PROCITAJTE

Vožnja je naporna – ona umara. Umara kao i svaki drugi rad. Ne umara toliko fizički (mišiće), ali značajno umara zbog psihičkog naprezanja vozača, stalne i pojačane pažnje za otkrivanjem opasnosti, ispravnim i brzim reagiranjem, rješavanjem rizičnih situacija, percipiranja bitnih elemenata za sigurnu vožnju. Vožnja pod utjecajem umora je opasna vožnja!

Razni su uzroci zbog kojih se na našim cestama događaju prometne nesreće: brzina, alkohol, pretjecanje, ponašanje i mnogi drugi. Umor kao uzrok prometnih nesreće kod nas je višestruko podcijenjen. Statistike govore kako su, na primjer, tijekom 2003. godine u prometnim nesrećama stradala 264 umorna sudionika prometa. Reklo bi se, malo u odnosu na ukupan broj stradalih u prometu.

No, moramo biti svjesni kako je iz nebrojeno razloga nemoguće utvrditi točan broj prometnih nesreća koje su se u prometu dogodile upravo zbog toga što su vozači bili pretjerano umorni ili su zadrijemali za upravljačem.

Iz stranih istraživanja je poznato kako velik broj nesreća nastaje kao posljedica umora, odnosno pospanosti vozača. Ovakve su nezgode u pravilu s vrlo teškim posljedicama. Umoran, odnosno pospan vozač postaje polusvjestan i nesposoban je učiniti bilo što kako bi izbjegao slijetanje s ceste, udarac u drugo vozilo ili neku drugu izbjegavajuću radnju.

Cinjenica je kako se mladi i neiskusni vozaci zbog povecane koncentracije i energije koju ulažu u vožnju više umaraju nego iskusni vozaci. Nerijetko se u gustom i intenzivnom prometu vozaci pocetnici znoje, a napetost u mišicima cijeloga tijela i snaga kojom pritišcu na upravljac znatno ih više umara. Za njih je vožnja napor, usprkos užitka zbog fascinacije brzine, brze promjene prostora i „statusa“ koji time dobivaju medu svojim vršnjacima.

Što je umor i kako se manifestira

Priroda umora je složena i nedovoljno istražena. Umor nastaje djelovanjem niza psiholoških i fizioloških (organskih) čimbenika. Osim fiziološkog trošenja energije, umor odnosno pospanost izaziva i jednoličnost (monotonija) ceste, usamljenost, nezainteresiranost u vožnji, vožnja u nepovoljnim uvjetima, a posebno duga vožnja autocestama i sl.

Bez obzira na početni elan, želju za vožnjom ili putovanjem, odnosno, užitak koji pruža vožnja, umor se javlja u pravilu već nakon dva sata vožnje , najčešće između drugog i sedmog sata vožnje, odnosno nakon prevezenih 200 do 500 kilometara, ovisno po kakvoj se cesti vozimo. Prezahtjevna cesta i složeni uvjeti u kojima vozimo bitno utječu na povećanje razine umora.

Umor se manifestira vrlo slično kod svih vozača. U početku se očituje u želji za spavanjem, javlja se bockanje u očima, osjećaj topline i kočenje vrata, ramena i ruku, slabi cirkulacija, trnu noge i javlja se bol u križima, a kapci se sklapaju. Sve to može dovesti do polusvjesnog stanja i umanjene sposobnosti rasuđivanja. Najgora je posljedica umora da vozač zaspi za volanom, a tada posljedice bivaju tragične.

Kod umornog vozača, narušava se psihomotorna sposobnost i spretnost pri izvođenju radnji. Narušava se perceptivno misaoni proces, a bitno popušta snalažljivost u odlučivanju. Umoran vozač je usporen u percipiranju opasnih situacija i uopće opažanja elemenata za sigurnu vožnju iz svoga okružja. Pod utjecajem umora nepažnja se povećava, a redoslijed, točnost i brzina izvođenja radnji su poremećeni, a često jedno od toga može izostati. Reakcije mogu biti iznenadne i ubrzane, ali netočne i isprekidane. Umor otupljuje stavove prema vožnji, okolini i opasnosti.

Kako utjecati na smanjenje i otklanjanje umora

Na smanjenje umora (pospanosti) prije svega povoljno djeluje ugodna atmosfera u vozilu, ležerni razgovor sa suputnicima, slušanje primjerene glazbe te razne promjene koje se događaju tijekom vožnje (promjena okoliša, raslinja, promjena pružanja trase, brzine vožnje, režima vožnje i sličnog).

Pazite na provjetravanje vozila kako biste dobili što više svježega zraka. Prilagodite način provjetravanja, kako biste stvorili povoljnu mikroklimu u vozilu. Ne pretjerujte ni s pretjeranim hlađenjem ni zagrijavanjem prostora u vozilu.

Vrlo je značajno odmarati se u primjerenim intervalima, praviti kraće odmore, osvježiti se na prigodnom mjestu za odmor uz cestu, razgibati se malo. Kada napravite odmor u tijeku vožnje hodanje i razgibavanje je korisnije nego sjedenje, ali čak je dobro i sjediti, no u drugačijem položaju nego što se sjedi u automobilu. Za vrijeme stanki preporučljivo je uzimati manje obroke lakoprobavljive hrane (mliječne proizvode, voće, povrće) i osvježavajuća pića (sokove, čaj).

Najčešće se za „razbuđivanje“ i smanjenje umora tijekom vožnje koristi crna kava. Točno je da kava zbog kofeina, kao i čaj zbog teina, mogu kratkotrajno djelovati stimulirajući na vozača, utjecati na povećanje budnosti, no ne treba pretjerivati. Kava da, ali ne u većim količinama, jer treba znati da ima i kontraindikacije.

Ako postanete svjesni umora (pospanosti) na otvorenoj cesti izvan naselja, ne forsirajte. Prekinite vožnju. Skrenite na prikladno mjesto uz cestu i odspavajte u vozilu ako nemate suputnika koji će vas zamijeniti u vožnji. Najdjelotvorniji način za suzbijanje prekomjernog umora je prekid vožnje i san. Ne forsirajte „još samo par kilometara do...“ - to može biti kobno!

Nastajanje umora

O tome koliko odmorni započinjemo vožnju, ovisi kojom ćemo se brzinom umarati. Na nastajanje umora najdjelotvornije se djeluje tako što se treba prije vožnje (osobito duge vožnje) naspavati, odnosno dobro odmoriti. Odmoran je vozač spremniji za napornu vožnju, a umor će se javiti kasnije.

Alkohol je nespojiv s vožnjom. Osim što propis ne dopušta vožnju pod utjecajem alkohola, moramo biti svjesni kako vozač pod utjecajem alkohola ima znatnih problema i s budnošću, osjeća pospanost, a ima problema s održavanjem otvorenih očiju.

Noćna vožnja izuzetno je naporna i valja ju izbjegavati. Vožnja u vrijeme predviđeno za odmor predstavlja narušavanje dnevnog bioritma. U vremenu od 23 sata do pet sati ujutro fiziološki procesi u čovjekovu organizmu ne odvijaju se kao po danu. To je vrijeme odmora za najveći dio ljudi, jer tako funkcionira prirodni bioritam gotovo svih organizama. Tjelesna temperatura je tada najniža, a pospanost neizbježna. U inozemstvu, gdje se vode preciznija istraživanja, statistike nesreća pokazuju da se među nesrećama koje su se dogodile noću znatno veći udio onih s teškim posljedicama i smrtnim slučajevima, naročito onih koje su se dogodile pred zoru.

Za jednoličnu vožnju , bez promjena, monotonu vožnju u koloni ili po autocesti često se kaže kako ubija. Monotonija u vožnji izravno utječe na nastajanje ili povećanje umora. Pospanost zbog monotonije ceste neki još nazivaju i „cestovna hipnoza“. Možda neki vozači pamte neugodan osjećaj kada se trgnu iz polusvijesti izazvane umorom i odjednom postanu svjesni kako su prošli dionicu ceste koje se uopće ne sjećaju. To nazivamo „crnom rupom“ u svijesti zbog umora. Na opasnost te kobne pojave ne treba upozoravati.

Umor će se još znatno povećavati u vožnji u lošim vremenskim uvjetima : u magli, po kiši, gustom snijegu, u uvjetima bilo koje slabe vidljivosti i ako je to još kombinacija s kasnom noćnom vožnjom onda je to gotovo sigurna formula za nesreću. Rapidno nastajanje umora posljedica je izrazitog psihičkog napora zbog nedovoljne vidljivosti i želje da se vidom „pronikne u nevidljivo“.

Općenito svaka vremenski ili kilometarski duga vožnja iscrpljuje i opterećuje, zamara i utječe na nastajanje i povećanje umora. Vožnja je naporan posao i umor raste proporcionalno s duljinom vremena provedenog u vožnji. Osim psihičkog umora, nakon duge vožnje javlja se i fizički umor, slabljenje cirkulacije, bol u vratu, a ekstremiteti trnu.

Za nastanak umora izuzetno je bitna razina udobnosti ceste . Što je cesta neudobnija na pojavu umora, osim do sada rečenog, dodatno utječu neugodne vertikalne vibracije.

Umor se vrlo brzo javlja ukoliko vozimo nakon obilnog jela. Prirodno, nakon jela vegetativni živčani sustav krv šalje u želudac zbog probave. Tada je prirodno vrijeme za odmor, jer pri tome mozak ne dobiva dovoljno kisika, što ima za posljedicu pospanost i umor.

Neodgovarajuća mikroklima u automobilu, pogotovo ako je prevruće, izravno će utjecati na povećanje pospanosti. Posljedica je to manjka svježega zraka, odnosno loše ili nepovoljno podešena sustava za ventilaciju i procesa koji se zbog toga u organizmu dešavaju.

I zato, na kraju, pazite da se zbog podcjenjivanja umora kao jednog od markantnih čimbenika nastanka prometne nesreće, ne dovedete u situaciju „da iz neobjašnjivog razloga“ baš vi, na posve ravnom dijelu ceste, skrenete na livadu!