Prometni biseri
U ovome nastavku priče o prometu u Albaniji i vožnji po prometnicama Albanije pokušat ću opisati niz upečatljivih, nezaboravnih, neprihvatljivih prometnih situacija koje smo doživjeli. Neki od prometnih bisera „ledili su nam krv u žilama“. Kako napisah u prethodnom napisu, neke nisam uspio fotografirati, što mi je jako žao, ali ću ih probati opisati.
Svjedočili smo, ali i bili smo u mnogim opasnim situacijama, no, nekako se sve riješilo bez posljedica. Opći dojam je da vozači voze brzo i kako bismo mi to rekli: voze k’o muhe bez glave! Naravno da takvim stilom vožnje „upadaju“ u riskantne situacije, ali očito oni tako vole (voze). Nisam čak primijetio da je to stil vožnje isključivo mladih agresivnih vozača, već imam osjećaj da svi tako voze kao da im se svima nekamo strašno žuri, a da se pri tome baš puno ne obaziru na ostale sudionike prometa. Očito je univerzalni stil vožnje!
„Najsjajnije“ što smo doživjeli na cesti nažalost nisam uspio „fotkati“, jer se sve nenadano i prebrzo dogodilo. Vozili smo u unutrašnjost Albanije cestom koja je blago vijugala od mjesta do mjesta. Došavši do jednoga mjestašca zašli smo među kuće. Nakon jednog blagog ali nepreglednog zavoja, na prometnoj traci za suprotni smjer (!) ugledamo mješalicu za beton koja radi (!), cca dva kubika šodera, par vreća cementa na cesti i dva čovjeka koji bezbrižno pune mješalicu, a treći u tačkama odvozi materijal za nekakvu gradnju u kući pokraj ceste (!).
Naravno, nikakve signalizacije, znaka ili upozorenja nije bilo, niti za naš smjer, niti za vozila iz suprotnog smjera. Nismo vozili brzo, ali imali smo sreću jer iz suprotnog smjera nije naišlo vozilo! Zaista nevjerojatno da nekomu padne na pamet takva ideja! Očito neodgovorno razmišljanje: „Mi radimo svoje, a vi pazite“!
Javni prijevoz
Jednoga smo dana u Draču zapeli u gužvi u želji da se uključimo na brzu cestu. Brza cesta s dva prometna traka za svaki smjer odvojena je dvostrukim zaštitnim ogradama od ostalog prometa. I to prilično visokim. Po brzoj cesti jure automobili. Kad, najednom, vozilo javnoga prijevoza, minibus staje na brzoj cesti!?! Nigdje nema oznake autobusnog stajališta! Scene ukrcavanje putnika, provlačenja ispod i preskakanje zaštitnih ograda da bi se ušlo u bus, vide se na slikama(!) Nevjerojatno! Opasno! Pogibeljno. Njima očito uobičajeno.
Objasnili su nam da u Draču, u javnom autobusnom prijevozu postoji polazna i krajnja točka te ruta kojom dotična autobusna linija prometuje. Usputnih stajališta u pravilu nema, već se putnici iskrcavaju ili ukrcavaju na zahtjev. Vozač staje gdje putnicima odgovara, a isto tako se i ukrcavaju. Vozaču se maše rukama, bus stane i slijedi ukrcaj. Da se to događa negdje u gradu, na gradskim prometnicama … još bih to i razumio (viđao sam to i u nekim drugim zemljama) ali u ovoj konkretnoj situaciji - suludo. Vidjeli smo da tako ukrcavaju i djecu - no nažalost nije fotografirano.
Zaustavljanje i parkiranje
Najučestalije, najsmješnije, ali ne i manje opasne situacije koje smo viđali cijelo vrijeme vožnje, je zaustavljanje, stajanje i parkiranje automobila. Maštovitost, inventivnost, bahatost i neodgovornost vozača – beskrajne su!
Najčešći prometni biser je zaustavljanje automobila pokraj reda parkiranih vozila. Bez obzira je li hladovina ili na suncu, uvijek se ima nešto za obaviti u „drugome redu“. Dobro je ako ima dovoljno prostora (dvije prometne trake) pa se promet ipak može odvijati onom drugom usporednom trakom. No, isto se radi i na prometnicama koje nemaju dovoljnu širinu pa se mora autobusom čekati da prođu sva vozila iz suprotnog smjera ili voziti preko pune crte.
Jedno od najsjajnijih rješenja za parkirati automobil ljeti je, naravno, parkirati u hladu. I to, zamislite, usred raskrižja s kružnim tokom prometa. Istina ovaj kružni tok je dosta širok, ali što je previše – previše je. No, bar je vozač ostavio uključene sve pokazivače smjera. Vozač iza (bijeli Mercedes), nije baš imao sreće pa „mora“ parkirati iza, na suncu.
Maštovitosti za parkiranje i zaustavljanje zaista nema kraja. Staje se ispod znaka zabrane parkiranja, na traci za isključivanje s brze ceste (jer je tamo hlad, naravno), u zavoju ceste, na raskrižju, na pješačkom prijelazu …
Raskrižja s kružnim tokom prometa
Kad smo kod raskrižja s kružnim tokom prometa, čini mi se da je parkiranje i zaustavljanje u njima „prava poslastica“ za vozače u Albaniji. Kao i svuda po Europi i u Albaniji ima mnoštvo raskrižja s kružnim tokom prometa. Očito da kod njih često ne služe za brži i sigurniji protok vozila već kao lijepo mjesto za zaustavljanje i parkiranje.
Jedan zgodan i konkretan primjer vožnje kroz raskrižje s kružnim tokom prometa uspio sam foto-dokumentirati. U nekom manjem gradiću u unutrašnjosti autobusom smo ušli u kružni tok, ali pretpostavljate … iz njega se nije moglo izaći! Razlog – parkirani automobili u kružnome toku. Oko tog raskrižja smješteni su različiti dućani i kružni tok je lijepo i pogodno mjesto za stati i obaviti kupovinu.
Kružni tok baš nije velikog radijusa, a uz to u njemu su parkirana vozila. I to ne samo jedno vozilo (crni automobil) već i bijeli automobil u drugome redu!!! Možda bi vozač crnoga automobila stao iz bijeloga - da je bilo mjesta (ili ne bi?). No, iza je parkiran karavan u koji se nešto utovaruje.
Naravno, autobus zbog dužine i radijusa kružnoga toka - ne može proći. Na svu sreću tu se pojavljuje Deus ex machina – policajac. Da se nije pojavio morali bismo svjedočiti cijeloj kupovini i ukrcaju robe u automobile. Ali i kolona vozila iza autobusa. Policajac je potjerao vozače čija su vozila bila u kružnome toku, ali to nije bilo dovoljno. Iz kružnoga toka autobus nije mogao zbog zaustavljenih vozila neposredno na izlasku iz raskrižja. Vozač srebrnog Mitsubishija također se morao maknuti tako da je bus mogao proći pored žutoga Fiat Punta i bijeloga vozila ispred, zaustavljenih uz rub izlazne ulice.
Raskrižja
Vožnju raskrižjem (ili bolje rečeno ne-vožnju) sam već spominjao, ali moram naglasiti da je svaki prolazak raskrižjem lutrija. „Češće gubiš no što dobivaš“. Semaforiziranih raskrižja nema puno, uglavnom su u glavnome gradu i samo ponegdje u manjim gradovima. Uguravanje u raskrižje, riskiranje, vožnja na silu, nepoštivanje pravila i prometnih znakova, ignoriranje drugih vozača, trubljenje, pravilo jačega, bržega i bezobraznijega… nedostatak „poštovanja“ prema autobusu, naravno – način su i stil vožnje.
Uz sve to biciklisti i pješaci stvaraju se niotkud! Hvataju i najmanji prostor i guraju se među vozilima. Kao da im nije jasno da autobus ima nekoliko za vid „mrtvih“ područja i da je nemoguće vidjeti ih.
 |
Gužve u raskrižjima s kružnim tokom prometa – nevjerojatne su. Sve se odvija na silu. Bez obzira na prometne znakove. Tko je jači i hrabriji taj napreduje, ako sve ne stane zbog velikog broja vozila. |
Semafori
U glavnome gradu Tirani, gotovo svi semafori (bar na glavnim prometnicama) imaju brojače vremena preostalog do isteka crvene ili zelene faze, i za vozače i za pješake. Na svim ulicama gdje su biciklističke staze ili trake (a ima ih zaista puno) semafori na raskrižjima imaju i semafore za bicikle.
Ono što me ugodno iznenadilo kao mudro rješenje na semaforima jest da led rasvjeta osvjetljava cijeli nosač semafora. Crveno kada je zabrana prelaska ulice za pješake, odnosno zeleno kada je slobodan prelazak.
Vozila s prednošću prolaska
Inače, što se policije tiče, vrlo smo ih malo vidjeli na cestama. Jedne sam prilike, u nekoj prometnoj gužvi, u koloni automobila iz suprotnog smjera uočio (i čuo) policijsko vozilo pod svjetlima i s uključenom sirenom. Naravno, taj policijski automobil „zavijao“ je u koloni ali nitko, baš nitko nije pomaknuo svoj automobil kako bi policiji omogućio prolazak.
Nadzor prometa
Uz prethodno navedeni primjer kada smo zapeli u raskrižju i uspjeli uz intervenciju policajca proći raskrižjem s kružnim tokom prometa, uočio sam svega dva puta intervenciju policije. Jednom u Tirani i jednom u gradu Elbasanu.
U Tirani , u centru, na vrlo širokoj prometnici s po tri prometne trake za jedan smjer – gle čuda, parkirana dva automobila uz rub kolnika (crni Audi i srebrni Mercedes). Poslastica za vozače (zaustaviti se), ali i za policajca koji je naišao na motociklu (kazniti ih za prekršaj). Neodgovornima valja na mjestu gdje je parkiranje vozila zabranjeno napisati kaznu.
|
Drugu intervenciju policajca vidio sam u gradu Elbasanu. Opet biser – parkirani Mercedes na nevjerojatnom mjestu, samom rubu raskrižja, mjestu pješačkog prijelaza. |
Autoceste
Prema gradu Girokasteru, jedna je dionica autoceste. Oznake autocesta su uobičajeno zelene boje, no, neki su građevinski standardi malo drugačiji nego što je to uobičajeno.
|
Ono što sam primijetio, radijusi zavoja na pojedinim mjestima trase autoceste su relativno maleni, ali ne zato što autocesta prolazi brdskim područjem na kojem su iznimke i „dozvoljene“. |
Istina, takvi su opasni zavoji obilježeni pločama za označavanje posebno opasnog zavoja na cesti, ili kako ih mi zovemo „ribicama“. |
 |
|
Osim toga trake za zaustavljanje vozila u kvaru, tamo gdje postoje, nisu širine od 2,5 metra, već uže. Zato postoje ugibališta za zaustavljanje vozila u nuždi. |
No, i na autocestama ima vrlo opasnih vozačkih umotvorina. Već pretpostavljate, zaustavljanje i parkiranje na autocestama! Stajanje točno pod prometnim znakom koji obilježava početak autoceste i izričito zabranjuje kretanje autocestom pojedinim sudionicima prometa i … naravno izrijekom zabranjuje stajanje na autocesti. |
|
|
Ali zabilježio sam i jedan puno luđi i opasniji postupak vozača. Na slikovnom se prilogu jasno vidi da je automobil (bijeli Mitsubishi na kolničkoj traci za suprotni smjer) stao uz zaštitnu ogradu autoceste na mjestu gdje nema ugibališta za zaustavljanje vozila u nuždi. Sreća je što je promet rijedak, gotovo ga i nema u tom smjeru, a vozač je uključio sve pokazivača smjera. |
(slijedi nastavak)