko odgovarao na sudu zato što je nevozaču dao na upotrebu svoj automobil. Ja sam pak uvjeren da bi takve ljude trebalo sudski goniti: predlažem da ih se kazni tako kao da su sami upravljali autom. A ako se tko pita u čemu bi bio pravni temelj takvoga postupka, ja ću mu reći da je taj temelj sasvim jednostavan: automobil je zapravo oružje, i to vrlo opasno. Dati nekorne nestiučnjaku da vozi automobil, jednako je opasno kao i dati mu mitraljez, pa ako kažnjavamo one koji ne paze na svoje oružje, kažnjavajmo i one koji ne paze na automobile.
Da je auto oružje, dobro su shvatili dripci o kojima govori ona druga vijest u Crnoj kronici: uz pomoc vozila pokušali su jedan drugoga ubiti.
Pavao Pavličić , kolovoza 2007. godine
|
POGLEDAJTE |
|
PROMISLITE |
|