Sigurno voziti

Vožnja neprilagođenom brzinom ili brzinom većom od propisane često za posljedicu ima stradavanje na cesti. Posebno u gradovima, područjima velike gustoće prometa, mjestima učestale interferencije (miješanja, preplitanja, sukobljavanja, križanja, preklapanja …) više različitih sudionika prometa. Zato je uobičajeno da se brzina vožnje ograničava upravo na takvim „osjetljivim“ mjestima ili područjima.

Više nije ništa neobično, ili bolje rečeno – uobičajeno je ograničenje brzine vožnje u naseljenim mjestima ili središtima gradova od 50 km/sat.

U blizini škola, dječjih vrtića, bolnica, stambenih ili industrijskih kvartova, u području trgovačkih centara, benzinskih postaja, uz ulice kojima se šeće ili biciklira, u blizini parkova ili dječjih igrališta i na sličnim mjestima – najčešće ograničenje brzine je 30 km/sat ili manje!

Nije sigurnost sudionika prometa ili smanjenje smrtnosti i ozljeda u cestovnom prometu jedina dimenzija priče o vožnji umjerenom brzinom. Napori za smanjenje brzine također imaju za posljedicu blagotvoran utjecaj na kvalitetu zraka - poglavito u urbanim područjima, kao i klimatske promjene u cjelini.

Smirivanje prometa (ograničavanje brzina vožnje) dugogodišnji je trend u gradovima i zemljama koje se brinu i izgrađuju strategiju sigurnog prometa, a u skladu s Vizijom nula (o čemu smo u nekoliko navrata pisali na našim stranicama).

Podsjetimo se malo činjenica o brzini i zaključaka koji su iznjedreni dugogodišnjim praćenjem prometnih incidenata i istraživanjima prometnih nesreća. Ukoliko dođe do naleta automobila na pješaka brzinom od 60 km/sat, vjerojatnost preživljavanja je jedan od deset! Ako se brzina smanji na 30 km/sat, vjerojatnost preživljavanja u istoj situaciji je devet od deset.

Sličan, gotovo identičan podatak o stradavanju vidljiv je na ovom grafičkom prikazu za brzine 30, 40 i 50 km/sat te koliko iznose duljine puta reagiranja i kočenja pri tim brzinama.

Kada govorimo o činjenicama vezanima za brzinu vožnje znan je i podatak da smanjenje prosječne brzine vožnje za samo 5% može rezultirati trideset postotnim smanjenjem stradavanja u prometu na cesti!

Upravo zbog toga, npr. u područjima gdje se miješa motorizirani promet s pješačkim i biciklističkim, ograničenje brzine vožnje za automobile treba biti čak ispod 30 km/sat.

Uvažavajući prikazano kao i ciljeve i globalne trendove zacrtane Stockholmskom deklaracijom (koju podržava i Europska komisija), UN-ovim Desetljećem akcija za sigurnost cestovnog prometa 2021.-2030., ciljevima održivog razvoja usvojenih od strane UN-a, kao i proklamiranom u Viziji nula (a o svemu tome pisali smo već na našim stranicama), može se očekivati da ovakvo ograničenje brzine zaživi diljem Svijeta, EU, pa tako i u Hrvatskoj.

Očito je da ograničenje brzine vožnje znakovima izričite naredbe – znakovima zabrane neće biti dovoljno, već će se sve više u gradovima koristiti znakovi za Zonu u kojoj je ograničena brzina vožnje koji označuju područja, mrežu većeg ili manjeg broja ulica, odnosno zonu kojom se vozila ne smiju kretati brzinom (u km/h) većom od one što je označena na znaku. Svi koji su putovali po europskim zemljama ili šire, znaju o čemu govorim.

Mnogi gradovi i zemlje diljem Europe odlučili su smanjiti najveću dopuštenu brzinu vožnje na 30 km/sat, uključujući Brisel (za cijelu regiju grada cca 160 km2), Pariz (gotovo cijelo područje centralnog dijela grada osim nekoliko „žila kucavica“ – ključnih bulevara), gradove diljem Švicarske, Španjolske, Nizozemske i Švedske (Stockholm, Geteborg …), gradove Bilbao, Milano, Graz, Beč, Salzburg i većinu gradova diljem Austrije. U Velikoj Britaniji i Irskoj u brojnim gradovima uz London, Wellington, Liverpool, Birminghem, Wales, Dublin, Galway na 20 mph.

I ne samo u Europi već i u Sjedinjenim Američkim državama … u New Yorku, Washingtonu DC, Coloradu, Aljasci, na Floridi, Massachusettsu, Sjevernoj Karolini, Oregonu … (20 mph), ali i u Kanadi, Meksiku, Kolumbiji, Australiji, Novom Zelandu … pa i dalje u Vijetnamu – zapravo u većini IRTAD zemalja.

Ovogodišnji (šesti) UN-ov globalni Tjedan sigurnosti u svibnju mjesecu imao je ciljnu temu smanjenje brzine i kampanju Love 30 za uvođenje ulica za život! Kampanje u svim zemljama koordinirane su od organizacije Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije. Ovom globalnom kampanjom upućen je poziv svim relevantnim institucijama, ali i svim građanima, da daju svoju potporu uvođenju smanjenja dopuštenih brzina u urbanim središtima na 30 km/sat (20 mph).

Ulice za život sigurne su i zdrave
Ulice i područja po kojima se vozi 30 km/sat (20 mph) „štite“ sve koji ih koriste, vozače ali i najugroženije sudionike prometa, poput pješaka, biciklista, mopedista, djece, starijih osoba i osoba s invaliditetom. Niske brzine vožnje osiguravaju dovoljno vremena za percepciju prometne situacije u okružju te pravilno, točno i pravovremeno reagiranje. Čak i ako se dogodi eventualni nalet na „slabijeg“ u prometu, naletne brzine su tako niske da je vjerojatnost ozljeđivanja malena.

Ulice od 30 km/h su zelene
Ulice i područja po kojima se vozi 30 km/sat (20 mph) uključuju i manju emisiju ugljik dioksida i streme ka nastojanjima da se prijeđe na nultu emisiju ugljika. Kako bi zaštitili okoliš, ljudima su potrebne sigurne ulice i male brzine koje potiču održivi izbor prijevoza.

Ulice od 30 km/h su održive
Ulice i područja niskih brzina u gradovima, u središtu su održivog razvoja do 2030. godine i mogu doprinijeti ostvarenju i lakšem postizanju većine razvojnih ciljeva.

Dakle, jedan od glavnih aduta u borbi za sigurniji, zdraviji, zeleniji i održivi promet (kako je to predviđeno Deklaracijom 2021.-2030.) upravo je ograničenje brzine na 30 km/sat u svim područjima gdje dolazi do povećane interakcije između automobila s jedne, te pješaka i biciklista s druge strane.

Smanjenje brzine vožnje nije samo pitanje sigurnosti cestovnog prometa, već i novi način razmišljanja gdje dizajn ulica, počevši s ulicama gdje su susreću ljudi i promet, čini ulice dostupnima, ugodnima, udobnima i pravednima za sve sudionike u prometu. Takve ceste pružaju višestruke pogodnosti za sve sudionike prometa.

•   osiguravaju glatko odvijanje prometa s minimalnim ucincima na vrijeme putovanja
•   smanjuju zagadenje zraka i buku
•   stimuliraju povecanje broja ljudi koji hodaju, voze bicikl ili koriste javni prijevoz
•   poticu mlade da se samostalno krecu i poticu roditelje da svojoj djeci to omoguce
•   pomažu u borbi protiv rastuce razine pretilosti tako što ljude svih dobi upucuju na hodanje i vožnju bicikla te poticuci djecu na igru na otvorenom
•   pretvaraju urbane i seoske ulice i stambena podrucja u živopisne žive prostore prilagodene ljudima
•   uskladuju i pokazuju jedinstvo u promišljanjima zemalja EU s ostalim zemljama.

Što se tice ogranicenja brzine na pojedinim cestama i podrucjima gradova i izvan njih potrebno je prvo napraviti nacionalne smjernice za odredivanje ogranicenja brzine na ulicama te u skladu s njima provesti reviziju svih prometnica u gradovima i izvan njih. Na tome treba konstantno raditi i rješenja sukcesivno prilagodavati potrebama. Iznimno je bitno da su ogranicenja brzine vjerodostojna i logicna, jer je samo tako moguce prisiliti vozace da ih se samoinicijativno i pridržavaju.

Ovaj primjer iz Zagreba pokazuje sramežljiv pokušaj da se postigne isti cilj. Iako sam pobornik edukacije i preporuka, a ne zabrana, nisam siguran da će to ovako ići kod nas. No, prepustimo zaključke vremenu koje je ispred nas.

Dakle, ograničenja brzine od 30 km/sat (u nekim su zemljama) odavno su prepoznata po sigurnosnim prednostima koje nude, a osim toga mogu pomoći u smanjenju buke i emisije te mogu učiniti naša mjesta ugodnijim mjestima za život, rad i igru. Pozvani i prozvani iz cijelog svijeta, koji se brinu za sigurnost prometa trebaju stvarati političke preduvjete i obveze na nacionalnoj i lokalnoj razini kako bi se stvorili sigurni, zdravi, zeleni i živi gradovi, kojima bi se osigurao održivi razvoj.