Kada ste zadnji puta čuli da se nešto loše dogodilo u Japanu? Ako mene pitate, to je bio potres, tsunami, i problemi s nuklearnom elektranom u Fukushimi. Sve to se dogodilo krajem zime, sada već tako nam daleke 2011, godine. Zemlja u kojoj je pismenost 100%, nezaposlenost manja od 5%, dnevno radno vrijeme od 18 sati nešto uobičajeno, a vlakovi kasne u prosjeku manje od 20 sekundi(!) toliko nam je daleka i egzotična pa je malo vjerojatno da je netko od Vas čuo za automobil koji spominjem u naslovu ovog članka.

Automobil čija je proizvodnja počela u studenom 1967. - dakle prije točno 50 godina, a čije ime (Century) asocira na stotu godišnjicu rođenja Sakichi Toyode (rođenog 1867.), osnivača tvrtke Toyota. Ono što je u Europi Rolls-Royce, Bentley i Maybach, to je u Japanu Toyota Century. Vrhunsko luksuzno vozilo čije karakteristike izlaze iz okvira osobnog automobila kao pukog prijevoznog sredstva od točke A do točke B. Posjedovanje tog vozila privilegija je isključivo japanskog stanovništva visokog ugleda i moralnog autoriteta. Čak i ako ste japanac, nije dovoljno biti samo bogat. Morate proći niz pojedinačnih provjera i ispitivanja da bi bili dostojni pozivnice za nabavku Toyote Century. To je ujedno i službeni državnički automobil koji za službene potrebe koristi Japanski Car, visoki državni dužnosnici te njihovi uzvanici i gosti.

Posebnost tog automobila je i izrazita tradicionalnost. Prva generacija tog vozila proizvodila se je punih 30 godina  i to od 1967. do 1997.

Druga se generacija proizvodila od 1997. pa sve do ove  godine, kada je predstavljena treća generacija tog reprezentativnog automobila.

Ali nemojte misliti da to vozilo, iako vanjskim izgledom to ne otkriva, nije opremljeno vrhunskom tehnologijom. Tako najnoviju inačicu pokreče 5.0 V8 motor snage 294 kW koji, uparen s Toyotinim hibridnim sustavom prijenosa i pogona putem elektromotora omogućuje izrazito tihu i ekološki prihvatljivu vožnju kroz urbane prostore japanskih gradova.

Iako pozamašnih dimenzija (dužini većoj od 5 metara i širini od gotovo dva metara), zahvaljujući velikom broju senzora, kamera i uređajima za detekciju zapreka na cesti, vozaču nije problem kontrolirati to vozilo za vrijeme vožnje, dok se putnici mogu opustiti uz muziku glazbenog sustava opremljenog s 20 zvučnika, klimatizaciju, GSM komunikaciju i sve ostale tehničke blagodati suvremenog japanskog čovjeka koji sve to može kontrolirati na višefunkcionalnom LCD zaslonu osjetljivom na dodir. Stoga, ako Vam smeta što unaokolo nas viđate lokalne političare, estradne i sportske zvijezde, bogataše i njihovu djecu kako se vozikaju u skupim Europskim luksuznim markama automobila, ostaje Vam barem za utjehu činjenica da će im ovaj primjerak luksuza biti trajno nedostupan. Jer čak i kad bi to vozilo zadovoljavalo Europske standarde i bilo prilagođeno tržištu Europske Unije, njega ne bih mogao posjedovati svatko. Usudio bih se reći da ga na ovim prostorima Europe, ako je vjerovati moralnoj vertikali japanskog društva, ne bih mogao nabaviti NITKO!