Svi znamo što je to odgoj! To je svjesno djelovanje, prije svega na mladu osobu, u nastojanju da stekne društveno prihvatljive osobine i navike u društvu. Odgajanje kao pojam se počesto brka s pojmom učenja. Učenje je proces kojim se ostvaruju ciljevi obrazovanja koji su usmjereni ka stjecanju znanja, vještina i navika.
Odgajanje nije nimalo jednostavna stvar. Kako svi sudjelujemo u prometu na cesti i to na neposredan način (kao vozači, pješaci, …), ali i posredan način (kao putnici, suvozači, …) i za tu ulogu se treba odgajati. Posebna „vrsta“ odgoja je odgoj za sigurno sudjelovanje u prometu.
Učenje o prometu (učenje prometnih propisa prema kojima se promet odvija) pretpostavka je toga odgoja. Puno je lakše naučiti niz propisa, nego odgojiti (pogotovo mlade - nove vozače) tako da postupanju u skladu s tim propisima, vode računa o optimalnoj sigurnosti, poštuju druge sudionike prometa, da se ponašaju solidarno, humano i u skladu s etički normama, štite zdravlje i život drugih osoba, osobito djece, invalida, starih i nemoćnih osoba, a i da se brinu o zaštiti životnog okoliša.
Odgajanje za promet je skup postupaka usmjeren na promjenu repertoara ponašanja sudionika prometa. Znanje i tehnika vožnje samo su pretpostavka učenja o prometu i odgajanja za sigurno sudjelovanje u prometu.
U odgajanju za sigurno sudjelovanje u prometu
izuzetno je važno shvatiti korisnost sigurnosne procedure.
Postupak - reakcija (1, 2, 3. ili 4. – vidi sliku) rezultat je ili posljedica prethodnog procesa o kojem ovisi kakvoća samoga postupka ili reakcije. Dakle pravilno postupanje u prometu funkcija je predviđanja mogućih opasnosti, pažljivog gledanja, uočavanja bitnih čimbenika i odluke za točno, precizno i brzo reagiranje uz stalno procjenjivanje razine opasnosti konkretne prometne situacije. Dosljedno poštivanje, i naravno, kontinuirano primjenjivanje spomenutog postupka mora dovesti do promjene repertoara ponašanja sudionika prometa.
Još jedan od ključnih čimbenika sigurnosti prometa na cestama je opažanje (percepcija), odnosno podražaj koji primamo iz okružja, a koji je bitan za rješavanje prometne situacije. Našim osjetilima (prije svega vidom, sluhom, kožnim osjetom, osjetom ravnoteže, njuhom) primamo informacije iz okružja. Opažanje je psihički proces izuzetno važan za sigurnu vožnju. Točnost i brzina opažanja temelj je za ispravnu, točnu i pravodobnu reakciju. Bolje rečeno, opažanje je funkcija vozačevih osjetilnih sposobnosti. Iskustvo (raniji doživljaji, odnosno, ranije spoznaje u, i o sličnim prometnim situacijama) može pomoći u donošenju odluka. Iskustvo ne ponavlja viđeno, već pomaže da nevidljivo čini vidljivim.
Upravo je predviđanje temelj sigurnosne procedure, odnosno sigurnosnog postupanja. Predviđanje ili očekivanje pomaže, da bez obzira što nemamo dovoljno vidljivih podražaja iz okružja, reagiramo ispravno. Predviđanje i očekivanje pomažu vozaču brže uočiti - opaziti ono što očekuje, pa se tako vrijeme reakcije skraćuje! Predviđanje je sastavni dio defenzivne vožnje. Defenzivna vožnja, zapravo, nevidljivo čini vidljivim!
Pažnja je usmjeravanje psihičke aktivnosti na određene, u ovom slučaju za rješavanje konkretne prometne situacije, bitne sadržaje. Što to znači? Vozimo. Prometno okružje dizajnirano je tako da utječe na vozačevo opažanje. Ciljano dizajnirano okružje ceste: geometrijsko vođenje, preglednost, asfaltni kolnik određene kvalitete, oznake na kolniku, prometni znakovi, oprema ceste, bankina odgovarajuće širine, semafori, raslinje… Pazi! Pješak! Psihička se aktivnost usmjerava samo na taj jedan izdvojeni element iz okružja – važan za sigurnost prometa! Slijedi reakcija, koja može biti zakašnjela (prevelika brzina u odnosu na udaljenost od pješaka koji je istrčao na kolnik) ili netočna (pogrešno rukovanje upravljačem ili komandama).
Da se incidentne situacije u prometu ne bi događale ili bolje rečeno kako bi se manje učestalo događale, uz prometni odgoj i pažnja se može odgajati. Zapravo, svaki odgoj (za sigurno sudjelovanje u prometu) zapravo je ujedno i odgoj pažnje. Što može utjecati na pažnju? Vanjski čimbenici, odnosno prilagodba vozačevim mogućnostima opažanja (percipiranja). To su npr. veličina prometnog znaka (ovisno o vrsti ceste i mjestu postavljanja…) – veći će se znak uočiti i prepoznati s veće udaljenosti. Kontrast (u odnosu na okružje…) – uključena kratka svjetla izdvojit će vozilo iz boje okružja. Boja (žuta ili crvena boja automobila, boja prometnog znaka…) – žarka boja skreće pozornost u odnosu na boje u okružju. Pokret (treptači na mjestu radova na cesti, treptaj pokazivača smjera ili zelenog svjetla na semaforu…) – ističe se u odnosu na statičnost drugih objekata iz okružja. Intenzitet (stop svjetala, zvučnog znaka upozorenja, trube …) – naglašenost prema bojama ili ostalim zvukovima okružja u kojem se odvija promet.
Na nesreću pažnja može biti umanjena i zbog unutarnjih čimbenika. Eventualno oštećenje ili disfunkcija osjetnih organa vozača (kratkovidnost, dalekovidnost, nagluhost, nepokretljivost…) utječu izravno na sposobnost zamjećivanja bitnih elemenata za vožnju ili pak na sposobnost reagiranja. U unutarnje se čimbenike ubrajaju i umor, utjecaj lijekova, alkohola ili čak droga, ali i nepovoljna emotivna stanja: bijes, srdžba, rastresenost, nekoncentriranost.
Odgoj pažnje podrazumijeva odgajanje raspodjele (distribucije) pažnje na što više sadržaja iz okružja, koji su bitni za sigurno prometovanje. Usmjeravanje pažnje na samo jedan od bitnih čimbenika eliminira ostale iz neposrednog okružja, što je potencijalno i stvarno opasno. Takva se pažnja, koja se usredotočuje na nekoliko bitnih elemenata iz okružja naziva selektivnom pažnjom. S obzirom da „receptivni kanal“ (kanal preko kojega primamo informacije iz okružja) ima svoj kapacitet, odgojem pažnje treba naučiti što je to važno u konkretnoj prometnoj situaciji, što vozač mora gledati, kako bi njegova vožnja bila sigurnija!
Cinjenica jest, a to i podaci potvrduju, kako je kod mladih i neiskusnih vozaca (a nerijetko i kod onih s duljim vozackim stažem) izrazita dominacija: perceptivnih pogrešaka, grešaka u procjeni i u ponašanju, u odnosu na nedostatke u znanju ili u vještinama!! Upravo ta cinjenica nalaže kako se mora u prometnom odgoju, odgoju za sigurno sudjelovanje u prometu, rješavati sve veci problem vizualne "nepismenosti" i odgoja pažnje sudionika prometa.
Pitanje je: što mi to opažamo, gledamo, vidimo?
I što bismo, i kako bismo trebali opažati, gledati, vidjeti?
Opažamo na dva načina:
Prvi je način površan ili shematski opažaj!
Površan opažaj se zadržava i temelji na razini prepoznavanja forme (funkcije) nekog predmeta, objekta ili nečega, npr: ova je cesta ravna i sigurna za vožnju.
Na ovoj razini opažanja vozač ne obraća posebnu pažnju na izgled ceste i detalje. Vozač, na ovoj razini opažanja ne prepoznajem opasnost.
Drugi je način detaljan, doslovni ili svjestan opažaj!
Detaljnim opažanjem „vidimo“ na višoj razini i kvalitetnije nego površnim opažanjem. Osim što uvažava formu (funkciju), detaljan opažaj prepoznaje sadržaj (oblik). Temelji se na odnosima i odgovornosti, npr: zavoj – opasnost, mokro – sklisko, nizbrdica – dulji put kočenja.
Dakle, ukratko, površan opažaj vidi formu (cestu), a detaljan opažaj vidi sadržaj (skliska cesta - opasnost). Dakle odgoj pažnje nameće imperativ izdvajanja bitnih sadržaja iz okružja i vježbanje vizualne osjetljivosti na razini detaljnog opažanja. I da parafraziram onu narodnu: „Što vidiš, to postaješ“ u ovom kontekstu, to bi zvučalo: očekuješ opasnost - prepoznaješ opasnost - vidiš opasnost - reagiraš na opasnost. Ako defenzivna vožnja nevidljivo čini vidljivim, onda je npr: nevidljivo u odnosu = kiša - sklisko - opasnost!
Nažalost, prometna osjetljivost u našoj stvarnosti postala je obrnuto proporcionalna našem sudjelovanju (zastupljenosti) u prometu. Što smo dulje u prometu (što dulje vozimo) to nam pažnja slabi. Ugroženost u prometu traži poseban odgoj pažnje i odgovornost onih koji sudjeluju u prometu. „Opstanak“ i preživljavanje u prometu u izravnoj je funkciji dosljednog primjenjivanja sigurnosne procedure: predviđanja, gledanja, uočavanja, stalne procjene opasnosti i rizika, pravodobnih odluka i točnih postupaka.
Nenad Zuber, lipnja 2006. godine