Milijuni ljudi dnevno voze i u pravilu ne misle na uvijek prisutan rizik od sudjelovanja u prometu (rizik od ozljeđivanja, narušavanja zdravlja, kakvoće življenja, rizik nastanka štete – materijalni rizik i dr.). Same ceste su opasne, okružje neprijateljsko! Propisi koji uređuju prometni sustav i temeljem kojih se upravlja prometom, sve su rigorozniji!
Usprkos svemu svakodnevno smo izloženi divljanju pojedinih vozača i njihovoj, često bespredmetnoj i beskorisnoj agresiji. U sjećanju su nam svakodnevni zastrašujući napisi u crnim kronikama i pitamo se dokle će to tako?
Neizbrisivo nam se usjekao u pamćenje događaj iz siječnja ove godine koji je bio objavljen pod naslovom:
S 18 godina i 230 KS u smrt!
Očito da se u ovom slučaju nije radilo o neznanju, neiskustvu ili nečem trećem što uzimamo kao argument za pogibiju mladih vozača.
Nesreća
se dogodila na mjestu na kojem je ograničenje brzine 60 km na sat, a prema nekim policijskim procjenama, BMW koji je skrivio nesreću, vozio je brzinom od najmanje 120 km na sat. Način na koji se dogodila pokazuje nedvosmisleno da se u najmanju ruku radilo o agresivnom ponašanju ako ne i divljanju na gradskoj prometnici.
Kolikogod strogo bilo zakonodavstvo agresivna vožnja i divljanje na cesti nisu ništa strože sankcionirani. Zakon, istina, teško može upravljati „prometnim“ emocijama vozača. Nažalost, ne naziru se niti zakonske inicijative koje bi sankcionirale divljanje po cesti i agresivnu vožnju bez obzira na konkretne posljedice.
Nasuprot našem primjeru, u inozemstvu, gdje su taj problem divljanja vozača na cesti i agresivne vožnje davno spoznali, vode sve žešće medijske kampanje i „otvoreni rat“ protiv tih pojava: novine, propagandne akcije, web stranice, pa i organizirane akcije vozača koji prijavljuju druge agresivne vozače i njihova divljanja po cesti! Nerijetko se u tim kampanjama agresivni vozači svrstavaju u skupinu vrlo opasnih ljudi kao što su npr. kradljivci automobila ili pljačkaši banaka.
Mireći se s tim pojavama na našim cestama, ne sankcioniranjem takvog ponašanja stiče se dojam da je agresivno ponašanje naša kulturološka osobina, a ne devijantno ponašanje koje se treba vrlo strogo sankcionirati. S takvim stavom društva s vremenom stječemo sklonost neprijateljskim vozačkim normama, a što je još gore mladi ljudi, prihvaćaju takvo ponašanje kao najnormalnije. Promet je zapravo područje u kojem najlakše propadaju napori roditelja koji odgajaju mlade za kulturno i društveno prihvatljivo ponašanje.
Učestalost i raznolikost izražavanja agresivnog ponašanja na cesti uvjetovane su osobnim raznolikostima vozača, socijalnim različitostima, naslijeđem, obrazovnom razinom, godinama, iskustvom, osobnim stilom života, ponašanjem i usvojenim stavovima.
O agresivnom ponašanju vozača provedeno je niz istraživanja, i vrlo je interesantno što su u anonimnim anketama odgovarali vozači (istraživanje proveo James, USA, 1998. god.) na neka postavljena pitanja koja ukazuju na različite razine (forme) agresivnog ponašanja za volanom.
PONAŠANJE |
VOZAČI
(%) |
VOZAČICE
(%) |
polukružno se okrećete na cesti tamo gdje je to opasno ili zabranjeno |
18 |
12 |
mijenjate prometne trake bez davanja pokazivačima smjera |
26 |
20 |
vozite kroz crveno na raskrižju |
15 |
13 |
psujete druge vozače zbog njihovih postupaka |
59 |
57 |
uobičajeno vozite brže od ograničenja 10 do 20 km na sat |
46 |
32 |
vičete na druge vozače |
34 |
31 |
trubite iz protesta drugim sudionicima prometa |
39 |
36 |
„turirate“ mašinu na raskrižju ili pri prolasku pored drugog vozila ili pješaka |
12 |
8 |
cinite uvredljive „geste“ |
28 |
20 |
vozite opasno blizu na repu drugih vozila |
14 |
9 |
vozačima često „blicate“ svjetlima |
25 |
13 |
kočite naglo uz cviljenje guma |
35 |
29 |
presijecate vozilom put drugim vozačima ili pješacima |
19 |
10 |
vozilom blokirate put drugim vozilima |
21 |
13 |
vozilo koristite kao oružje za napad na druge |
4 |
1 |
fizički napadate druge sudionike prometa |
4 |
1 |
Iz ovoga istraživanja očito muški vozači voze agresivnije od ženskih vozača i češće manifestiraju bijes na cesti. Ipak, razina agresivnog ponašanja žena neuobičajenija je prema našem poimanju ponašanja žena u prometu. Ali za to ima opravdanje. Žena vozača je sve više. Npr. u našoj zemlji je oko 63% vozača i gotovo 37% vozačica, ali broj vozača godišnje raste sporije (1,4%) od broja vozačica (3,8%). Udio vozačica je sve veći, jer je sve češće drugo vozilo u obitelji pa sve češće i žene voze - voze na posao, voze djecu u školu, na sport, u kupovinu, na izlete ili slično. Posve je normalno da sve ono što u pravilu muči vozače, opterećuje i vozačice (gužve u prometu, zakrčena raskrižja, žurba, stres, problemi na poslu, problemi u obitelji i nezadovoljstvo zbog koječega, psihička labilnost ili drugo).
Ono što je tipično, opravdanje za svoju agresivnost vozači često traže u agresivnom ponašanju drugih vozača. Vozači u pravilu o sebi imaju bolju sliku nego što ona uistinu jest. Često, osobna percepcija da vozač vozi bolje od prosječnog vozača seže i do slike osobne perfekcije u odnosu na druge.
Jedno međunarodno istraživanje u kojem je sudjelovala i naša zemlja (SARTRE 3 - Social Attitudes to Road Traffic Risk in Europe - međunarodno znanstveno istraživanje stajališta društva u svezi s rizicima vozača u cestovnom prometu Europe, provedeno je u 23 EU zemlje, 2000. do 2004.) pokazalo je kako preko polovice ispitanih vozača smatra da je njihova vožnja sigurnija od vožnje drugih vozača. To očito pokazuje neopravdanu uvjerenost u vlastite vozačke sposobnosti. Rezultati su također pokazali da je veći postotak vozača koji su izjavili da su drugi vozači prema njima bili agresivni, nego onih koji su izjavili da su se ponašali agresivno prema drugim vozačima.
Ovo ukazuje na tipično egocentrični fenomen povezan s agresivnim ponašanjem. Onaj vozač koji sebe vidi gotovo perfektnim često je agresivniji vozač od onoga koji se realno (ili samokritično) vidi manje perfektnim vozačem.
Sve je zapravo posve jasno: ne treba nijekati da ste agresivni vozač, pokažite to svojim korektnim ponašanjem!