Ostavljanje vozila u gradu
 |
Imao sam prilike zabilježiti i neke slučajeve parkiranja šetajući gradom. Nije rijetkost vidjeti parkirano vozilo u ulici prepunoj dućana i pješaka. Naravno, na pješačkom prijelazu ili tik do njega. Preskakivanje i provlačenje pješacima je kao normalno (obratite pozornost na stariju gospođu s bijelim šeširom – na slici gore).
Zapriječiti prolazak pješacima koji hodaju nogostupom nije ništa manje rijetko. Jasno, majke s djecom u kolicima i svi ostali moraju obilaziti zaustavljeno vozilo po prometnici (kolniku). No, kao da to nikoga previše ne smeta!
|
Bahatost vozača
Primjer bahatog i krajnje neodgovornog ponašanja zabilježio sam u slučaju sljedećeg prometnog kaosa. Vozimo nekom poprilično uskom cestom prema nekom turističkom mjestu. Uz cestu (uz stijenu) s lijeve strane parkirana su vozila. Na sred trake iz suprotnog smjera zaustavljen je bijeli Mitsubishi (čini mi se kao Lancer). Iza njega se formirao niz od četiri vozila koja ne mogu obići zaustavljeno bijelo vozilo. Ispred našeg autobusa iznenada staje na sred ceste VW Polo.
Naš bus staje iza! Vozač u svijetloj majci izlazi iz automobila, ostavlja svoje vozilo, prelazi cestu i odlazi valjda nešto kupiti. Niti osvrnuo se nije što iza njega stoji autobus pun putnika i koji ne može voziti dalje, a isto tako i niz vozila iza (njega). Da sve skupa bude bolje, odmah nestrpljivi vozači iza našega autobusa kreću u obilaženje autobusa (plavi Ford) koristeći ono malo prostora što je ostalo na cesti. U kaosu koji je nastao slijedi obilaženje zaustavljenih vozila naizmjenično s jedne i druge strane, sve dok se vozač VWPola nije vratio, sjeo u svoj Polo i nastavio vožnju. Nevjerojatno, ali istinito!
Radovi na cesti
Ovako nešto nisam vidio u svojoj vozačkoj praksi, a poprilično je duga. U jednome zavoju naglo kočimo jer se odvijaju „radovi na cesti“. Na prometnom traku kojim vozimo nema nikakva upozorenja. Ispred nas, na sred ceste čuči neki čovjek i nešto petlja po spoju asfalta. Naglo usporavamo i stajemo. Iz suprotnog smjera vozi plavi BMW, malo se dvoumi i onda brzo vozi na naš prometni trak (dok naš autobus stoji), obilazi na cesti postavljen znak koji je naslonjen na kamen i kantu boje (ipak je u ovome slučaju mjesto „radova“ osigurano i označeno!?), obilazi čovjeka koji čuči i koji se uopće ne osvrće na vozila. Na milimetar prolazi ispred našega autobusa, koji čeka. I neka čeka! Odmah iza njega nailazi vozač smeđega automobila iz suprotnog smjera i čini istu radnju slaloma između znaka na kolniku, radnika i našega autobusa. Niti jedan (BMW) niti drugi vozač (smeđi auto) nije imao strpljenja pričekati da mi prođemo oprezno pored radnika, pa tek tada proći. Kao da „radovi“ nisu na prometnom traku kojim se oni kreću.
Brze ceste
Podosta međugradskih dionica cesta su tzv. brze ceste. No i na njima vladaju, u najmanju ruku, čudna pravila prometa. Ne poznajem njihove propise, ali malo uspoređujem s brzim cestama kod nas.
Istina, obilježene su znakovima obavijesti za vođenje prometa, plave boje, a brzina vožnje ograničena je na 90 km na sat. Naš autobus je bio najsporiji. Sporije su vozili jedino biciklisti i „mopedisti“. Ne vjerujem da je albanskim propisima biciklistima i vozačima mopeda dozvoljena vožnja brzim cestama, a i ako jest, s obzirom na brzinu vožnje drugih vozača to je bilo dosta hrabro i smiono od njih.
Posebno opasne situacije na brzim cestama su mi se činile ove koje ću opisati. Bili smo dosta iznenađeni pojavom, dok se nismo navikli. Vozeći, najednom se na portalima iznad kolničke trake pojavljuju portali s jasno vidljivim upozorenjem „Kujdeš“ - oprez. Brzina se ograničava na 40 km na sat. Lijeva prometna traka nestaje, na što znakovi upućuju.
Slijedi prestrojavanje svih vozila na desnu prometnu traku. Kad nije velika gustoća prometa, to još ide. Ali kada je gustoća prometa velika, brzine više od dozvoljenih, intenzivna kočenja i ubacivanja u desnu traku – riskantna su i opasna.
Prvi puta kada sam to vidio, mislio sam da je u pitanju suženje kolničke trake zbog radova na cesti i sličnog razloga. Kad ono - raskrižje na brzoj cesti. Na umjetan, ne baš meni prometno opravdan način se od četiri trake brze ceste stvaraju dvije trake koje se križaju s dvije trake bočnih cesta. Naravno, kako je i za očekivati, vozila koja nailaze s bočnih cesta imaju znakove STOP. Ali to baš puno ne znači. Vozila s bočnih cesta riskantno ulijeću u raskrižje, skreću, uključuju se, presijecaju brzu cestu. I to funkcionira dok vozila na brzoj cesti stoje i čekaju. Ali Kad krenu vozila koja su na brzoj cesti, tada nastaje kaos i smrtonosno opasna situacija.
Niti jedno od tih raskrižja koje sam vidio (kojima smo se provezli) nije „semaforizirano“, niti na njima ovlaštene osobe upravljaju prometom. Očito to vozači najbolje riješe sami bez ičije pomoći (!).
Pretjecanje
Svi bismo se odmah složili s tvrdnjom da je pretjecanje jedna od najopasnijih radnji vozilom u prometu. I jest. Razlozi su znani. No, kao i za mnoge stvari u prometu očito da tako vozači u Albaniji ne misle. Pretječe se stalno, nitko nema strpljenja voziti iza drugog vozila, naročito iza autobusa i teretnih automobila. Pretječe se bez obzira na horizontalnu ili vertikalnu signalizaciju. Pretječe se uzastopno po nekoliko vozila za redom. Pretječe se kolona vozila. Zavojita cesta tretira se kao ravna. Nepregledna mjesta ne postoje. Ako je cesta iole šira odmah se formira treća kolona za pretjecanje. Ako se pojavi traka za lijevo skretanje ili je iscrtan nekakav otok na cesti to je idealna situacija za pretjecanje. Pretječe se i s desne strane, vozači motocikla to rade vrlo često. Kad krene jedan vozač u pretjecanje, bez obzira na uvjete nerijetko za njim ide odmah drugi, treći … Pretječe se na uzbrdicama i na nizbrdicama. Pretječe se na „tijesno“ , forsirano, vozilo koje pretječe ubacuje se pred pretjecano vozilo na minimalnom razmaku.
Poslastica za vozače pretjecati je autobus. To što su naši vozači često bili primorani naglo kočiti da se nepromišljeni vozači stignu ubaciti ispred autobusa i ne udariti u vozilo koje im dolazi ususret, baš ih i ne zabrinjava puno.
 |
Crveni automobil forsirano pretječe, dupla puna uzdužna crta je na kolniku, klasični primjer ulijetanja u „škare“. Ubacuje se pred autobus na milimetar i mora naglo kočiti i smanjivati brzinu jer je bijeli kombi ispred. |
Nizbrdica. Puna uzdužna crta na kolniku. Nepregledni zavoj. Oštar zavoj. Znak opasnosti. Nestrpljivi vozač Mercedesa. Idealna kombinacija za forsirano pretjecanje. „Skinuo nam je prašinu“ s lijevog prednjeg pokazivača smjera. |
|
Primjer dvostrukog forsiranog pretjecanja. Nizbrdica. Blagi zavoj ulijevo. Promet iz suprotnog smjera – teretni automobili. Crni VW Pasat usprkos bijelom šleperu iz suprotnog smjera forsirano pretječe, nakon prolaska pokraj našeg autobusa mora naglo kočiti zbog kombija ispred. Vozač kombija vozi po rubnoj crti! Bravo! Tek što je pretekao naš autobus odmah ista radanja, pretječe bijeli kombi opet u susret dolazi šleper.
Sve to prolazi bez posljedica zato jer je brza cesta dosta široka, ako se zanemare prometni propisi i pravila.
 |
Daleko je veća opasnost za vozače bilo pretjecanje na lokalnim, uskim cesticama. Opet karakterističan primjer koji očito nije nikakav problem albanskim vozačima.
Uska cesta. Nepregledni desni zavoj. Puna uzdužna crta na kolniku. Na sreću nema prometa iz suprotnog smjera. Vozač Hyundai-a pretječe.
|
Pretjecanje kolone vozila. Dvostruki zavoj. Puna uzdužna crta na kolniku. Mercedes. Eto, kad sustignemo dva automobila koji voze jedan za drugim bez pretjecanja, ne treba dugo čekati da nas sve pretekne vozač srebrnog Mercedesa. |
|
Sličnih sam primjera pretjecanja dokumentirao zaista puno. Ovih par daje dobru sliku načina vožnje i odnosa vozača prema najopasnijoj radnji u prometu i sigurnosti uopće.
Vožnja serpentinama
Neki od gradova u unutrašnjosti koje smo posjetili smješteni su na neosvojivim liticama. Da bi se došlo do tih gradova treba svladati veliku visinsku razliku. Ceste koje vode do cilja prepune su serpentina, na mjestima su zasječene u brdo i nedovoljne su širine, a usponi su respektabilni. Automobili sve to svladavaju bez problema, ali kada se u priču uplete naš autobus, priča postaje vrlo zanimljiva.
Navest ću samo jedan primjer koji sam doživio. Taj primjer daje pravu sliku vozača u Albaniji. Spuštamo s autobusom nizbrdo. Promet je poprilično gust i uzbrdo i nizbrdo. Kako se pretječe autobus u sličnim situacijama (nizbrdica, puna crta, uska cesta) opisao sam ranije. Ovdje želim opisati slučaj na serpentini. Da bi autobus svladao serpentinu (desni zavoj na brdovitoj cesti od 180 stupnjeva na nizbrdici) mora zauzeti više od jedne prometne trake radi svoje dužine i malog radijusa zavoja. To je lako učiniti ako nema drugih vozila. U ovome primjeru to nije bio slučaj. Zbog dužine i radijusa zavoja autobus u (desnoj) serpentini prelazi prednjim lijevim dijelom punu crtu. No, zavoj ne može svladati jer iz suprotnog smjera jure uzbrdo automobili i nikome ne pada na pamet usporiti i propustiti autobus proći. Stajemo usred serpentine. Automobili u koloni iz nervozno trube.
Vozač našeg autobusa čeka priliku, no, nemamo sreće. Najsjajnije tek dolazi. Nakon par minuta čekanja u serpentini, jedan automobil koji vozi uzbrdo ipak usporava i staje (konačno!!!) pred zavojem – serpentinom kako bi omogućio našem autobusu napuštanje serpentine. Veselje. Konačno kulturni vozač. No naš vozač nije stigao ni staviti nogu na papučicu gasa kad vozači iza onoga vozača koji je na usponu kulturno stao, kao iz topa startaju i pretječu ga. I to nekoliko njih jedan za drugim. Naš autobus koči i dalje stoji.
Ali kada su vozači iza autobusa vidjeli slobodan prostor (jer vide cestu sa serpentine) nakon pretjecanja nekoliko vozila koja dolaze uzbrdo, kreću u pretjecanje autobusa. Ali tada kreće uzbrdo i onaj kulturni vozač koji je želio riješiti situaciju još maloprije. I onda sve staje. Vozila, i ona koja idu nizbrdo i ona koja idu uzbrdo začepila su, naravno cestu na serpentini. Sada je trebalo još čekati dok su neki vozači vožnjom unatrag napravili mjesta, dok se promet malo raščistio nakon čega se naš autobus konačno izvukao iz pat situacije.
Prodaja
Albanija je i poljoprivredna zemlja, zemlja koja nije zapustila poljoprivredu, uzgoj voća i povrća. Zbog klime sve im dobro uspijeva. Kao i kod nas u dolini Neretve, tako se i ovdje uz ceste prodaje voće i povrće. I to na puno mjesta. Najčešće se štandovi s voćem i povrćem postavljaju uz cestu tako da ima malo prostora za isključivanje vozila iz prometa za vozače žele nešto kupiti.
 |
I u tome u prometnom smislu nema nikakvog problema. Ali ipak zabilježio sam jedan genijalan primjer prodaje na cesti.
Prodavač se smjestio na traku za ubrzavanje koja služi za uključivanje na brzu cestu. I to lijepo u sjenu ispod prijelaza za pješake iznad ceste. Za prodavača opasno mjesto. A još veći problem ako se neko vozilo zaustavi na traci za ubrzavanje kako bi vozač nešto kupio! |
Navodeći primjere i iskustva s relativno kratkoga putovanja po cestama Albanije, uspoređujući službene statističke podatke možda je sada malo jasnije ono što je naša vodička rekla na početku putovanja po Albaniji: „Zaboravite što ste znali o prometu, puno toga što znate o prometnim propisima u Albaniji - ne vrijedi“. I zaista, albanski vozači su svojim ponašanjem u prometu, načinom i stilom vožnje pokazali da je tomu zaista tako. Sve ovo donekle i upotpunjuje prometnu sliku i činjenicu da je Albanija zemlja s najmanjim stupnjem motorizacije među zemalja u Europi, a s najviše poginulih na cestama.