Sigurno voziti

Od svih korisnika prometnih površina, djecu zasigurno svi smatramo najugroženijom skupinom među sudionicima prometa. Svi smo vrlo osjetljivi pri spominjanju djece u kontekstu stradavanja, bez obzira radi li se o traumama, ozljedama, bolestima ili sličnom. Posebno smo emocionalno osjetljivi, senzibilizirani, na bespotrebna stradavanja od posljedica prometnih nesreća.

Promišljanja o odgovornosti za sigurnost djece posebno je apostrofirana svake godine - početkom jeseni, u vrijeme neposredno pred početak nove školske godine. To je vrijeme kada se u prometu na cesti pojavljuje jedna cijela nova generacija učenika prvih razreda osnovnih škola. Mališana, koji će bez prevelikog prometnog iskustva ubrzo biti samostalni sudionici prometa. Vrijeme kada se učestalo apelira na obzirnije i tolerantnije ponašanje vozača u prometu – poglavito u zonama osnovnih škola.

Prođe rujan … pomalo se mijenjaju napisi u tiskovinama … izvješća i prilozi na televizijama … kao da se na sve postupno zaboravlja. U prometu ponovno počinju vladati bahatost, bezobzirnost, naprasitost, netolerancija i sebičnost! I opet pogibaju ili bivaju ozlijeđena nečija djeca… Zakon, propise i sigurnosna pravila, doživljavamo kao nešto što treba zaobići, izigrati, ignorirati. Propisa i pravila se držimo, tolerantno i kulturno se ponašamo samo onda kada smo na to prisiljeni. Obzir i razumijevanje za slabije i ugroženije kao da je neka davna priča s početka jeseni. Ono malo vozača koji se ponašaju u skladu s propisima, kulturnim normama ponašanja, voze oprezno i defenzivno - iritiraju agresivnu većinu. Vožnja po propisima je za autoškolu, obzirnost se tumači kao slabost, pristojnost i tolerancija su za budale, a strpljivo čekanje u prometnim gužvama ili kolonama je gubitak vremena,

Cak se „mijenjaju“ i znani pojmovi o sigurnosti, baš kao i prostori sigurnosti za sudionike prometa, narocito djecu. Djeca sve manje stradavaju na cesti, a sve više na parkiralištima, pješackim prijelazima, zonama smirenog prometa, ali i tamo gdje bi se trebala osjecati najsigurnijima – u automobilima svojih roditelja!

I sada se postavljaju pitanja sama po sebi: Imaju li djeca pravo na sigurnost u prometu? Koliko je promet opasan za djecu? Treba li i u kojoj mjeri promet prilagođavati djeci (signalizacija, građevinska, tehnička i tehnološka rješenja) ili djecu prometu (učiti ih i odgajati za sigurno sudjelovanje u prometu)? Kakva je odgovornost i uloga vozača ili bolje rečeno roditelja?

Kako je teško i složeno dati odgovore na sva ova i niz drugih pitanja vezana za sigurnost najugroženijih u prometu – djece, možda je najbolje započeti od roditelja, koji su prema nekim spoznajama i statističkim pokazateljima, za dobar dio ozljeđivanja i smrtnih stradavanja djece - najodgovorniji.

Cega treba biti svjestan kada promišljamo o djeci - samostalnim sudionicima u prometu?

Djeca (uzrasta o kojem govorimo) još su uvijek na razini psihofizičkih osobina koje ih čine izuzetno ugroženom kategorijom sudionika u prometu iz više razloga:

Još im nije u potpunosti razvijena sposobnost usmjeravanja pozornosti na samo jedno zbivanje iz okružja;
Djeca nisu svjesna opasnosti u prometu, a nemaju niti razvijen osjećaj straha od stradavanja;
Kod djece je smanjena sposobnost približno točne procjene udaljenosti i brzine kojom se kreću vozila, pa teško mogu odrediti je li približavanje vozila za njih opasno ili ne;
Još uvijek su u fazi razvoja vještina odgovornog i opreznog ponašanja u prometu, a i roditelji često precjenjuju sposobnost njihove djece u snalaženju u prometu;
Mala djeca, u velikom postotku, pogrešno procjenjuju i ocjenjuju sigurnost prelaska ceste;
Bez obzira na usvojena znanja o prometu stečena u vrtiću, na razini igre - djeca ne poznaju temeljne prometne propise i znakove;
Djeca su zaigrana, nepažljiva, često reagiraju spontano, neočekivano, nepredvidivo ili impulzivno. Pažnju im brzo „odvuče“ nešto (ne)važno (pas, mobitel, lopta …);
Teško se koncentriraju i brzo (pogotovo u igri) zaborave dobronamjerne savjete i upozorenja odraslih;
Ako se igraju pokraj ceste ili na nogostupu, promet je za njih sporedna stvar;
U žurbi gube iz vida sve drugo, za njihovu sigurnost možda puno važnije;
Trčeći gube iz vida elemente cestovnog prometa, jer je vidno polje djece uže od vidnog polja odraslih;
U pravilu su nižega rasta što im, s jedne strane, otežava ili onemogućuje potrebnu preglednost prometne situacije, a s druge strane, upravo su zbog toga teže uočljiva vozačima kao i drugim sudionicima u prometu;
Vrlo često vozači ne poštuju prometne propise i sigurnosna pravila. Iako se od njih, ali i drugih sudionika u prometu zahtjeva visoka razina tolerancije, opreza i obzira.

Utjecaj roditelja i obitelji nedvojbeno su izuzetno značajni u odgajanju djece za promet i stjecanje prvih stavova o prometu. Djeca uče iz primjera koje im pružaju stariji. Roditelji su uzor svojoj djeci i ona nastoje oponašati gotovo sve što roditelji čine – pa tako i u prometu. Nedopustivo je da roditelji djeci govore, sugeriraju ili naređuju nešto, a sami rade posve nešto drugo. Djeca oponašaju i slijede dobre ali nažalost i loše navike svojih roditelja.
Neka su istraživanja u inozemstvu pokazala da su djeca vozeći se s roditeljima koji su činili prekršaje i tipične pogreške u prometu, kasnije sama ponavljala iste ili slične prekršaje i pogreške u prometu.
Zato, mogućnost odluke i izbora - odraslih, poglavito roditelja i njihova svijest o vlastitom izboru, dakako pozitivnom, temelj su njihova zadovoljstva!

Savjeti za roditelje

Vodite dijete u školu i iz škole dok niste posve sigurni da je naučilo najbolji put!
Najkraći put nije uvijek i najsigurniji!
Poučite ga ponašanju u prometu na putu od kuće do škole i nazad!
Pazite kako se ponašate u prometu, jer djeca oponašaju vaše postupke! Vaše ponašanje u prometu izravno utječe na buduće stavove vaše djece – zato poštujte prometne propise i sigurnosna pravila!
Na putu ne požurujte dijete, jer će tada dijete imati jedan cilj, što brži dolazak u školu, a to može smanjiti njegovu pažnju i oprez u prometu. Isto tako izbjegavajte naredbu da se dijete mora žuriti iz škole. Ne dozvolite da dijete strada zbog mogućeg kašnjenja u školu ili na putu kući!
Izbjegavajte dočekivanje djeteta na drugoj strani ceste, zvanje i mahanje, jer bi pri izlasku iz škole moglo neoprezno potrčati prema vama!
Prilikom šetnje poučavajte dijete o ponašanju u prometu, upozoravajte ga na
opasnosti koje mu prijete u prometu. Pripremajte djecu za samostalno i sigurno sudjelovanje u prometu, treba im objasniti svrhu pješačkog prijelaza, semaforskih uređaja ili ulogu policajca. Pri tome budite uporni, ali nenametljivi. Propitujte djecu što su zapamtili. Igrajte se maloga kviza. Ne propustite nagraditi znanje!
U slučaju kiše ili snijega najbolje je da dijete nosi kabanicu, jer
kišobran smanjuje i ograničava preglednost, što može biti opasno!
Ako se dijete kreće u prometu po noći ili u uvjetima smanjene
vidljivosti, odjenite mu svjetliju odjeću, kako bi ga ostali sudionici u
prometu lakše primijetili. Kabanica i jakna može imati korisne reflektirajuće trake!
Djetetu kupite torbu s reflektirajućim trakama ili stakalcima (mačjim očima) koje su po noći uočljivije. Ukoliko posjedujete reflektirajuće savitljive (snap) trake, djeca ih mogu nositi na odjeći na rukama ili nogama.
Ne puštajte djecu samu na biciklu na javnu prometnu površinu prije navršenih devet godina! Djecu na biciklima od 9 do 14 godina pratite i ne puštajte same na javne prometne površine.
S djecom mlađom od devet godina vozite se samo u prometnim zonama u kontroliranim uvjetima (u parkovima, igralištima, zonama smirenog prometa, rekreacijskim zonama i sl.)!
Malu djecu u prometu nikako ne ostavljajte bez nadzora, jer u trenutku mogu nastradati pri pokušaju hvatanja lopte na cesti ili trčeći za drugom djecom. Ovo je osobito opasno u manjim mjestima gdje se ne računa s takvim opasnostima.

Savjeti za prevoženje djece

Prevozite li djecu automobilom ne činite prometne prekršaje, jer dijete najviše uči po vašim postupcima!
Djecu na stražnjem sjedalu ili u dječjoj sjedalici treba obvezno propisno vezati sigurnosnim pojasom (u skladu s godinama i težinom djeteta)!
Koristite sigurnosni pojas makar vožnja trajala svega nekoliko minuta. Ne propustite za to vrijeme osigurati i vaše dijete!
Osigurajte stražnja vrata vozila kako ih dijete tijekom vožnje ne bi otvorilo. Treba uvijek koristiti mehanizam za "sigurnost djece" ugrađen u stražnjim vratima. Uključivši ga vrata se zaključavaju, a otvaranje je moguće samo s vanjske strane. Time se izbjegava mogućnost nekontroliranog otvaranja vrata i ispadanja djeteta!
Ne dopustite djeci stajati između naslona prednjih sjedala. To je nažalost čest, ali izuzetno opasan položaj. U slučaju naglog kočenja ili sudara, djeca lete prema naprijed ili padaju bočno.
Ni u kojem slučaju djeca se ne smiju voziti na koljenima suvozača na pred njem sjedalu. U slučaju nesreće,sudara, suvozač koji je vezan pojasom ostaje u sjedalu, a dijete udara u armaturnu ploču ili prednje vjetrobransko staklo! Nećete ga moći zadržati u rukama! Nevezano tijelo dobiva ubrzanje a masa se povećava i do 20 puta!
Spriječite da tijekom vožnje dijete gura glavu ili ruke kroz otvoreni prozor
automobila!
Pri izlaženju iz vozila, prije no što otvorite stražnja vrata, provjerite da nisu na njih naslonjena djeca.
Iz automobila zaustavljenog uz rub kolnika, osigurajte da djeca izlaze iz vozila na onu stranu na kojoj je nogostup.
Napuštate li vozilo, ne ostavljajte djecu samu u vozilu, na suncu, sa zatvorenim prozorima.

Savjeti za vozače

djeca na cesti Odgovorno, korektno, pažljivo i sigurno ponašanje vozača prema djeci u prometu započinje sjedanjem u automobil. Vozač koji se uključuje u promet, izlazi iz garaže ili s parkirališta, mora računati na djecu koja se igraju iza ili ispred vozila, hodaju nogostupom ili voze bicikl. Pazite na svoje ponašanje i postupke u prometu!

Poštujte prometne znakove, propise i pridržavajte se sigurnosnih pravila!
Posebno, kada se približavate pješačkom prijelazu, pazite – usporite – propustite – ne ometajte – ne ugrožavajte!
Djeca se na pješačkom prijelazu osjećaju potpuno zaštićeno od opasnosti i prelaze preko njega bez obraćanja pozornosti na promet. Vozač bi trebao uspostaviti vizualni kontakt s djetetom koje namjerava prijeći ulicu, dati mu jasne znakove i čekati dok dijete ne prijeđe cestu.
Pazite na djecu koja hodaju uz cestu!
Na dionicama cesta, u ulicama, stambenim zonama ili u zonama ograničenog prometa, a gdje je ograničenje brzine 30 ili 40 km na sat, obvezno se pridržavajte tih ograničenja. U slučaju opasnosti i potrebe intenzivnog kočenja svaki kilometar prebrzo može značiti nekoliko centimetara! Djeca su rastom niža, pa nalet na njih i malom brzinom zadaje velike, najčešće fatalne ozljede!
Računajte na zaigranu i nesmotrenu djecu da će iskočiti iznenada između parkiranih automobila na cestu - posebno u blizini škola, dječjih vrtića, sportskih terena ili dječjih igrališta!
Parkirališta ili sporedna ulica, a često i sama cesta, za djecu često predstavljaju prostor za igru, sport i kao mjesto sastanka s prijateljima!
U slučaju opasnosti upozorite zvučnim signalom (trubom) na svoju prisutnost!
U blizini škola, vrtića, u zonama smirenog prometa usporite i vozite oprezno!
Raskrižja su posebno opasna mjesta, pogotovo ona gdje je veća gužva. Tu je potreban poseban oprez, a posebno prema na najmanjim sudionicima u prometu. Djeca se sama često ne obaziru na prometna svjetla. Pretrčavaju bez da se prethodno uvjere je li na semaforu zeleno. Povedu se za odraslima koji ne poštuju prometna svjetla, ali su sposobni izbjeći neposrednu opasnost. Dijete koje ga slijedi niti je toga svjesno, a još je manje sposobno izbjeći realnu opasnost.
Pazite kako i gdje parkirate vaše vozilo!
Kad svoj automobil ostavite uz rub ceste s uključenim svim pokazivačima smjera, tada smanjujete preglednost drugim vozačima, usporavate promet u oba smjera i povećavate mogućnost da oni koji se kreću tom cestom ne vide na vrijeme dijete koje želi prijeći cestu, jer je baš vaš automobil zaklonio vidik!
Ne parkirajte na nogostupu. Smetate pješacima, djeci, invalidnim osobama. Djeca će najprije potrčati na cestu da zaobiđu vaše ostavljeno vozilo. Ne provjere li mogu li to sigurno obaviti, naći će se u vrlo opasnoj situaciji!
Ne ometajte i ne ugrožavajte nezaštićene ili slabije od sebe u prometu: djecu, pješake, starije osobe, hendikepirane osobe, bicikliste, mopediste!
Razmislite dobro prije nego … Razmišljajte i za sve njih... Jer, oni to u većini slučajeva ne mogu!

Djeca obično sudjeluju u prometu u različitim ulogama: pasivno, kao suputnici u automobilima ili kao korisnici putničkog prijevoza, ali također i aktivno kao pješaci i biciklisti, na koturaljkama, romobilima ili „skate“ daskama. Moramo biti svjesni da djeca tek uče pravila ponašanja u prometu.

Kao vozač, povećanom pažnjom i smanjenjem brzine možete pridonijeti sigurnosti djece u prometu.
Kao roditelj, svojim primjerom djelujte na prometni odgoj djeteta!
Nije pretjerivanje ako kažemo da smo gotovo svakoga dana svjedoci crnih vijesti iz prometa. Svi smo, naravno, jako osjetljivi kada je riječ o stradavanju djece - posebno što se takvi strašni događaji u najvećem broju slučajeva mogu izbjeći.

Sigurnost djece u prometu prvenstveno je briga i odgovornost nas odraslih! Učinimo sve kako bi naša djeca uživala u sigurnom i bezbrižnom djetinjstvu. Neka školovanje bude radost, a put do škole popločen našom pažnjom i skrbiza svakog mališana.Budite jednako odgovorni prema svoj djeci, kao da su Vaša vlastita! Djeca imaju pravo na svoju sigurnost u prometu!

Edukacija i prevencija pravi je, odnosno prvi je korak u samostalnom sudjelovanju u prometu. Potrudimo se svojim ponašanjem i pažnjom bilo kao roditelji, nastavnici ili kao vozači, toj djeci olakšati njihove prve samostalne korake u prometnoj džungli.
Nemojmo si zbog nepažnje ili nebrige opteretiti savjest, čuvajmo to što imamo, ionako nas je svake godine sve manje. Teško je živjeti sa spoznajom da je zbog Vaše nepažnje, nemara ili neznanja stradalo jedno mlado, nevino stvorenje.

Nenad Zuber, rujna 2009. godine