 PROCITAJTE |
| Što se dogada vozacu kad opazi opasnost na cesti |
Piše: Branislav Radaković
|
Vožnja je užitak i ugoda! Prije svega, da, no nekada može biti i napor. Naravno da može, ali na to ne mislimo često. Fascinacija vožnjom je na prvom mjestu. No, jeste li ikada pomislili što vam se sve događa u organizmu kada vozite cestom i doživite opasnu, stresnu situaciju? Sve se naravno događa "filmskom" brzinom i ostavlja posljedice makar vi toga možda niste ni svjesni!
 Mrežnica registrira pokret. Vozač vidi dijete koje za loptom trči na cestu. Događaj shvati kao iznenadnu opasnost u četiri stotinke sekunde!
Centar za percepciju se prvi od svih centara u mozgu aktivira na opasnost. Upozorava: "POZOR, najveća opasnost!" Sve druge psihičke i fizičke spoznaje potiskuje u stranu i psihičku aktivnost usmjerava samo na opasnost – dijete na cesti. Vozač će kasnije reći: "Odmah sam postao svjestan opasnosti!".
Protekne pet stotinki sekunde dok centar za vid primi impuls. Prepoznavanje opasne situacije – opasnosti zbiva se u slijedeće dvije stotinke sekunde. Opasnost: "dijete, lopta" je prepoznata. Podatak se prenosi dalje.
Centar za kretanje preko živčanih kanala u kralježnici pokrene sve mišiće, što ne traje duže od jedne stotinke sekunde. Nikada se, u takvim slučajevima, ne pokrene samo jedan mišić, nego cijela grupa mišića. U sedam stotinki sekunde svi mišići zauzmu najprikladniji položaj.
Noga se pokrene s papučice gasa i približi se papučici kočnice. Ruke čvršće stegnu upravljač. Lijeva noga se odupire o pod automobila, lijevo od papučice spojke. Svi mišići se grče (maksimalno zatežu). Može čak doći do takozvane "paralize mišića", pojave kod koje se mišići previše zgrče i ne mogu se više opustiti. Vozaču prijeti opasnost da ostane bez snage. U međuvremenu, prolazi pola sekunde.
Vegetativni centar, koji reagira posve automatski, za to vrijeme pokreće u organizmu slijedeće:
Puls se povećava, i u roku od pola sekunde može narasti na l4o do l6o.
Krvni pritisak se naglo povećava, jer srce svom brzinom šalje krv u mišiće koji moraju reagirati – intenzivno kočiti i izbjeći opasnost.
Želudac i crijeva u tom trenutku prestaju biti aktivni, jer nisu znacajni za rješavanje ove mobilizirajuce situacije. Odatle i izraz: "Stisnuo mi se želudac".
 Zjenice se šire, što je znak najveće pozornosti.
Znoje se dlanovi i tabani.
Bljedilo lica. Krv je potrebnija u drugim dijelovima tijela, npr. u mišićima - kako bi kontrakcija bila brža i lakša.
Bubrezi proizvode više adrenalina, povećava se razina šećera u krvi. Zato su slične situacije izuzetno opasne za bolesnike koji boluju od šećerne bolesti.
Dok se tijelo vrati u normalno stanje za otprilike tridesetak sekundi, povećano lučenje adrenalina produžuje se još cijeli sat. Razina masti u krvi se povećava. Mast se taloži na unutrašnju stranu krvnih žila, a to znači da opasnost u prometu pogoduje i zakrečenju krvnih žila.
Zbog svega ovoga, vožnja nam se ponekad čini vrlo napornom, a ponekad i stresnom. Svatko od nas je to doživio!
Ukoliko vozimo prebrzo, rizično, agresivno, na granici svojih sposobnosti, zasigurno je kako ćemo češće osjetiti negativne posljedice vožnje. Nekih promjena u organizmu nismo niti svjesni.
Zato pomalo i polako! Budite staloženi, ne naglite! Vozite s predviđanjem, defenzivno! Učinite sve kako bi vas što manje situacija u prometu iznenadilo!
Branislav Radaković, studeni 2005. godine
|