Na natječaju časopisa "Jezik" za najbolju novu riječ prošle je godine pobijedio moj profesor Bulcsu Laszlo. Četiri semestra na Filozofskom fakultetu predavao nam je Ilijadu: Menin aeide thea Paleaides Ahileos, i tako dvije godine... Prošle godine profesor Bulcsu - ime mu dolazi na kraju, na čemu je uvijek inzistirao prema ugarskoj ortografiji - obogatio je hrvatski jezik riječju suosnik, što je zbilja zgodna alternativa za koaksijalni kabel. Kraće je, a razumljivo i pojam vjerno tehnički definira.
Ove godine pak pobijedila je na natječaju časopisa "Jezik" riječ uspornik, koja bi trebala zamijeniti ležeće policajce.Isprva smo ih naprosto zvali - hupseri, kao izbočine na skijalištu, a zatim je prodro duhoviti naziv, koji je proizveo i mnoge viceve. Sad bismo pak, na poticaj neduhovitog zbora jezičnih skrbnika, trebali to zamijeniti jednom dosadnom rijecju, koja nalikuje na njemački tehnički termin kočiona točka...Engleski, opisno, takve su konstrukcije na cesti nazivaju traffic-calming devices, znači, sredstva za ublažavanje prometa, ali kome je vragu sve to potrebno, ako imaš zabavan i svima razumljiv naziv? Dođavola s ležećim jezikoslovcima!
U finalu ovogodišnjeg natječaja pojavile su se riječi smećnjak - dakle kontejner-škovacijera, zatim raskružje - umjesto kružnog toka ili uličnog cirkumfleksa, pa svemrežje - što nije hrvatska korupcija, nego World Wide Web, internet, interaktivna svjetska mreža, pa istinomjer - poligraf, te sučelište- a to nije tekma, pa­nel, diskusioni kružok ili svađaonica, nego talk-show... Kome te riječi trebaju, hoće li obogatiti hrvatski jezik, hoće li uopće u nj ući te tko ih i zašto, zapravo, u leksikon silom ućeruje, elegantno kao u onoj lirskoj narodnoj pjesmi, u kojoj je vuk magare na plot nagonijooooo... pitanje je na koje brzo nalazimo odgovor.
U uredništvu časopisa "Jezik" sjedi prof. Stjepan Babić, osujećeni lingvist koji je pod starost zapeo da budućim naraštajima namre pravopisnu ostavštinu koja bi im teže pala nego nacionalni dug - njegov polukorijenski pravopis obećava nedogledne nevolje, i isto takve troškove prilikom uvođenja u primjenu. Taj Babićev pravopis mina je prema kojoj su jezikotvorne inovacije "Jezika" bezazlene diverzije. Svjedoče tek o neobuzdanoj imaginaciji Ijudi koji, očito, nisu preokupirani stvaranjem nekog velikog djela - nije čudo, stoga, što nemamo pravi rječnik književnog jezika poput oksfordskog, dok je onaj ponajbolji koji imamo, Enciklopedijski, nastao u Novom Liberu, privatnom inicijativom genijalnog novinara sa srednjom stručnom spremom Slavka Goldsteina. Umjesto da se prihvate kolosalnog nacionalnog zadatka, jezikoslovci pak krštavaju jariće: ti ćeš se, jumbo-jetu, odsad zvati mamutnjak, a tebi, bingo, dajem ime velezgoditnjak!
Nepriličan vigor uglednih arheopteriksa pravodobno smo izvrgli ruglu još prilikom Afere Zrakomlat, kad je Tuđmanov akademik Brozović bio naručio izradu vojne terminologije, kojom je, usred rata, trebalo riješiti i tako teško pitanje kao što je ono o autentičnom hrvatskom nazivu za helikopter. No, beskrajno duhovita zamisao o uvođenju riječi zrakomlat izazvala je duboku zavist profesora Babića. On je u "Jeziku" i "Vjesniku" stao inzistirati da se uzme njegov vlastiti termin, vrtolet, koji je zatim, zaista, godinama upotrebljavan u časopisu "Hrvatski vojnik".
Lingvisti u javnosti pobuđuju strahovito negativne emocije: samo se iščekuje njihov tvorni napad iz zasjede. Običan čovjek boji se da će prekonoć izgubiti status izvornoga govornika - kao da ostaneš bez domovnice - pa više neće moći instinktivno primjenjivati govorne norme niti se za pravopis oslanjati na znanje iz osnovne škole. A jeziko­slovci, potencijalno opasni štetočine, osumnjičeni istodobno za kriptorecidivizam retrogradne ideologije s kojom koketira i Marko Perković Thompson, izašli su sto­ga na zao glas.
Nikad jedna znanost nije uživala manji ugled - prizna li netko da se bavi ufologijom ili radiestezijom, ne riskira i podsmijeh, jer se paraznanstvena alter­nativa tolerira kao spolna različitost, no kaže li da je jezikoslovac, doprijet će mu do ušiju mrzovoljno brundanje. I može biti sretan da se Bad Blue Boys još nisu zainteresirali za jezična pitanja...
lako mamutnjak, zapravo, i nije tako loša ideja - kad uđe u upotrebu superjumbo, Airbus A3 80, lako će se naći prikladno augmentirana imenica, velemamutnjak, ili ono čega se već dosjeti neki stariji dinosa­ur I. klase, a takvo obogaćenje rječnika čisti je lingvistički zgoditnjak, da ne kažem valutni bingovac, ili lovni dokrovnik!