Albanija … Zemlja orlova, zemlja na dva mora, Zemlja Majke Tereze, Zemlja kontrasta i iznenađenja, Zemlja koja se trudi zaboraviti prošlost i skočiti u budućnost, Zemlja koja čuva legende i povijesno nasljeđe, Zemlja brzo rastućeg turizma ... nadasve zanimljiva zemlja … Zemlja koja nastoji promijeniti predrasude o sebi ... Znatiželjni, krenuli smo ju istražiti!
Na ulasku u Albaniju, naša vodička je rekla da sve predrasude koje imamo o Albaniji zaboravimo. I zaista. Ako zaboravimo noviju mračnu povijest Albanije, zbog koje se i generira najviše predrasuda, susrećemo sasvim drugu sliku. Danas vidimo moderna zdanja, atraktivne staklene poslovne komplekse, moderne fasade, hotele, urbane restorane, lijepe kafiće, ulične svirače i prodavače, pješačke zone, šetnice, prostrane trgove i šarene parkove, skulpture, umjetničke instalacije, crkve i džamije, ljetovališta, kilometre plaža, „šume“ suncobrana i ležaljki … S druge strane, pak gradove i gradiće u unutrašnjosti - nekoliko njih pod zaštitom UNESKO-a, koji oduzimaju dah svojom arhitekturom, povijesnim nasljeđem, šarenilom prepunih bazara, nenametljivim ali glasnim prodavačima, šarmantnim kavanama i kafićima, mirišljavim restoranima, suvenirnicama, uskim uličicama na kojima još egzistira prava kaldrma, tvrđavama i utvrdama na vrhovima litica, legendama koje lebde zrakom …
Mogli bismo nabrajati još koješta što nas je pozitivno iznenadilo u Albaniji, ali ovaj se portal ne bavi turizmom, već nastoji dati dobronamjerne savjete i preporuke za sigurnu, mudru i defenzivnu vožnju. Dakle, vratimo se prometnoj slici Albanije i onome što smo uočili vozeći se autobusom po cestama Albanije. Možda nas ova mala prometna sličica podsjeti na naše ponašanje u prometu (?!) ili samo ostane na razini usporedbe i propitivanja o tome koliko smo bolji i sigurniji u prometu u odnosu na vozače u Albaniji.
Na promet i sve ono što nas čeka na cestama Albanije upozorila nas je naša vodička na samom ulasku u Albaniju, riječima: „Zaboravite što ste znali o prometu, puno toga što znate o prometnim propisima u Albaniji - ne vrijedi“. I stvarno, prometna slika Albanije od samoga ulaska u tu zemlju ostat će nezaboravna. Ne mogu reći da smo doživjeli šok ili pravo kaotično prometno stanje, ali bilo je, u najmanju ruku, vrlo, vrlo zanimljivo! Jedna strana te prometne slike su uvjeti u kojima se promet odvija, a drugo je način vožnje njihovih vozača.
Na samome početku bih se ipak ogradio, ovo što ću napisati moje su impresije i prometne situacije kojima smo mi svjedočili i doživjeli ih vozeći cestama i ulicama Albanije. Nikako to ne predstavlja generalnu sliku o vozačima i prometu općenito. Neke sam situacije i fotografirao iz autobusa – zato se ispričavam za kvalitetu priloga. Nažalost mnoge i nisam uspio zabilježiti, zato što su se situacije prebrzo mijenjale, a ja i nisam neki „profić“ u fotografiranju. Ono što je bilo vrlo pozitivno u toj gunguli, gužvi, jurnjavi … je to što u osam dana boravka - nismo vidjeli niti jedan sudar. Ali u nizu „nezgodacija“ smo se i sami našli!
Opća slika prometa
Promet karakteriziraju ogromne gužve, pogotovo oko velikih gradova: Tirane, glavnoga grada i naravno oko Drača, u kojemu smo mi bili stacionirani – drugog po veličini grada u Albaniji, velike putničke i teretne luke i jakog turističkog centra sa šest do sedam kilometara plaža, hotela, bazena, pansiona, stanova za iznajmljivanje ... U tim gužvama sve izgleda kaotično. Kada gužvi nema, vozači si daju oduška! Voze brzo. Voze agresivno, riskantno, guraju se, nasrću u sigurnosni prostor drugog vozila, pretječu nepropisno, presmiono, nepromišljeno, tamo gdje je uopće suludo pretjecati, na slijepo, na nizbrdicama, serpentinama, nepreglednim zavojima i mjestima …
Prometne trake kao da ne postoje, bez obzira jesu li ucrtane na kolniku ili su samo zamišljene (pošto nema horizontalne signalizacije). Stvaraju treću kolonu (na cesti za dvosmjerni promet) iako je cesta često preuska i pretijesno je i za dvije kolone vozila.
Doživjeli smo, „na svojoj koži osjetili“, kako baš ne respektiraju autobuse kao dio javnog prijevoza putnika … Riskantno se „ubacuju“ ispred autobusa ne vodeći računa o sigurnosnom razmaku, bez obzira pretječu li nas ili se uključuju na cestu po kojoj vozimo. Hoće li autobus s putnicima morati naglo usporavati, koga briga. Netko bi to možda takvu vožnju na milimetarskoj udaljenosti ocijenio majstorstvom, ali … ipak su to opasne situacije.
Nisam primijetio da se baš često vežu, koriste sigurnosni pojas, a ni žmigavce (pokazivače smjera) ne koriste baš često.
Ceste
Albanija je dosta brdovita zemlja pa konfiguracija terena određuje mrežu cesta. Osim gradskih prometnica vozili smo i po cestama između gradova i gradića u unutrašnjosti. Cestama u ravnicama, ali i po brdskim cestama, serpentinama i planinskim prijevojima.
Gradske ceste su im dosta uništene, pune rupa, prekopa, raspuklina … Ima naravno i zadovoljavajućih i održavanih dionica, čak i novoizgrađenih dijelova ceste pogotovo u planinskom dijelu zemlje. Uglavnom stanje cesta je dosta utjecalo na ljuljanje, lupanje, treskanje, drmanje i vibracije u našem autobusu.
U Albaniji postoje tri službene dionice autoceste. Dionica od Tirane prema Kosovu (A1) i na jugu do grada Vlore (A2) – tim cestama nismo vozili. Prošli smo malim dijelom autoceste na putu od Tirane prema Elbasanu (A3). Osim autocesta imaju dosta dionica brzih međugradskih cesta kao i brzih cesta kroz gradska i prigradska područja.
Ograničenja brzina su slična kao i kod nas. Unutar naseljenih područja je najveća dozvoljena brzina vožnje 40 ili 50 km na sat. Izvan naseljenih područja, na brzim cestama je 90 km na sat, a na autocestama 110 km na sat. Naravno, ako se netko uopće pridržava ograničenja brzine.
U naših pet dana vožnje po albanskim cestama vrlo smo rijetko vidjeli policiju da nadzire odvijanje prometa. Samo u Tirani, ili u gužvama gdje je trebalo pomoći vozačima da ipak nekamo stignu!
Vrlo zanimljivo jest da na gotovo svakih par kilometara, a u gradovima i na manjoj udaljenosti, stoji benzinska crpka. Privatna. Očito biznis cvate. Do sada sam mislio da Italija ima najviše različitih benzinskih crpki … ali izgleda da je Albanija svjetski prvak. Samo djelić sam zabilježio fotoaparatom.
Vozeći cestama i gradovima Albanije nije moguće ne zamijeti da gotovo između svake od onih stotina benzinskih crpki, uz odmorišta, restorane, hotele i tko zna gdje sve ne – rade praonice automobila. Po broju praonica čini se da su zemlja najčistijih automobila. Neke izgledaju „k’o prave“, a neke zaista smiješno. No, glavno da biznis cvate.
Vozila i vozni park
Prometna slika – što se vozila tiče, na cestama i u gradovima vrlo je šarolika. Istina, nije to više naša predodžba o zemlji komunizma u kojoj se dužnosnici partije voze u Mercedesima a zadovoljan i slobodan narod vozi bicikle. Sada je to promet koji uključuje sve europske i ne samo europske marke automobila. Uz ceste i na ulascima u gradove puno je lijepo uređenih, suvremenih prodajnih salona automobila. Naravno, po cestama se sretne i starijih automobila, ali i onih kakvi se viđaju samo na cestama u jako razvijenim zemljama, kao i pravih oldtimera.
Uz sva ta vozila na cestama mogu se vidjeti i „recidivi“ prošlosti - zaprege, konji i kola, traktori, bicikli, trokolice i kojekakve vrste prometala.
Nije rijetkost da se susretnu i domaće životinje na cesti.
U ona idejno nečista (komunistička) vremena Mercedes je bio statusni simbol dužnosnika partije. No, Mercedes je ostao i danas statusni simbol, ali ne samo za odabrane. Rekli su nam da svaki treći Albanac vozi Mercedes. I ima ih zaista puno na cestama i u gradovima. Od starih modela pa sve do najnovijih (tih zapravo ima više). Podsjetilo me to na jedan grad u Lijepoj našoj.
Ipak, provjerio sam taj podatak. Službene statistike izgledaju malo drugačije. Najpopularnijih vozila Mercedesa (automobila i kombija) je oko 24 % od
ukupnog broja automobila. Druga najpopularnija marka je Volkswagen kojih ima desetak posto. Pa onda svi ostali …
Što se prometnih znakova tiče, nisam uočio neku veliku razliku. No, najčešći prometni znak je KUJDES ili OPREZ. Taj znak upozorenja kombiniraju sa znakovima opasnosti, znakovima ograničenja brzina i znakovima drugih upozorenja. Ima ih uistinu puno uz ceste, vrlo su uočljivi … ali tko gleda na znakove!
Inače Albanija je najmanje motorizirana zemlja u Europi. Prema podatcima Eurostata iz 2020. Albanija ima 192 vozila na 1000 stanovnika. Za usporedbu, najveći stupanj motorizacije u Europi ima Luksemburg - 681 vozilo na 1000 stanovnika, Italija 663, Hrvatska 425, a EU prosjek je 560 na tisuću stanovnika.
Što kažu statistički podatci?
Pogledajmo podatke na Svjetskoj zdravstvenoj ljestvici (World Health Rankings) koji predstavljaju najopsežniji popis zdravstvenih profila zemalja i svjetskih zdravstvenih ljestvica za sve vodeće uzroke smrti ikada sakupljenih na jednom mjestu. Podatci su objavljeni temeljem podataka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2020. za sve zemlje svijeta (186 zemalja svijeta).
Na interaktivnoj karti vodećih uzroka smrtnosti za sve države svijeta (njih 186) kada se odabere Albanija (prema posljednjim podacima WHO-a objavljenim u 2020. godini), broj smrtnih slučajeva u prometnim nesrećama u Albaniji dosegao je 337 ili 1,17% od ukupnog broja smrtnih slučajeva. Stopa smrtnosti u prometnim nesrećama (prilagođena dobi) iznosi 9,88 na 100.000 stanovnika i svrstava Albaniju na 124. mjesto u svijetu (Napomena: Rang broj 1 je najveći broj stradavanja na 100.000 stanovnika, a rang 183 najmanji je broj stradavanja u prometnim nesrećama).
Svjetska slika stradavanja u prometnim nesrećama prikazana je na prikazu koji slijedi. Više od 1.300.000 ljudi godišnje pogine u prometnim nesrećama. Interaktivna karta omogućuje pregled po regijama svijeta (Afrika, Azija, Južna Amerika, Sjeverna Amerika, Europa, Oceanija, Bliski istok).
Radi usporedbe, na području Europe, Albanija je na drugome mjestu (u svjetskom poretku 124.) s 9.88 poginulih na 100.000 stanovnika. Najviše poginulih u prometnim nesrećama 10,79 na 100.000 stanovnika u Europi ima Bosna i Hercegovina (Prvo – najlošije mjesto ljestvice za Europu i 123. mjesto svjetskoga poretka).
Hrvatska je na 11 mjestu ljestvice u Europi (na svjetskoj ljestvici 142.) sa 6,58 poginulih. Najmanje poginulih na 100.000 stanovnika u Europi imaju Švicarska 1,71 (39. mjesto ljestvice za Europu i 180. mjesto svjetskoga poretka) i Norveška 1,79 (38. mjesto ljestvice za Europu i 179. mjesto svjetskoga poretka).
I na kraju …
Dakle, bez obzira na to što nismo za boravka u Albaniji i vozeći se po njihovim cestama vidjeli niti jednu prometnu nesreću, stanje sigurnosti prometa zaista je zabrinjavajuće što samo potvrđuje moju opću sliku prometa u toj zemlji. Potvrđuje to i usporedba: Albanija je najmanje motorizirana zemlja u Europi, a na drugome je mjestu po broju poginulih u prometu na cestama, s 9.88 poginulih na 100.000 stanovnika.
Zašto je to tako - teško je posve precizno reći. Uzroci stradavanja u prometu u Albaniji vjerojatno su slični uzrocima stradavanja u svim drugim zemljama Europe. Citiram Izvršnog direktora Sigal Uniqa Group Austrija, gospodina Avnija Ponarija koji je svojedobno analizirao zašto ima toliko nesreća u Albaniji, i navodim najdominantnije razloge stradavanja u prometu: nedovoljno vozačko iskustvo, gubitak kontrole nad vozilom, loša cestovna infrastruktura, pretjerano korištenje vozila na lošim cestama, nedostatak signalizacije, upravljanje vozilima pod utjecajem alkohola, višenamjensko korištenje prometnica bez kriterija (kamioni, automobili, domeće životinje (krave i ovce), bicikli …), nedostatak bočnih zaštitnih ograda i štitnika, loše gume, korištenje istih guma ljeti i zimi, i na kraju nedostatak straha – ignoriranje zakona, propisa i pravila.
U sljedećem nastavku priče o prometu u Albaniji pokušat ću opisati (a neke i dokumentirati fotografijom) nezaboravne i upečatljive prometne sličice iz Albanije, kojima smo svjedočili.