Sigurno voziti

Preslagujući stručnu literaturu po mojim nakrcanim policama, među mnogim knjigama i priručnicima pronađoh jedan stari priručnik za osposobljavanje kandidata za vozača i polaganje vozačkog ispita, iz 1931. Požutjeli primjerak i ta davna godina izdavanja nagnala me da ga detaljnije prelistam.

Pred nama je tiskovina: ŠOFERSKI ISPIT - PITANJA I ODGOVORI, II. prošireno izdanje, autora Franje LEAKOVIĆ-a. tiskana 1931. godine. Knjižica je mekog uveza, formata 150 x 115 mm, od ukupno 120 stranica (s koricama). Cijena izdanja 1931. bila je 35 dinara (!). Nakladnik izdanja bio je St. Kugli, Zagreb, Ilica 30, a tiskala ga je „Štamparija Gaj“, Zagreb, Martićeva ulica 2, u Zagrebu, siječnja 1931.

Prisjećam se kako mi je svojedobno, pred puno godina, ovaj primjerak poklonio dobar prijatelj iz Varaždina, koji se bavi osposobljavanjem kandidata za vozače - znajući da skupljam stručnu literaturu ovoga sadržaja.

I eto, malo iz nostalgije, malo radi želje da zainteresiranima prenesem činjenice kako se nekada – pred 93 godine, pripremalo za polaganje vozačkog (šoferskog) ispita. Interesantno je. Pročitajte!

ŠOFER
Da podsjetim, etimološki, riječ chauffeur dolazi iz francuskog jezika i prvotno je značila - ložač (prema Hrvatskom jezičnom portalu). Naime, kako su prva prevozila bile parne lokomotive, ta se riječ odnosila na ložača lokomotive. Kasnije, šoferom su se nazivali i svi oni koji su upravljali cestovnim vozilima. U bukvalnom prijevodu šofer je bio „onaj koji održava, onaj koji brine o ispravnosti nečega“. Još kasnije, šofer je bio „onaj koji upravlja samohodnim vozilima“, koja se danas nazivaju automobilima. Neki, malo stariji, sigurno se toga sjećaju. Puno kasnije, prisjećam se da je ta riječ – šofer dobila čak i negativnu konotaciju (šoferčina), nakon uvođenja termina vozač motornog vozila.

FRANJO LEAKOVIĆ
Zanimalo me tko je autor priručnika iz 1931. godine? Tko je gospodin Franjo Leaković? Pretražio sam malo po bespućima interneta i doznah da je rođen 7. siječnja 1894. u Bošnjacima, a umro je u Zagrebu 25. siječnja 1978. Bio je časnik i publicist (detaljnije pogledati u Hrvatskom biografskom leksikonu). Napisao je i objavio priručnike Šoferski ispit (4 izd. 1941.; 1954.; 1958.), Priručnik za upravljače motornih vozila (5 izd. 1944.), Početnica samovozstva (1944.), Početnica za upoznavanje motornih vozila (1946.) i Šoferski kalendar (1961.), tiskane u Zagrebu.

Pogledate li pomnije, navedeni priručnik Šoferski ispit je četvrto izdanje iz 1941. (prema Hrvatskom biografskom leksikonu). Zbog te činjenice sam malo ponosan jer imam (i prezentiram vama) stariji primjerak koji nije naveden u bibliografiji Hrvatskog biografskog leksikona, ovo II. prošireno izdanje priručnika Šoferski ispit – Pitanja i odgovori, autora Franje LEAKOVIĆ-a iz siječnja 1931.

Iz ovoga se može zaključiti da je Franjo Leaković prvo izdanje priručnika Šoferski ispit, u nešto skromnijem izdanju, objavio nekoliko godina ranije. Vjerojatno prije 1930. (između 1927. i 1930.). To je razvidno iz PREDGOVORA II. izdanja priručnika: Šoferski ispit – Pitanja i odgovori iz siječnja 1931. (str.3.) Citiram:

„Prvo izdanje je rasprodano, te se je ukazala potreba za drugim izdanjem, koje evo izlazi prošireno i novim slikama ilustrirano.“

PRIRUČNIK: ŠOFERSKI ISPIT, II IZDANJE
Priručnik: Šoferski ispit – Pitanja i odgovori, iz siječnja 1931. pisan je u didaktičkom smislu vrlo „suvremeno“ (za ono vrijeme). Sadržaji su pisani u formi pitanja i odgovora, kao svojevrstan katalog ispitnih pitanja. Priručnik je opremljen s ukupno 33 fotografije, presjeka i crteža dijelova motora. Istina, tekst je pisan malo arhaično, prema ondašnjim pravopisnim standardima, ali šarmantno iz današnje perspektive.

Nadalje, iz predgovora je razvidno kome je autor namijenio Priručnik.
„Kao što je prvo, tako je i ovo drugo izdanje namijenjeno onima, koji žele polagati šoferski ispit, a u drugom redu onima, koji su ga već položili, da im bude pri ruci u časovima, kada motor otkaže poslušnost.“

Iz ovoga dijela Predgovora je jasno zašto se veliki dio sadržaja Priručnika odnosi na ono što je potrebno „kada motor otkaže poslušnost“. To se i vidi iz PREGLED-a PODJELE PITANJA I ODGOVORA (str. 5. Priručnika), citiram:

	ODSJEK	STR.	BROJ PITANJA
I.	Prometno redarstvena pitanja i odgovori	15	35
II.	Motor	24	43
III.	Rasplinjač	40	24
IV.	Paljenje	50	39
V.	Električna instalacija	61	21
VI.	Spojka i prigon	67	17
VII.	Diferencijal	73	11
VIII.	Kočnice	78	16
IX.	Upravljalo i postolje	82	12
X.	Kotač i gume	88	10
XI.	Podmazivanje	91	14
XII.	Hladjenje	95	22
XIII.	Razno	99	12

Samo osam stranica Priručnika (I. ODSJEK, od stanice 15. do 22., s ukupno 35 pitanja i odgovora) posvećeno je PROMETNO-REDARSTVENIM PITANJIMA I ODGOVORIMA ZA ISPIT UPRAVLJAČA MOTORNIH VOZILA, dok je sav ostali sadržaj vezan za pitanja i odgovore koji se odnose na poznavanje motora i motornog vozila (ODSJEK II. do XIII., od stranice 24. do 104. ukupno 230 pitanja s odgovorima)!

PROMETNO-REDARSTVENA PITANJA
Zanimljivo je da su PROMETNO-REDARSTVENA PITANJA I ODGOVORI ZA ISPIT UPRAVLJAČA MOTORNIH VOZILA pisana/sastavljana prema naredbi bivšeg vel. župana zagrebačke oblasti od 31. XII. 1927. br. 78.572. Znači u to vrijeme (1927.) postojao je službeni dokument (naredba) koja je regulirala prometno-redarstvena pitanja! Što je točno bio sadržaj te naredbe – ne znam s obzirom na to da citiranu naredbu nisam pronašao u bazama na internetu. Pretpostavka je da se sadržaj naredbe, sve ono što je tada bilo bitno u prometno-redarstvenom smislu i bilo bitno za polaganje šoferskog ispita, moglo sažeti u 35 pitanja s pripadajućim odgovorima.

Samo za usporedbu, Zakon o sigurnosti prometa na cestama - pročišćeni tekst NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 na snazi od 01.01.2023. ima ukupno 310 članaka kojima uređuje „temeljna načela međusobnih odnosa, ponašanje sudionika i drugih subjekata u prometu na cesti, osnovni uvjeti kojima moraju udovoljavati ceste glede sigurnosti prometa, pravila prometa na cestama, sustav prometnih znakova i znakova koje daju ovlaštene osobe, dužnosti u slučaju prometne nesreće, osposobljavanje kandidata za vozače, polaganje vozačkog ispita i uvjeti za stjecanje prava na upravljanje vozilima, vuča vozila, uređaji i oprema koje moraju imati vozila, dimenzije, ukupna masa i osovinsko opterećenje vozila te uvjeti kojima moraju udovoljavati vozila u prometu na cestama.“

Dakle 15% pitanja (35) od ukupnog broja pitanja (230) u Priručniku je posvećeno prometno-redarstvenim pitanjima. Ako znamo da današnji priručnici za osposobljavanje kandidata za vozače većinu stranica posvećuju upravo prometnim propisima, sigurnosnim pravilima, odgovornosti i ponašanju u prometu na cestama, a tek nekoliko stranica poznavanju motornih vozila, a te se pretežno odnose na dinamiku kretanja vozila i razumijevanje sila koje djeluju na vozilo pri kretanju, prolasku zavojima i pri kočenju, a ne na samo poznavanje dijelova motora – pokazuje što je nekada a što danas važno za odvijanje prometa na cestama.

Pa, pogledajmo zajedno sva pitanja i odgovore I. ODSJEKA, (njih 35), kako bismo vidjeli što su tadašnji propisi propisivali za upravljače motornih vozila u prometu na cestama:
„1. Kako treba upravljati motornim vozilom?
Motornim vozilom treba upravljati stalnom pozornošću i velikim oprezom.
2. Što ima upravljač na automobilu pregledati, prije početka vožnje.
Upravljač mora pregledati:
a) upravljalo, (Volant) na njegovo ispravno funkcioniranje,
b) sve matice i vijke, koje upravljalo vežu sa okvirom automobila, kao i njihove
osigurače,
c) sve poluge, koje su u vezi sa upravljalom, kao i zglobove, da li su uredno pričvršćeni i
dovoljno osigurani,
d) sve kočnice (zavore) da li ispravno funkcioniraju,
e) da li u motoru ima dovoljno ulja, da li ima u rezervaru benzina i da li u hladnjaku
ima vode.
Osim toga, će se svaki savjesni šofer osvjedočiti, da li su mu rezervne gume u redu i da li se u kolima nalazi najpotrebniji alat.
3. Kojom brzinom je dozvoljeno voziti motornim vozilom?
Brzina vožnje motornog vozila treba da bude pod svim okolnostima takova, da ga   upravljač može bez pogibelji za osobe ili njihov imetak sigurno voditi. Po gradovima i napučenim mjestima, gdje je promet veći, ima se brzina vožnje sniziti tako, da upravljač    može u svakom času zaustaviti motorno vozilo. Brzina vožnje po napučenim mjestima nesmije preći 15 km na sat a u kupalištima i lječilištima nesmije preći 8 km na sat.
4. Kojom brzinom je dozvoljeno voziti po gradu Zagrebu?
U Zagrebu smije motorno vozilo, odredjeno za prevoz osoba voziti brzinom od 15 km na sat a ona vozila, koja služe za prevoz robe, 6-8 km na sat.
5. Kojom brzinom smiju voziti autobusi na slobodnim cestama?
Autobusi smiju na otvorenoj slobodnoj cesti voziti sa najviše 35 km brzine.
6. Kada i u kojim slučajevima se ima sniziti brzina vožnje, na brzinu    korakom idućih konja upregnutih u kola?
Brzina vožnje motornog vozila ima se sniziti prema potrebi a poglavito:
a) u vrlo prometnim ulicama,
b) u ulicama, u kojima kolni put služi istodobno i za pješake,
c) pri izvanrednom prometu, (povorke, sprovodi i t.d.),
d) na križanjima i cestovnim zavojima,
e) na križanju željezničkih tračnica, na zakretima iz jedne ulice u drugu,
g) na mostovima koji se popravljaju,
h) pri izlazu iz kuće ili ulazu u kuću,
i) tamo, gdje je upravljaču spriječen slobodan vidik,
j) kod sastanaka sa upregnutim nemirnim konjima, rukom vodjenim ili slobodno
gonjenim životinjama,
k) tamo, gdje se uslijed skliskosti puta pokazuje djelovanje motora i upravljačkih
naprava nesigurnim,
l) svagdje, gdje je promet bilo iz kojega razloga otešćan.
7. Moraju li se i motorna vozila vatrogasaca ili društva za spasavanje
strogo držati ovih propisa o brzini vožnje?
Upravljači motornih vozila vatrogasnih društava i društva za spasavanje nisu strogo vezani na obdržavanje prednjih ustanova, već je njima dozvoljena iznimna brža vožnja i u slučajevima navedenim u točki 5.
8. Što imadu upravljači privatnih motornih vozila činiti, kada čuju znak da dolazi u susret ili iza njih motorno vozilo vatrogasaca ili društva za spasavanje?
U ovakovim slučajevima dužan je upravljač privatnog motornog i inog vozila omogućiti hitnu i nesmetanu vožnju navedenim vozilima, te u slučaju potrebe i stati.
9. Kojom stranom moraju voziti sva vozila u našoj državi?
U našoj državi je propisano: vozi desno, obilazi lijevo.
10. U kojim slučajevima se mora lijevom stranom voziti?
Ako je u smjeru vožnje na desnoj strani pećina a na lijevoj ponor i na tom se mjestu sastane automobil sa nemirnim konjima upregnutim u kola, ondak je dužan upravljač skrenuti na lijevo, da konji ne padnu sa kolima u ponor.
11. Kako treba voziti pri zaokretaju u ulicu?
Pri zaokretaju u ulicu ima se voziti desno u unutarnjem t.j. u manjem, a na lijevo u   vanjskom t. j. velikim lukom.
11 a) Koje vozilo ima prednost prelaza preko raskršća?
Prednost prelaza preko raskršća, ima uvijek, ono vozilo, koje vlastitom motornom vozilu dolazi sa desne strane.
Na. otvorenoj cesti ima prednost ono, vozilo koje se nalazi na glavnoj cesti.
12. Kakav znak ima upravljač dati kada krene sa automobilom ili kada
mijenja pravac vožnje?
Upravljač je dužan, kada krene sa automobilom, da dade znak trubom, da će krenuti. Kada zakreče u desnu stranu ima dati dva puta znak trubom, a kada zakreće u lijevu ulicu, tri puta, pri čemu treba po mogućnosti ispružiti još i ruku. Kada se motorno vozilo zaustavlja, treba takodjer dati trubom i rukom znak.
13. Da li je dozvoljeno po gradovima i selima voziti otvorenom ispušnom
cijevi?
Nije dozvoljeno, jer motor u takovim slučajevima razvija veliku buku.
13 a) Koliko rasvijetnih mjesta mora imati motorno vozilo?
Automobili moraju biti providjeni sa dva svijetla naprijed, koja se dadu na nekoji način tako udesiti, da u slučaju potrebe ne zasijenjuju u susret dolazeća vozila a natrag mora imati jedno crveno bijelo svijetlo.
Motorna dvokolica sa prikolicom moraju takodjer imati naprijed dva a natrag jedno crveno bijelo svjetlo, kao automobil.
Motorni kotači moraju imati naprijed jedno svjetlo, čija se jačina na nekoji način dade udešavati a natrag takodjer jedno crveno bijelo svjetlo.
13 b) Zašto mora svijetiljka na stražnjoj strani motornog vozila biti
providjena crveno bijelim svjetlom?
Stražnja svijetiljka mora sa crvenim svijetlom biti providjena zato, da onima, koji od straga dolaze bude znakom, da se pred njima nalazi nekakova zaprijeka a bijelo svjetlo mora rasvijetliti registarski broj automobila ili motornog kotača.
14. Kada treba motorno vozilo rasvijetliti?
Motorno vozilo treba rasvijetliti čim nastaje sumrak, t. j. u ono vrijeme kad i gradovi rasvijetle ulice. Osim toga treba zapaliti svijetla za guste magle i u prašini. Onda se moraju motorna vozila rasvijetliti malim svijetlom kada stoje na mjestu.
15. Koja se svjetla smiju upotrijebiti u ulicama gradova?
U ulicama gradova treba upotrijebiti t. zv. gradsko slabo sviijeto, da se omogući u susret dolazećim vozilima dobar vidik. Veliko svijetlo zasjenjuje, te se radi toga nesmije po ulicama gradova upotrebljavati.
16. Kada se i na otvorenoj cesti mora upotrijebiti malo svijetlo?
Na otvorenim cestama se mora upotrijebiti malo svijetlo, čim se primijeti, da u susret dolazi drugo motorno ili ino vozilo.
17. Kako treba voziti, ako se na motornom vozilu dogodi kakav defekt ili se
pokvari rasvjeta?
Ako se za vrijeme vožnje dogodi kakav defekt, koji bi mogao biti opasan po prolaznike ili ako svijetlo zataji, mora upravljač voziti polako i sporednim, manje prometnim ulicama.
18. Smije li se motorno vozilo ostaviti na ulici bez nadzora?
Na ulicama smije motorno vozilo ostati bez nadzora samo kratko vrijeme i to sa zaustavljenim motorom i osigurano, da ga nepozvana osoba ne može staviti u pogon.
19. Na kojim mjestima nije dozvoljeno preticanje drugih vozila?
Preticanje vozila nije dozvoljeno na uglovima i križanjima, na mostovima i u tijesnim ulicama,
20. Na kojim mjestima je zabranjeno okretanje motornih vozila?
Okretati motornim vozilom zabranjeno je u uskim i strmim ulicama.
21. Na kojim se mjestima ne smije zadržavati i stajati motorno vozilo?
Sa motornim vozilom nesmije se stajati na mostovima, prelazima opredijeljenim za   pješake, na križanjima cesta, na uglovima, te na željezničkim i tramvajskim prugama.
22. Kojim ulicama i trgovima je u gradu Zagrebu zabranjeno voziti
motornim vozilom?
U Zagrebu je zabranjeno voziti:
a) Ilicom od Jelačićeva trga do Kolodvorske ceste,
b) zapadnom stranom Zrinjskog i Akademičkog trga,
c) Gajevom ulicom od Jelačićeva trga do Nikolićeve ulice
d) Novom Vesi u oba smijera,
e) Jurišićevom ulicom u zapadnom smjeru,
f) Na nedelje i blagdane Tuškancem i Cmrokom od 9 sati prije podne, do 8 sati na večer.
23. Kojim ulicama nesmije voziti teretni automobil?
Teretnim automobilom zabranjena je vožnja:
a) Ilicom, od Jelačićeva trga do Kolodvorske ceste,
b) zapadnom stranom Zrinjskog i Akademičkog trga,
c) Gajevom ulicom od Jelačićeva trga do Nikolićeve ulice.
24. Može li se iznimno navedenim ulicama voziti?
Navedenim ulicama može se voziti, ako se ima odvesti osoba ili roba, no u takovim slučajevima se ima doći najbližom pokrajnom ulicom i pri odlasku upotrijebiti najbližu slijedeću pokrajnu ulicu.
25. Kako treba voziti po ulicama za kišovitih dana?
Za kišovitih dana treba voziti polagano i po mogućnosti dosta udaljeno od pločnika, tako, da se prolaznici blatom ne poprskaju.
26. Kako treba voziti za ljetnih prašnih dana?
Ako na cestama ima prašine, treba polagano voziti, p0gotovo onim ulicama i trgovima koji služe općinstvu kao šetalište.
27. Koje osobe su ovlaštene upravljati motornim vozi1om ?
Motornim vozilom upravljati, ovlaštena je svaka osoba koja je sa uspjehom položila šoferski ispit.
28. Što je dužan šofer učiniti, ako za vrijeme vožnje nekoga pogazi i ozlijedi?
U ovakovom slučaju je dužnost šofera, da unesrećenom pruži prvu pomoć, t. j. da ga odveze do najbližega liječnika ili do najbliže bolnice, a redarstvo o dogadjaju da izvijesti.
29. Koje dokumente mora upravljač za vrijeme upravljanja motornog vozila
imati kod   sebe?
Upravljač je dužan sobom nositi: 1. šofersku iskaznicu, 2. prometnu dozvolu (vozni list).
30. Smije li motorno vozilo biti stav1jeno u promet bez „broja“ i bez
prometne dozvole?
Motorno vozilo nesmije biti stavljeno u promet bez broja i prometne dozvole jer je to kažnjivo.
31. Kako su označeni automobili?
Automobili su označeni registarskim tablicama sa brojevima. Osobni automobili su   označeni sa crnim brojakama na bijeloj podlozi a teretni, sa bijelim brojkama na crnoj podlozi.
Broj banovine i godište je označeno crvenim brojevima na plavoj podlozi, na lijevoj strani ploče.
Obrtne tablice su označene crnim brojevima na bijeloj podlozi a izmedju broja banovine i registarskog broja koji su crveni, je umetnuto crveno slovo A.
32. Što se ima činiti, ako se motorno vozilo stavlja izvan prometa?
Ako se motorno vozilo stavlja izvan prometa mora vlasnik to javiti nadležnoj vlasti i povratiti prometne ploče (brojeve).
33. Tko je ovlašten upravljati motornim vozilom, koje je odredjeno za javnu
uporabu?
Sa motornim vozilom, odredjenim za javnu uporabu smije upravljati samo muškarac, koji je navršio 21 godinu i imade 2 godine šoferske prakse.
34. Čemu služi šoferska iskaznica?
Šoferska iskaznica služi kao legitimacija odnosno kao dokaz, da je upravljač automobila ovlašćen upravljati motornim vozilom.
35. Što je naznačeno u šoferskoj iskaznici?
U šoferskoj iskaznici je naznačeno:
Na prednjoj strani: Ime, prezime, godina rodjenja i stan vlasnika iskaznice;
Na drugoj strani: Broj i godište iskaznice, zatim ime i prezime vlasnika iskaznice, te ovlaštenje dotičnoga, da može upravljati motornim vozilom. Osim toga, dan i godina kada je vlasnik šoferske legitimacije položio ispit i konačno pečat i potpis nadležne vlasti;
Na trećoj strani se nalazi fotografija providjena pečatom i potpisom upravljača;
Na zadnjoj strani se unose službene bilješke, kao na pr. da dotični upravljač mora voziti naočalima i da druge naočale mora imati u rezervi.“

Ako se pročitaju sva pitanja i svi odgovori, na prečac se može zaključiti: Pa to je skoro sve što je bitno za odvijanje prometa. I danas su ti sadržaji okosnica prometnih propisa, iako ih danas ima puno, puno više, što je i normalno, jer su zahtjevi prometa i automobili na posve drugoj, značajno višoj razini.

Ipak naznačimo ono što je interesantno u ovim sadržajima:
Nakon potrebe opreznog i pozornog načina upravljanja vozilom u prometu (str. 15, pitanje br. 1), slijedi obveza pregleda automobila prije vožnje (str. 15, pitanje br. 2). Iza toga slijedi pet pitanja i odgovor a koja se odnose na brzinu vožnje (str. 15, 16, 17, pitanja br. 3 do 7).
Očito da se još pred više od 90 godina spoznala važnost brzine vožnje u odnosu na sigurnost. Naravnon radi se o, za današnje pojmove, smiješnim brzinama. No, moramo imati u vidu kakvi su automobili bili tih godina na cestama. Podsjetimo se nekih iz toga doba:


Izvor: www.nacional.hr Ford model-a, iz 1927.-1931.nasljednik legendarnog Ford model T	Izvor: www.autoportal.hr Mercedes Benz 170-W15, iz 1931. promoviran prije više od 90 godina na sajmu u Parizu	Izvor: www.miniauto.shop Ford-Model-AA iz 1931.

Vrlo je interesantno pitanje br. 4 (str. 16). i koje se odnosi na brzinu vožnje u Zagrebu. Iz toga pitanja proizlazi da je Priručnik pisan za područje grada Zagreba, odnosno tadašnje Savske banovine.

Pitanje br. 6. (str. 16.) jedno od onih o brzini vožnje, odnosno kada se brzina vožnje mora smanjiti „na brzinu korakom idućih konja upregnutih u kola“, ukazuje na to (odgovor pod „j“) da se na cestama mogu sresti „upregnuti nemirni konji, rukom vodjene ili slobodno gonjene životinje). Ipak je 1931. godina.

Slijede pitanja o susretu automobila s vozilima vatrogasaca i vozilima društava za spasavanje (tadašnja vozila s prednošću prolaska) te o strani kretanja i zaokretanja na cesti (pitanja 7, 8, 9, 10 i 11, na str. 17.). Prednost prolaska na raskrižju ili prednost prelaza preko raskršća spominje se u samo jednom članku (str. 17, pitanje br. 11a). Prvi stavak kaže da to ima koje dolazi vozilu s desne strane i a drugi da na otvorenoj cesti prednost ima ono na glavnoj cesti. Sve jasno! Zar ne?

Vrlo interesantno je vidjeti kako je regulirano zakretanje vozilom, odnosno mijenjanje pravca vožnje (pitanje 12. str. 18.). Tu se vidi vrlo interesantan povijesni podatak koji naši mladi vozači sigurno ne poznaju. Naime, tada vozila nisu imali električne pokazivače smjera koji se koriste pri skretanju, mijenjanju pravca vožnje … Kod pokretanja automobila, daje se znak trubom. Pri zakretanju (skretanju) u desnu stranu zatrubi se dva puta, kod zakretanja (skretanja) u lijevu ulicu, zatrubi se tri puta. Uz sve to po mogućnosti treba još i ispružiti ruku. Koda se motorno vozilo zaustavlja treba također dati znak trubom i rukom!

Pitanje 13. na str. 18. rekli bismo da je ekološke prirode i radi se o „zagađenju bukom“. Slijede pitanja o obvezi korištenja svjetlosnih uređaja na prednjoj i stražnjoj strani vozila (pitanja 13a, 13b, 14, 15,i 16, na str. 18 i 19). Iza toga su pitanja koja se odnose na kvar (defekt) vozila, ostavljanju vozila, pretjecanju, okretanju vozila, zaustavljanju i parkiranju (zadržavanju i stajanju), o zabrani prometa (pitanja 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 23 na str. 19 i 20). Interesantno je da se 22. i 23. pitanje opet odnose samo na zabrane vožnje na ulicama grada Zagreba.

Dalje, pitanja 25 i 26 (str. 20 i 21) odnose se na vožnju za kišna vremena i po prašnjavim ulicama ljeti. Da, tada nisu sve ulice u gradu bile asfaltirane. Pitanja od 27. na str. 21. odnosi se na šoferski ispit, a pitanje 28. na pružanje prve pomoći onome kojega se pogazi i ozlijedi. To znači da je već tada bio poznat neki postupak pružanja prve pomoći unesrećenima u prometu, a koji je šofer trebao poznavati.

Iz pitanja 29 (str. 21) vidimo da je i tada upravljač vozila bio dužan kod sebe imati šofersku iskaznicu i prometnu dozvolu (vozni list) za vrijeme upravljanja motornim vozilom. Sudjelovanje vozila bez broja i prometne dozvole (pitanje 30. na str 21.) je kažnjivo. Znači da su već tada za nepoštivanje prometnih propisa bile predviđene kazne.

Kako su morali biti označeni automobili u prometu vidimo iz pitanja 31. i odgovora na str. 21 i 22. U tim su odgovorima precizno opisali registarske tablice u to doba.

Interesiralo me, pa sam tražio po internetu i pronašao kako su izgledale tada pločice (License plates, registarske pločice Hrvatske kroz povijest, www.hr-plates.com/hr).

Od 1930. do 1939. osim crnoga broja na bijeloj podlozi, s lijeve strane na plavoj podlozi s crvenim slovima bilo je godište i broj banovine Hrvatske. Pločice su se izdavale po banovinama, a banovine su bile označene brojevima od 1 do 10 (na snazi od 06. siječnja 1929.). Broj 3 crvene boje označavao je Savsku banovinu – Zagreb.

Teretna vozila su imala tablice crne podloge s bijelim slovima. Interesantno je postojale su i obrtne tablice. Na bijeloj podlozi imale su crne brojke, a između broja banovine i registarskog broja (koji su bili crvene boje), bilo je umetnuto slovo A, također crvene boje.

Odgovor na pitanje 32. utvrđuje što vlasnik vozila mora učiniti ako motorno vozilo stavlja izvan prometa. No, vrlo je interesantan odgovor na pitanje 33. (na str. 22). Na pitanje tko je ovlašten upravljati motornim vozilom za javnu uporabu (javni prijevoz putnika i tereta) odgovor je da smije upravljati samo muškarac, koji je navršio 21 godinu i koji ima dvije godine šoferske prakse. Za današnje bi vrijeme to bilo prilično diskriminirajuće prema ženama vozačicama.

Na kraju, pitanja 34. i 35. (str. 22) odnose se na šofersku iskaznicu, čemu služi i što sve na njoj mora biti naznačeno. Sjećamo se (o tome smo pisali na našim stranicama), da je prva vozačka dozvola u Hrvatskoj izdana 27. srpnja 1910. godine. Dobio ju je Ferdinand Budicki, dobrostojeći zagrebački trgovac, poznat po i tome što je u Zagreb dovezao prvi automobil još 1901. godine. Po ovome podatku vidimo i to da je izdavanje ovoga Priručnika uslijedilo nakon tridesetak godina automobilizma u Hrvatskoj.

PROMETNI ZNAKOVI
O strukturi sadržaja Priručnika, a i onoga što je budući upravljač automobila morao znati na šoferskom ispitu, napisano je. Vrlo je interesantno da se prometni znakovi pojavljuju tek na 104. i 105. stranici Priručnika u odsjeku XIII. pod Razno - INTERNACIONALNI ZNAKOVI na koje svaki upravljač motornog vozila mora paziti.

Ako ne bi pazio i ako pokraj njih prođe bez obzira (pažnje) može odvesti u grabu pokraj ceste ili ga na željezničkoj pruzi može pogaziti vlak! Još se navodi da su znakovi postavljeni na vidnome mjestu, od zapreke prilično udaljeni.
Ono najinteresantnije je da ih u Priručniku ŠOFERSKI ISPIT - PITANJA I ODGOVORI (1931.) ima samo šest i to šest znakova opasnosti. Ako se podsjetimo da danas imamo u Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama: znakova opasnosti 50, znakova izričitih naredbi 58, znakova obavijesti 133, znakova obavijesti za vođenje prometa 17, dopunskih ploča 50, promjenljivih prometnih znakova, prometnih svjetala 23, uzdužnih i drugih oznaka na kolniku 66 i sve ono što se ubraja u opremu ceste 55. Dakle ukupno 452 znaka(!). Vidimo razliku u zahtjevima prometa u proteklih 90 godina.


Prijelaz preko željezničke pruge, na kojemu nema brklje ni čuvara pruge!	A35 Prijelaz ceste preko željezničke pruge bez branika ili polubranika

Prijelaz preko željezničke pruge, koji je zatvoren brkljom (rampom)!	A34 Prijelaz ceste preko željezničke pruge s branicima ili polubranicima

Križanje cesta!	A02 Raskrižje cesta iste važnosti

Opasno mjesto na cesti!	A01 Opasnost na cesti

Oštar zaokret ceste!	A05-3, A05-3 Dvostruki zavoj ili više uzastopnih zavoja od kojih je prvi u lijevo/ u desno

Poprečni jarak preko ceste!	A17, A18, A19 Neravan kolnik … cesta neravna zbog izbočine na cesti; ulegnuća kolnika ili kolotraga

REKLAMNI PROSTOR U IZDANJU
Ono što mi je još vrlo zanimljivo u ovome (edukativnom) izdanju jest postojanje reklama u Priručniku – sponzora i donatora, vjerojatno svih onih koji su na neki način pomogli izdavanju ovoga Priručnika. S obzirom na današnju praksu kod pisanja i izdavanja edukativnih tekstova i materijala nije uobičajeno da takve tiskovine sadrže prostor za reklame.

No, meni nije niti na kraj pameti propitivati što je bilo ili što jest u redu s obzirom na ustupanje dijela tiskovnog prostora u svrhu reklamiranja nekoga ili nečega u edukativnom tiskanom materijalu.

Polazim od činjenice da u Priručniku postoje 23 reklame i to, u pravilu, zauzimaju po cijelu stranicu Priručnika. Pošto je ovo zaista jedan povijesni dokument (od prije 93 godine) posebno mi je bilo interesantno vidjeti upravo te reklame. Zašto?

Pa, eto, na 23 stranici Priručnika iz priložene reklame saznajemo podatak da se autor priručnika Šoferski ispit, Franjo Leaković 1931. godine, bavio osposobljavanjem (teoretskim i praktičnim) i očito bio vlasnikom autoškole, u vrijeme izdavanja ovoga Priručnika.

Dakle „mnogogodišnji automobilski stručnjak“ pripremao je u to vrijeme dame i gospodu za šoferski ispit upućujući ih u najinteresantnije tančine jednoga (ovoga) od najkorisnijih i najljepših sportova na svijetu.

Trajanje tečaja (osposobljavanja) provodio je četiri do šest tjedana a prema potrebi i duže, uz umjerenu školarinu i zajamčen uspjeh jer je njegova „poduka savjesna“.

Ono što me posebno zainteresiralo kod otisnutih reklama u Priručniku, kao rođenog Zagrepčanina, su podatci na njima, što se sve radilo u Zagrebu, u centru grada, na kojim adresama, što se sada nalazi na tim adresama, kamo su nestale sve te radionice i prodavaonice , telefonski brojevi od samo četiri znamenke … Pogledajte par, vrlo su interesantne.