Proizvodnja, promet i korištenje energije u velikoj mjeri negativno utječu na okoliš i ekosustave. Ogroman dio svjetske energije još se uvijek dobiva iz ekološki neprihvatljivih izvora energije,   fosilnih goriva (ugljena, nafte, prirodnog plina). Sagorijevanjem fosilnih goriva nastaje staklenički plin  ugljični dioksid (CO2), koji uglavnom  završava u atmosferi i svojim stakleničkim učinkom uzrokuje globalno zatopljenje.

Još je opasniji plin koji se oslobađa prilikom nepotpunog sagorijevanja goriva (sagorijevanja bez dovoljne količine kisika), a to je ugljični monoksid (CO) izuzetno otrovan plin bez boje, okusa ili mirisa, a koncentracija od samo 0.6% izaziva kod ljudi smrt već nakon 15 minuta udisanja.

Prilikom sagorijevanja otpuštaju se još neki štetni plinovi poput sumpornog dioksida ili dušikovih oksida. Ti plinovi reagiraju s vodenom parom u oblacima i formiraju kapljice koje padaju na zemlju kao slabe sumporne i dušične kiseline - kisele kiše, a te kiše djeluju izrazito štetno na čitave ekosustave.

Kod sagorijevanja nekih izvora energije nastaju i sitne čestice minerala koje kasnije tvore pepeo (smog), a dio tih čestica diže se u atmosferu što je također vrlo opasno za zdravlje.

Nenad Zuber , svibanj 2008. godine