U sportskom svijetu desetoboj je vrlo cijenjena disciplina koja već ima stogodišnje iskustvo bivanja na Olimpijskim Igrama. Konkretno, radi se o sljedećim atletskim disciplinama: trčanje na 100 metara, trčanje na 110 metara s preponama, trčanje na 400 metara, trčanje na 1500 metara, skok u dalj, skok u vis, skok u vis s motkom, bacanje diska, bacanje koplja i bacanje kugle. Puno posla za čovjeka koji, ako pobjedi, predstavlja vrhunac ljudske tjelesne evolucije.
Automobilska industrija također ima svoje vlastite „desetobojce“. To su vozila koja zadovoljavaju desetak (pa i više) zadaća na temelju iste konstrukcije, a jedno od (po)najboljih takvih vozila ove godine slavi 35 godišnjicu od trenutka pojave u javnosti. Ovo je priča o Mercedes-Benzovoj G klasi.
1. DISCIPLINA – TRAJNOST
Početak razvoja navedenog vozila seže u daleku 1972. godinu i to na prijedlog Iranskog Monarha Mohammada Reza Pahlavija koji je u to vrijeme posjedovao 18% Daimler-Benzovih dionica. Vozilo se razvijalo za potrebe Iranske granične patrole te kao lovačko vozilo, a nade su se polagale i u nabavu od strane Njemačkih oružanih snaga.
Naglasak je bio na izvancestovnoj upotrebi (odatle i slovo G koje je kratica od Njemačke riječi "Geländewagen" što bi u prijevodu značilo "terensko vozilo") uz maksimalnu sigurnost i udobnost. Bio je to zajednički projekt Njemačkog Daimler-Benza i Austrijskog Steyr-Daimler-Pucha. Mercedesov tim iz Stuttgarta bio je zadužen za projektiranje i ispitivanje prototipa, dok je Austrijski tim u Grazu razvijao proizvodne planove.
Prototip vozila testiran je u svim mogućim i nemogućim uvjetima, vremenskim prilikama i klimatskim podnebljima, od tropske i saharske Afrike, do polarnog kruga. Proizvodnja je započela 1979. godine u novootvorenim pogonima u Austrijskom Grazu u kojima se proizvodnja obavlja i dan-danas, i u kojoj dominira ručni rad.
 |
Slika 1. |
Iz tog razloga se na nekim tržištima to isto vozilo pojavljuje i pod nazivom Steyr-Puch G (slika 1), a postoji i licencirana verzija s Peugeotovim motorima i komponentama pod nazivom "Peugeot P4" uglavnom za vojne potrebe (slika 2).
 |
Slika 2. |
Za civilne potrebe tržištu je ponuđena modelska inačica pod kodnom oznakom 460 (slika 3), dok je za vojne potrebe i javne službe (policija, vatrogasci, i slično) ponuđena modelska inačica pod kodnim brojem 461 (slika 4).
 |
 |
Slika 3. |
Slika 4. |
Vozila su se proizvodila s dva međuosovinska razmak (kratka i duga) te širokim izborom karoserijskih izvedbi (slika 5), kao i paletom Benzinskih i Dizelskih motora koje su se u godinama koje su slijedile sve više proširivale, zajedno sa sve bogatijom opremom koja se u ta vozila ugrađivala, bilo serijski, bilo uz narudžbu. |
 |
Slika 5. |
 |
1990. godine tržištu je ponuđena inačica s kodnom oznakom 463 kao zamjena za prethodne dvije serije, a koja je zadržala dobre manire starih modelskih linija, uz nešto malo suvremeniji dizajn karoserije i sve zahtjevnije pogonske kapacitete u skladu sa zahtjevima tržišta (slika 6). Ta je inačica zadržana u proizvodnji (uz povremena poboljšanja) sve do današnjih dana. |
Slika 6. |
Upravo je to i razlog što sam kao prvu karakteristiku naveo trajnost. Gledajući slike tog vozila, ne dobiva se osjećaj prolaznosti vremena kao kod drugih automobila. Postoje doduše automobili čija je tradicija proizvodnje duža (pisalo se o njima i na našim stranicama), ali niti jedno od njih se nije tijekom godina tako malo mijenjalo, bilo u estetskom, bilo funkcionalnom smislu. To je nepobitan dokaz uspješne konstrukcije i bezvremenskog dizajna, za razliku od prolaznosti i naglog zastarijevanja, toliko prisutnog u današnjoj automobilskoj industriji. Danas, najčešće, model je dostupan tržištu četiri do šest godina i - već se traži njegova zamjena.
Kod ovog automobila, problem je potpuno suprotan. Proizvođač uporno pokušava ponuditi tržištu dostojnog zamjenika, ali mu to nikako ne uspijeva. Potražnja još uvijek nadmašuje ponudu i kako stvari stoje proizvodnja će se zadržati sve do 2020. godine (a možda još i duže).
2. DISCIPLINA – POUZDANOST
Pouzdanost je karakteristika koja (nažalost) ne prati današnju automobilsku industriju. Vozila su zahtjevnija za održavanje, osjetljivija za korištenje i sklonija sve skupljim kvarovima. Svaki stariji i iskusniji poznavatelj automobila sjeća se vremena kada su vozila (naročito terenska) bila jednostavna, robusna, zahvalna pri korištenju te otporna na oštećenja i kvarove. Mercedes G ogledni je školski predstavnik tih vozila, ponajprije zahvaljujući svojoj izvornoj temeljnoj konstrukciji, kao i načinom proizvodnje u kojoj (još uvijek) dominira ručni rad.
Današnji proizvođači automobila (ili bar njihova većina) orijentirani su isključivo na profit, hiperprodukciju i sveopće pomodarstvo, što izobličuje istinske kvalitete terenskog vozila. Posve je razumljiva nostalgija za kojom čeznu svi avanturisti koji se sablažnjavaju današnjih „terenaca“ oblikovanih ponajviše da budu isključivo za asfaltiranu cestu ili eventualno za nešto malo blata na putu do vikendice ili vinograda |
 |
Slika 7. |
Pouzdanost je ključni čimbenik koji se posebno cijeni u uvjetima kada otkazivanje vozila može rezultirati gubitkom tuđeg i(li) vlastitog života, što posebno dolazi do izražaja u ratnim (ne)prilikama. Oružane snage mnogih država Svijeta, ponajviše zbog pouzdanosti, oslanjaju se upravo na dotično vozilo kako bi njihova logistika, sustavi veza i lanac zapovijedanja bili što manje ranjiviji i podložniji rizicima za vrijeme borbenih djelovanja. Ni Hrvatska vojska nije izuzetak, koja upravo ova vozila koristi u Mirovnim misijama u Afganistanu (slika 7).
3. DISCIPLINA – IZDRŽLJIVOST
Biti izdržljiv znači biti otporan na dugotrajne i teške uvjete korištenja. Poput pouzdanosti, izdržljivost je kvaliteta koja se u terenskih vozila posebno cijeni. Daimler Benz je u samom početku razvoja prototipa postavio visoke standarde izdržljivosti. Ali i nakon početka proizvodnje vozila su se pratila u njihovim eksploatacijskim uvjetima i neprestano usavršavala ukoliko bi se pojavila neki nedostatak u izradi ili konstrukciji. Možda najbolji dokaz izdržljivosti je pobjeda u konkurenciji automobila na proslavljenom reliju Paris-Dakar 1983. godine. Za one koje ne znaju, taj reli je najzahtjevniji oblik utrkivanja koji postoji u okviru automobilističkih utrka. Dužinom od gotovo 12.000 km u vremenskom okviru od dva tjedna, prolazeći najvećim dijelom kroz Saharu i zapadnu Afriku, sam dolazak do cilja je veliki uspjeh, a komo li ne i pobjeda (Slika 8). Za najzahtjevnije korisnike postoji i posebna (Entdecker) inačica tog vozila koja je svojom opremom (dodatni spremnici za gorivo i pitku vodu, podešavanjem tlaka zraka u gumama, dodatnom zaštitom karoserije i pogonskih elemenata od mehaničkih oštećenja, pijeska i vode...) namijenjena isključivo za istraživače i avanturiste (slika 9).
 |
 |
Slika 8. |
Slika 9. |
4. DISCIPLINA – PROHODNOST I OKRETNOST
Svrha terenskog vozila je da se kreće terenom, dakle izvan ceste. Je li to pijesak u pustinji, blato u močvari, snježna mećava, nabujali potok ili planinski kamenjar nije uopće važno. Važno je samo jedno - da vozilo na zaglavi na bilo kojoj prirodnoj (ili umjetnoj) prepreci.
Slika 10 prikazuje koliko su visoko postavljene granice prohodnosti ovog vozila. Dodatnu garanciju prohodnosti daje pogon na sve kotače, reduktor prijenosa, i mogućnost uključivanja (čak) tri blokade diferencijala (prednjeg, središnjeg i stražnjeg) čime se kotači ponašaju poput gusjenica tenkova, bez velike mogućnosti da pojedini pogonski kotač proklizi na skliskoj podlozi. Sa druge pak strane, dimenzije vozila nisu (pre)velike, a radijus okretanja dovoljno je malen (pogotovo kod inačice s manjim međuosovinskim razmakom) da se u gradu ili na uskoj cesti ne osjećate poput slona u staklani.
 |
Slika 10. |
5. DISCIPLINA - PRAKTIČNOST
Praktičnost znači primjenjivost u različitim situacijama. Svestranost ovog vozila očituje se u modularnoj izgradnji. To znači da se, poput LEGO kockica, na vozilo mogu dodavati (ili oduzimati) pojedini elementi karoserije ili opreme.
Zahvaljujući krutoj šasiji (slika 11) koja je dovoljno robusna, kvalitetna i s visokim faktorom sigurnosti, isto se vozilo može koristiti kao putničko, teretno ili specijalno vozilo. (Na)dogradnja može biti tvornička, ili u kućnoj radinosti ako raspolažete s dovoljno znanja, prostora i alata za takav posao. Jedan od najpoznatijih korisnika tog vozila bio je Papa Ivan Pavao II koji je svoje Vjernike obilazio i pozdravljao iz "Papamobila"(slika 12).
 |
 |
Slika 11. |
Slika 12. |
6. DISCIPLINA – UDOBNOST I STABILNOST
Sam pogled na robustan donji dio ovog vozila i krutu prednju i stražnju osovinu (slika 13) na ostavlja dojam udobnosti i stabilnosti. Zbog neogibljene mase (mase svih elemenata koji se ne oslanjaju na ovjes, kao što su kotači, pogonska vratila i krute osovine), Takva vozila su sklona skakutanju pri prolasku preko neravnina i naginjanju pri nagloj promjeni smjera. |
 |
Slika 13. |
Naravno da je proizvođač radio bezbrojna testiranja u tom pogledu, a Mercedes je (između ostalog) poznat i po svojoj udobnosti. Da se to ne događa zaslužni su čvrsti i lagani materijali izrade poput legura čelika i aluminija, kvalitetne spiralne opruge, amortizeri i stabilizatori te (kao opcija) automatski prilagodljivi ovjes koji omogućava da i terenska vožnja bude dovoljno podnošljiva i udobna. Buka i vibracije također su svedene na minimum, a ergonomija ulaska i izlaska iz vozila, kao i upravljanje istim, ne predstavlja problem ni osobama slabije ili niže tjelesne građe.
7. DISCIPLINA – ANTIKOROZIVNA ZAŠTITA
Zahvaljujući 21% kisika u zraku omogućen je život svih nas na Planetu Zemlji, ali je istovremeno otvoren put tom istom kisiku da se veže na svaki komadić željeza na koji naiđe, čineći tako crvenkasti oksid koji je poznat po nazivu hrđa. Upravo zbog hrđe automobili relativno brzo i propadaju. Ali ne i ovaj automobil, osim ako grubom i nepažljivom vožnjom oštetite dio antikorozivne zaštite koja se sastoji od galvanizacije, više slojeva zaštitne boje, te zaštitnih premaza od plastike, gume i voska. To znači da je kompletna karoserija i donji postroj vozila zaštićena od agresivnog utjecaja, vode, zraka ili soli.
8. DISCIPLINA – SIGURNOST
Elementi aktivne i pasivne sigurnosti vozila su se u zadnjih 35 godina drastično promijenile (na bolje naravno). U vrijeme promocije Mercedesa G proizvodili su se automobili s dijagonalnim gumama, bubanj kočnicama na svim kotačima i bez sigurnosnih pojasa, naslona za glavu i ostale sigurnosne opreme bez koje se današnji automobili ne mogu niti zamisliti.
 |
 |
Slika 14. |
Slika 15. |
Proizvođač je uveo testiranja vozilo na sudare (slika 14), deformacijske zone sprijeda i straga, zračne jastuke i samozatezajuće pojaseve. Vozilo zadovoljava stroge sigurnosne standarde, kada govorimo o civilnim uvjetima. Sigurnost u borbenim uvjetima? Nema problema (slika 15)! Ovisno o razini zaštite koju želite (ili bolje rečeno koju si možete priuštiti), vozilo može biti opremljeno neprobojnim staklima, oklopom od kompozita i kevlara, ojačanim pneumaticima koji će vam omogućiti bijeg sa sve četiri probušene gume, spremnikom kisika koji će omogućiti da pogonski motor, te vozač i putnici u vozilu prežive vožnju kroz kontaminiranu atmosferu, kao i pregršt drugih "sitnica" koja vam mogu poslužiti ukoliko se slučajno (ili namjerno) nađete u području borbenog djelovanja. Ne treba zaboraviti ni na nebrojene elemente aktivne sigurnosti kao što su ABS, ASR, ESP i svi drugi kojima je zadatak da u slučaju vaše ili tuđe greške ostanete na cesti ili barem na kotačima.
9. DISCIPLINA – SNAGA
Svaki proizvođač želi svoje vozilo tržištu ponuditi u najjačem izdanju kako bi nadjačao konkurenciju na tržištu. To ne znači da ne postoje slabiji modeli. Ali Suvremeni svijet pamti samo najbolje, a u ovom slučaju radi se vozilu komercijalnog naziva G 65 AMG (slika 16).
Ovo što sada slijedi nije za osobe koje preziru današnju rastrošnost, rasipnost, razmetljivost i pretjerivanje u svakom mogućem obliku. Čak i mene malo peče savjest što na ovim stranicama pišem o ovom vozilu, jer se protivi načelima sigurnosti i ekologije za koje se i sam osobno zalažem. Spominjem ga samo iz poštovanja prema svim tim dizajnerima, projektantima i strojarima koji su načinili vozilo takvog kapaciteta. Sva sreća da ih se ne prodaje puno, jer bi inače i ovo malo izvora nafte što ih diljem svijeta cijedimo bile brzo iscrpljene, a atmosfera zasićena ugljičnim dioksidom poput susjedne nam planete Venere.
 |
Slika 16. |
Ukratko, taj automobil je opremljen benzinskim 6-litrenim V12 motorom s dva turbinska punjača, snage 450 kW i okretnog momenta 1000 Nm koji je uparen s automatskim mjenjačem sa sedam(!) stupnjeva prijenosa. Dovoljno da vozilo mase iznad 2500 kg ubrza s mjesta do 100 km na sat za manje od 5,5 sekundi, te nastavi ubrzavati sve do grješnih (elektronski ograničenih) 230 km na sat. Zanimljivo, vozilo zadovoljava EURO 5 standard emisije ispušnih plinova, iako mu se potrošnja kreće u (minimalnim tvornički deklariranim) granicama od 13,7 do 22,7 litara super plus benzina na prijeđenih 100 kilometara, uz prosječnu emisiju CO2 od 397 g/km. Nekome san snova, većini noćna mora...
10. DISCIPLINA – EKOLOGIJA
Dizajneri ovog vozila sigurno nisu bili opterećeni potrošnjom svog vozila, globalnim zatopljenima, ozonskim rupama i ostalim ekološkim problemima radi čega današnja automobilska industrija ogroman novac ulaže u razvoj ekoloških vozila. Naposljetku, vozilo iz devete discipline (Snaga) sigurno bi palo na testu ekologije. Ali, proizvođač ima i u tom pogledu asa u rukavu, a komercijalni mu naziv glasi G 350 blue-TEC. Radi se o vozilu koje je opremljeno V6 Dizel motorom snage 155 kW, koji zahvaljujući povećanoj termodinamičkoj iskoristivosti i posebnom kemijskom dodatku, količinu štetnih dušičnih oksida smanjuje za 80%.
Njegova deklarirana potrošnja kreće se u granicama od 9,8 do 13,6 litara dizela na prijeđenih sto kilometara uz prosječnu emisiju CO2 od 295 g/km. Objektivno gledajući, ekologija je disciplina u kojoj se desetobojci ponajmanje snalaze, ali to je i logično. Pa i u Olimpijskom svijetu desetobojac ne može biti osoba koja se dnevno zadovoljava s 2000 kilokalorija, uživajući isključivo hranu biljnog porijekla.