Stanje prometne sigurnosti, kao dinamičke kategorije, u nekoj zemlji najčešće se valorizira prema stupnju nesigurnosti, ugroženosti, opasnosti (odnosno posljedica u obliku prometnih nesreća, povrijeđenih, poginulih u prometu) ili prema materijalnoj ili drugim štetama koje nastaju kao negacija stanja sigurnosti. Organizirana društvena aktivnost koja ima za cilj sprječavanje određenih događaja, ponašanja ili stanja koja mogu izazvati štetne posljedice, naziva se prevencija, i to u najširem smislu te riječi. Istinska prevencija mora polaziti od senzibilizacije javnosti i povratno do javnoga mnijenja na koje treba računati u bilo kojoj situaciji. U stvari, prevencija predstavlja svrsishodno, učinkovito i intenzivno uključivanje najšire javnosti u borbi protiv negativnih pojava u prometu.
Ako je stradavanje najmlađih sudionika prometa – djece, nešto što posebno zabrinjava ili senzibilizira javnost, onda imperativ u zaštiti tih – najranjivijih sudionika prometa predstavlja conditio sine qua non ili apsolutan, nužan uvjet bez kojega se prometna sigurnost ne može niti zamisliti. Nažalost, za stradavanja djece u prometu nisu više toliko „krivi“ neodgovorni, nepažljivi ili agresivni vozaci, koliko sami roditelji koji bi trebali najviše skrbiti za sigurnost (zaštitu) svoje djece dok ih prevoze u automobilima.
Izvor: "Poštujte naše znakove", MUP RH
Naime, trend stradavanja djece u prometu proteklih godina u stalnom je padu, što sve nas koji smo izravno ili neizravno vezani za sigurnost cestovnog prometa – može, više-manje zadovoljiti, no ne možemo biti zadovoljni s činjenicom da već nekoliko posljednjih godina djeca stradavaju kao putnici u vozilima svojih roditelja, a ne zbog naleta vozila na cesti, u svojstvu pješaka ili biciklista.
Zašto je tomu tako, možda najbolje pokazuje jedno „blic“ istraživanje Hrvatskog autokluba (iz 2013. godine, provedeno u Zagrebu, Rijeci i Osijeku). Uvidom u konkretnu situaciju, pred dječjim vrtićima, pratio se način prijevoza djece u automobilima, odnosno, kako roditelji smještaju djecu u svoje automobile i kako ih prevoze. Ispravan prijevoz djece uključivao je: propisan smještaj djeteta u automobilu, smještaj djeteta u dječju sjedalicu ili na propisano postolje, propisno vezivanje djece sigurnosnim pojasom, a kao neispravan prijevoz uključivao je: prijevoz bez dječje sjedalice, nevezivanje ili pogrešno vezivanje sigurnosnim pojasom, nepropisno sjedenje na suvozačkom sjedalu ili u krilu roditelja na vozačkom sjedalu, opasno stajanje između prednjih i zadnjih sjedala, sjedenje pokraj dječjih sjedalica ili sjedenje u sjedalicama ali bez korištenja sigurnosnog pojasa, smještaj na zadnjem sjedalu i vezivanje pojasom ali na opasan način (pojas prolazi po vratu djeteta) zbog nedovoljne visine djeteta. Posebno treba napomenuti da je istraživanje provedeno u zimsko vrijeme, kada su uvjeti na cestama puno zahtjevniji, daleko od idealnih (magla, poledica, mokra cesta ...), uz stalno prisutnu opasnost i povećan rizik.
| Grad |
Frekvencija % |
| |
Ispravno |
Neispravno |
| Zagreb |
35 |
65 |
| Rijeka |
29 |
71 |
| Osijek |
33 |
67 |
| Ukupno |
33 |
67 |
Dakle, rezultati nisu dali sliku kako su roditelji jednog od gradova u kojima je istraživanje provedeno skrbniji za sigurnost svoje djece od roditelja u drugim gradovima. Rezultati su podjednako poražavajući!
Neshvatljivo je koliko su roditelji indolentni, neodgovorni, u kojoj mjeri ignoriraju propise, opasnost i rizike kojima su njihova djeca izložena. Ovako loši rezultati, nepropisan i neispravan prijevoz vlastite djece, a čija bi im zaštita trebala biti na prvome mjestu, pokazuju izrazitu nebrigu i negativan stav prema korištenju sjedalice (ili postolja) te propisnom i pravilnom smještaju djece u automobilu. Nevjerojatno je koliko je to precjenjivanje vlastitih sposobnosti, niska usvojenost sigurnosnih navika, manjak svijesti i „kvazi“ komfor roditelja. Ne postoje izlike za takvo ponašanje, iako će većina roditelja reći (ili bar tako razmišlja) kako stanuju u blizini i da se ništa ne može dogoditi na tako kratkoj relaciji vožnje do vrtića!
Što kaže Zakon o prijevozu djece
i korištenju dječjih sjedalica u automobilu
Nedavnim izmjenama Zakona usklađene su naše odredbe o prijevozu djece u vozilima s Europskom Direktivom. Došlo je do promjena sigurnosnih odredbi o prijevozu djece, putnika u vozilima i korištenja sigurnosnih sistema vezanja, posebice dječjih autosjedalica, pomoćnih postolja i sigurnosnih pojaseva.
Spomenutim izmjenama nije se promijenila odredba da vozač i svi putnici u vozilu (koje ima ugrađene sigurnosne pojaseve) moraju tijekom vožnje koristiti sigurnosne pojaseve, odnosno moraju biti vezani, kako na prednjim tako i na zadnjim sjedalima.
Ono što roditelji moraju znati i što se promijenilo (uskladilo) u propisima jest da u osobnom automobilu djeca visine do 150 centimetara moraju biti smještena i osigurana u posebnoj sigurnosnoj sjedalici/posebnom postolju koja su za vozilo pričvršćena sigurnosnim pojasom ili posebnim kopčama u vozilu (prema naputku proizvođača sigurnosne sjedalice).
znimno, na stražnjim sjedalima roditelji mogu prevoziti djecu visine između 135 i 150 centimetara i bez autosjedalice ili posebnog postolja, ukoliko su ona pravilno vezana sigurnosnim pojasom za odrasle osobe. Roditelji se svakako moraju uvjeriti je li takav način smještaja njihova djeteta posve siguran i ne dovode li time u opasnost svoje dijete. Naime, pogriješe li u procjeni položaja pojasa u odnosu na visinu djeteta, pojas može ozbiljno ozlijediti dijete. Kako će se roditelji uvjeriti može li njihovo dijete sjediti na stražnjem sjedalu vezano sigurnosnim pojasom automobila a bez dječje sjedalice, prikazano je u nekoliko koraka.
Izvor: http://kugantharan.com/children-safety-car-seats-malaysia/
Iako ovim odredbama nije zabranjeno roditeljima smjestiti na prednje suvozačko sjedalo automobila dijete niže od 150 centimetara u dječjoj autosjedalici i propisno svezano sigurnosnim pojasom, savjetujemo da to ne čine i ne dovode u opasnost svoje dijete. Mnoga su svjetska istraživanja potvrdila da je stražnje desno sjedalo u osobnom automobilu najsigurnije – zato tamo smještajte dječju sjedalicu i Vaše dijete u njoj.
Neki roditelji vole da su im mala dječica u automobilu „na dohvat ruke“ i smještaju ih u dječje autosjedalice koje se smještaju na prednje suvozačko sjedalo suprotno smjeru vožnje. To može biti izuzetno opasno i pogubno ukoliko je automobil opremljen prednjim zračnim jastukom. Ako se zračni jastuk ne može deaktivirati takav prijevoz je zabranjen. Cak i u slucajevima kada se zracni jastuk automatski iskljucuje, savjetujemo roditeljima neka ne eksperimentiraju sa zracnim jastucima i neka dijete u djecjoj sjedalici smjeste na sigurnije, stražnje sjedalo.
Nepoznavanje propisa ne može biti izlika za rezultate gore navedenog istraživanja. Roditelji se moraju ponašati odgovorno i brižno prema svojoj djeci, raspitati se o svojim obvezama u udrugama koje se bave sigurnošću, kod prodavača dječjih sjedalica, kod nadležnih institucija, … ili … pa bar danas postoje nebrojene mogućnost „skidanja“ informacija s interneta.