VOLITE li nekoga tko je tek položio vozački ispit, poklonite mu
Trening sigurne vožnje , kako biste mu kupili vrijeme dok ne skupi dovoljno iskustva za preživljavanje u prometu;
VOLITE li nekoga tko vozi jer mora (jer mu je to zanimanje), poklonite mu
Trening sigurne vožnje , kako biste njegovo stalno prisustvo u prometu učinili sigurnijim;
VOLITE li nekoga tko je „ iskusni lisac – dugogodišnji vozač “, poklonite mu
Trening sigurne vožnje , kako biste mu omogućili ispraviti ranije stečene loše vozačke navike;
POZNAJETE li nekoga tko kupuje novi automobil, uputite ga na
Trening sigurne vožnje , kako bi, zbog svoje sigurnosti, spoznao što treba kupiti;
POZNAJETE li nekoga tko je kupio novi automobil, pošaljite ga na
Trening sigurne vožnje , kako bi, zbog svoje i tuđe sigurnosti, znao kako koristiti to što je kupio;
Dobro razmislite o ovome, budite korisni! UČINITE TO!
ZAŠTO trening sigurne vožnje?
Zato jer u strogo kontroliranim, sigurnim uvjetima vježbališta možete:
- Naučiti spoznati opasnost;
- Osposobiti se za izbjegavanje opasnosti;
- Postati spreman ispravno reagirati na iznenadnu opasnost;
- Uvjeriti se kako često u kritičnoj situaciji niste gospodar svoga vozila;
- Spoznati kako, bez obzira na iskustvo, nikada ne znate dovoljno;
GDJE trening sigurne vožnje? U TSV - MARANI!
TKO SMO MI?
Evo kratkog osvrta u prošlost, kako bih Vam se predstavio i opisao što mi to radimo.
Ja sam Željko, instruktor/moderator sigurne vožnje u TSV-Marani, a istovremeno i voditelj projekta Treninga sigurne vožnje za vozače osobnih automobila.
Kao mlad vozač (a položio sam vozački 1969. godine) vozio sam tatin auto od 65 KS (jak za to vrijeme) i nešto kasnije, svojega „Fiću“ (Fiat 750) od 29 KS. Svojih prvih 200.000 kilometara provezao sam s automobilima slabijim od 100 KS i maksimalnih brzina do 135 km na sat. U to vrijeme Zagrebu je bilo tek dvadesetak semafora, malo vozila, a relativno loše su ceste onemogućavale „jurcanje“. Ali i to smo radili: posebno nakon gledanja trkačkih filmova („Opasna linija 7000“ na primjer) oko „Đamije“, po Bosanskoj i Sljemenskoj cesti, na nedjeljnim rally-ima i sl.
I... prvi sam se puta (i jedini do sada) pri brzini 50 km na sat sastao s betonskim stupom carinarnice u Magazinskoj (ili Vodovodnoj – kako hoćete). Zašto? Malo kiše na kocki prekrivenoj s malo šljunka, auto težak tonu i neiskustvo su učinili svoje!
Od tada do danas sam prevezao više od milijun kilometara, a diplomirao sam 1976. na Interfakultetskom studiju prometa Sveučilišta u Zagrebu. To će reći – promet mi je u krvi.
Ali ne samo u krvi, nego i na savjesti! Svoj sam dosadašnji radni vijek proveo na nižim i višim rukovodnim funkcijama u automotivnome poslu (od voditelja transporta, direktora sektora do voditelja prodaje vozila) – uvijek u struci ili uz struku, za koju sam se još davno opredijelio.
Ideju za ono čime se danas bavimo dobili smo prije oko tri godine čitajući izvješća o nesrećama, poginulim i povrijeđenim vozačima (posebno mladim!), a konačni poticaj nakon izjava poštovanog Kardinala Bozanića te Predsjednika Mesića, kao i cijeloga niza drugih osoba iz javnoga života, koji su prije otprilike dvije godine javno progovorili o katastrofalnoj sigurnosnoj situaciji u prometu, temeljem pokazatelja o jezivim stradavanjima, posebno mladih, na našim cestama.
Ponukan time, a poznavajući problem, zajedno sam s prijateljem Mariom, odlučio učiniti nešto korisno i započeti s treninzima sigurne vožnje u našoj Hrvatskoj . Pošto u svijetu ideja nije nova nismo trebali izmišljati „toplu vodu“, već samo ozbiljno i profesionalno prionuli poslu koristeći najsuvremenije spoznaje i iskustva u toj djelatnosti na europskoj razini.
KAKO SMO POČELI?
Okupili smo grupu od sedam entuzijasta (uključujući Marija i mene), prošli treninge u nekoliko europskih zemalja, školovali se i stekli međunarodno priznate licence. Doregistrirali smo postojeću Mariovu firmu za djelatnost obavljanja poduke vožnje i ... skoro odustali zbog onoga što nam se prije početka činilo najmanjim problemom: zbog površina za poligon sigurne vožnje.
Obilazili smo sve potencijalne lokacije u krugu 50 kilometara oko Zagreba, eliminirali neodgovarajuće (među prvima lokaciju kartodroma u Mičevcu, jer ne osigurava niti minimalne uvjete prostora za trening). Do danas u Zagrebu i bližoj okolici odgovarajuću površinu nismo pronašli (Znate li je možda Vi? Ako DA – molimo: Javite nam!), ali uspjeli smo izvan Zagreba! U suradnji s Centrom za obuku prometnih specijalnosti Hrvatske vojske u Požegi opremili smo poligon sigurne vožnje na Glavici, a i uz pomoć Autobusnoga prometa Varaždin osigurali smo poligon u krugu njihova prekrasnog poduzeća.
I EVO NAS, RADIMO VEĆ DVIJE GODINE!
Vozači nas pomalo otkrivaju, nažalost ne dovoljno, pa bez obzira na naš entuzijazam i profesionalnost, ali i uz neupitnu korist od onoga što radimo, ponekad se pitamo: Pridonosimo li dovoljno ukupnoj sigurnosti prometa? Čak smo se počeli pitati: Razumije li itko u ovoj državi to što mi radimo?
Nakon što je Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisao potrebu treninga sigurne vožnje te apostrofirao one koji će ga nakon 2007. godine morati svladati, Ministru unutrašnjih poslova smo se predstavili (u pisanoj formi, elaboratom), ponudili kao pomoć u realizaciji i to na sam dan donošenja novoga Zakona (20. 08. 2004.)!
Tek nakon više od dva mjeseca primili smo vrlo hladno pismo kojim nas se upućuje da čekamo donošenje Pravilnika o obavljanju te aktivnosti u Hrvatskoj! Čak bez kurtoaznog: drago nam je da to netko želi raditi; dajemo vam podršku, pa makar bila i samo moralna! Pismo je potpisano od mojega (znatno) mlađega kolege s prometnoga faksa gospodina Horvata, koji se sada, kada je situacija sa stradavanjem mladih u prometu opet (više nego) kritična, često „slika“ na TV ili se javlja u radijskim emisijama.
I zamislite, niti je on, a niti itko drugi iz MUP-a ijednom prilikom dao do znanja da se netko u ovoj našoj Hrvatskoj već tom djelatnošću bavi.
Podršku, makar načelnu dobili smo već prije od HAK-a, a stvarnu od naših sponzora i partnera koji su spoznali korisnost posla kojega radimo. A to su: AP Varaždin, Dryden, Jadransko osiguranje, Pismorad, Poliglot, GIPA, TrgoAuto V., 100% Net, Mercuri International, Trening varne vožnje Brane Kuzmič, x-s out of control i dr.
I bez senzibilnosti državnih tijela MI RADIMO! Postupno senzibiliziramo javnost o potrebi treninga sigurne vožnje, a sve je više onih koji su zadovoljni našim radom! Bit će ih još više! Uvjereni smo u to, jer radimo stručno, ozbiljno i profesionalno po programima koji se primjenjuju u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji.
Kao potvrdu da radimo koristan posao, evo nekoliko izjava i razmišljanja naših anonimno anketiranih polaznika, koje nas hrabre da izdržimo:
• Nakon treninga sigurne vožnje iskusan je prometni policajac iz Požege rekao: „Da sam ovo znao (a nisam niti mogao pomisliti, jer mi nitko nije to tako pokazao i dokazao!) ne bih ja sletio s onoga mostića!“
• Nakon treninga sigurne vožnje početkom ove godine, polaznica iz Varaždina je u prodala svoj automobil bez ABS-a i kupila drugi polovni automobil, ali s ABS-om, argumentirajući to na slijedeći način: „Tek sam na treningu shvatila što objektivno ja ne mogu, a kako mi uređaji na automobilu mogu pomoći!“
• Nakon treninga sigurne vožnje, stariji poslovni čovjek iz Zagreba je uplatio trening sigurne vožnje kao rođendanski poklon svojim sinovima (koji su u dobi od 25 i 28 godina, oženjeni i očevi malodobne djece) uz napomenu: „Ako sam ja imao što naučiti, a već 25 godina vozim bez udesa, imat će sigurno i oni! To će im sigurno biti najkorisniji rođendanski poklon koji sam im ikada poklonio!“
• Nakon treninga sigurne vožnje, vozač (po profesiji tiskar) iz Zagreba s prilično vozačkoga i životnoga iskustva komentirao je: „Vozač sam više od 20 godina i mislio sam da znam pravilno postupati u svim situacijama u vožnji. Marani je učinkovito ispravio moje loše navike!“
• Nakon treninga sigurne vožnje, sportski orijentiran vozač, član Jeep-kluba terenske vožnje, izjavljuje: „Trening u "TSV-Marani" centru pružio mi je sasvim novi uvid o mojoj i tuđoj sigurnosti u prometu. Sada ću potpuno drukčije i odgovornije pristupiti svakodnevnoj vožnji koristeći savjete i stečeno iskustvo dobiveno treningom!“
