Cekajuci zimus da majstori nešto poprave na mom automobilu, opazio sam na zidu radionice trojicu muškaraca pod zaštitnim šljemovima. Gledali su me sa starog „pohabanog“ panoa zaštite pri radu: „Tri slucaja zbog kojih se najcešce dogadaju nesrece“. (Ova lica koja je nacrtao moj prijatelj karikaturist Stiv Cinik – puno su ljepša!).
Cekajuci, šecuci gore dolje, razmišljam kako ova poruka ima snažnu vezu s prometom iako se prije svega odnosi na zaštitu od nesretnih slucajeva pri radu s alatima u radionicama, na skelama, na gradilištima, u brodogradilištima i na inim slicnim mjestima. Mudro upozorenje, zar ne? Nisam vidio … nisam gledao … nisam mislio … nisam promislio … nisam pitao … nisam tražio objašnjenje ... Točno tako, zbog toga može doći do propusta, pada, ozljede, ugroze ili čak nesreće sa smrtnim ishodom na mnogim radnim mjestima!
Sad mi u sjećanje dođu one poznate Konfucijeve ((Konfucije (Confucius,lat.) kineski filozof, učitelj, mudrac i etičar, rođen 550 godina prije Krista)):
Tko ne zna, a misli da zna – opasan je – izbjegavaj ga!
Tko ne zna, a ne zna da ne zna – dijete je – pouči ga!
Tko zna, a ne zna da zna – spava – probudi ga!
Tko zna, i zna da zna – mudar je – slijedi ga!
Opet povezujem o zid „obješeni“ slogan zaštite pri radu s prometom. Kada se u prometu na cesti dogodi nešto nemilo, neočekivano ili pogubno - često se od onih koji su nastradali može čuti - kao izlika, izgovor ili opravdanje za ono što se dogodilo: „Nisam ga uopće vidio“ … „Vozač me nije vidio i ušao je u raskrižje“ …“Stvorio se niodkuda, jednostavno ga nisam vidio!“ … „Nisam mislio da se tako nešto meni može dogoditi!“ …“Nisam mislio da će skrenuti pred mene!“ …“Nije mi jasno kako je mogao tako reagirati!“ … „Nisam mislio da mogu napraviti takvu glupost!“ …
Sve je tu posve jasno!
Vidjeti - prva je pretpostavka sigurnog sudjelovanja u prometu!
Bez liječničkog pregleda - pregleda vidnih funkcija: oštrine vida (naturalnog, korigiranog), bulbomotorike (ispitivanja pokreta očne jabučice), provjere akomodacije oka, raspoznavanja boja, širine vidnog polja … nema liječničke potvrde o dobrome vidu i Uvjerenja o tjelesnoj i duševnoj sposobnosti za upravljanje vozilom određene kategorije. Dakle, bez Uvjerenja ne možemo biti vozači.
Dobar vid, radi svoje i sigurnosti drugih, moraju imati i oni koji u prometu upravljaju biciklom ili hodaju pješice.
Vidjeti, gledati, pretraživati područje oko sebe sigurnosni je i prijeko potreban uvjet (lat.: conditio sine qua non), uvjet bez kojega se ne može sigurno i bez opasnosti po život sudjelovati u prometu.
Dobar osjet vida nam (uz dovoljnu preglednost i vidljivost) omogućuje na vrijeme uočiti opasnosti na cesti, a tada nam ostaje dovoljno vremena za pravodobnu i točnu reakciju te izbjegavanje opasnosti.
Dobar vid nam omogućuje uočiti i raspoznati prometne znakove uz cestu kako bismo pravilno i odgovorno postupali po njihovu značenju.
Odgovarajuća širina vidnoga polja omogućuje nam uočiti i vidjeti sve detalje važne za sigurni prilazak raskrižju, prolazak i izlazak iz raskrižja (tj. kakvo je raskrižje, upravlja li se prometom na raskrižju ili se promet odvija prema znakovima ili pravilima propuštanja, ostale automobile, kamione, tramvaje … koji prilaze ili prolaze raskrižjem, bicikliste, pješake ili druge sudionike prometa).
Dobar vid nam omogućuje vidjeti vozilo u daljini kada se odlučujemo na pretjecanje ili obilaženje. Vidom procjenjujemo njegovu udaljenost, brzinu i namjeru. O tome ovisi hoćemo li poduzeti sljedeću radnju ili ćemo od nje odustati.
Stalno gledati oko vozila kojim upravljamo, pogotovo u gustom gradskom prometu, omogućuje nam na vrijeme vidjeti pješake, djecu, starije osobe ili bicikliste koji se kreću oko našega vozila ili imaju namjeru stupiti na kolnik ili obilježeni pješački prijelaz. Ako ih na vrijeme uočimo i prepoznamo njihove namjere, svojim ćemo postupkom izbjeći konfliktne situacije.
Misliti – Na temelju mišljenja (psihicke aktivnosti, odnosno funkcije mozga koja pomaže upoznavanju objektivne stvarnosti) percipiramo objekte i pojave koji nas okružuju, istražujemo odnose i veze izmedu pojava i predmeta, procjenjujemo njihove medusobne odnose, stvaramo zakljucke te poduzimamo odredene radnje i ponašamo se.
Nisam mislio, nisam pazio, nisam predvidio!
„Nisam mislio da cu iskliznuti s ceste“ … da, nisam mislio! Ako sam vidio mokar kolnik, morao sam misliti i povezati vlažan kolnik i smanjeni koeficijent prianjanja, brzinu i centrifugalnu silu i naposljetku … morao sam se ponašati u skladu s tim. Da, samo ako sam ignorirao opasnost i moguci rizik!
Nisam mislio – nisam računao na to da je opasnost svuda oko nas … Percipirajte stvarnost oko sebe u prometu, povezujte činjenice i pojmove koje ste usvojili. Postupajte racionalno i odgovorno! Na primjer, pada snijeg – odustat ću od današnje vožnje jer je vožnja po snijegu i ledu izuzetno opasna i rizična … Oštar nepregledan zavoj na cesti … usporavam, pomičem vozilo što bliže desnom rubu kolnika – netko iz suprotnog smjera može „sjeći zavoj“. Itd.
Aktivno mišljenje je racionalna voljna radnja, zato usmjeravajte svoju pažnju na ono što je bitno u prometu, bitno za vas i bitno za sigurnost uopće. Predviđajte situacije na temelju onoga što ste ranije usvojili i naučili, koristite stečeno iskustvo, vozite s predviđanjem, samo tako ćete izbjeći neželjene posljedice.
Pitati – Sjetite se one mudre: „Tko ne zna, a misli da zna – opasan je – izbjegavaj ga!“
Nitko ne zna sve! Ne ustručavajte se pitati. Mudar vozač uvijek pita ono što ne zna. Ali, … koga pitati? … često je dilema. Zato pitajte bez ustručavanja onoga tko ima više iskustva, pitajte roditelje, prijatelje, vršnjake, iskusne vozače, vozače profesionalce ili starije. Ne ignorirajte tuđa znanja i iskustvo.
Ako nešto o prometu ne znate, ne sjećate se ili ne možete protumačiti događaje ili posljedice tih događaja - pogledajte što pišu knjige, priručnici. Ponovite naučeno ili zaboravljeno, ponovite značenje prometnih znakova, propise, pravila. Sjetite da se o prometu i za sigurno i odgovorno ponašanje u prometu - uči cijeli život! Iskoristite vožnju s nekim i komentirajte ono što se odgađa oko vas. Pitajte što ne znate. Pitajte zašto se nešto dogodilo!
Pitajte struku i stručnjake. Konzultirajte internet, društvene mreže ili blogove. Slušajte i gledajte edukativne emisije o prometu - iako ih je premalo (TV, radio), posjetite specijalizirane internet portale i stranice – većina ih ima rubrike: Pitanja i odgovori. Postavite upit policiji, tražite službeno tumačenje zakona i pojedinih pravila koji su vam nejasni. Posjetite školu sigurne vožnje ….
Ne ignorirajte one koji znaju. Pitajte autoritete do kojih držite. Znajte - to je početak promjena! Tako se učvršćuju znanja – stvaraju sigurnosne navike!
Zbog svega ovoga i svega što nije navedeno, učestalo provjeravajte svoj vid. Gledajte i pratite situaciju oko vas u prometu. Dobro promislite prije nego li nešto učinite u prometu. Predviđajte. Pazite i ne budite nesmotreni.
Pitajte one koji znaju ako vam je bilo što nejasno ili nepoznato.
Preispitajte svoja ponašanja u prometu. Ali i svojim ponašanjem učite druge. Budite primjer dobrog, odgovornog, pozitivnog i defenzivnog vozača. „Nađite onoga tko zna – slijedite ga“! Ustrajte u dobrome ponašanju i primjeni propisa i sigurnosnih pravila – ali baš uvijek i svuda (pa i na parkiralištu … pa čak i tamo gdje možda to izgleda beskorisno, bespredmetno ili suvišno…). Dajte uvijek više. Težite uvijek boljem. Radite na sebi – mentalna snaga treba vrijeme za razvoj. Budite disciplinirani – uporno i strpljivo gradite. Neka vas neuspjeh ne obeshrabri. Ne „zabijajte glavu u pijesak“ pred onim što ne valja – pokušajte mijenjati sebe i druge.
Neka i vaša uloga u prometu bude „prosvjetiteljska“. Ako vas drugi pitaju – pomozite im, recite im, poučite ih. Uvijek i bez iznimke!