1652.
Davno prije pojave i uporabe motornih vozila postoji podatak o „ograničenja brzine”. U američkoj koloniji zvanoj Nova Nizozemska u naselju New Amsterdam (kasnije New York) popstojao je zakon koji kaže da se "vagoni, kolica ili saonice ne smiju voziti u galopu."
1861.
U Velikoj Britaniji ograničavala se najveća dozvoljena brzina za kretanje mehaničkih vozila, i to:
16 km/h na otvorenim cestama,
6 km/h u ruralnim područjima te
3 km/h u gradovima.
1865.
Tih godina u Velikoj Britaniji se primjenjivao “Zakon crvene zastave” ili “Red Flag Acts” koji je propisivao da se ispred vozila na mehanički pogon mora kretati osoba koja će druge sudionike prometa upozoravati na opasnost crvenom zastavom.
Taj se „Zakon crvene zastave“ primjenjivao do 15. studenoga 1896. kada je suspendiran zakon iz 1865. a brzine su povećane na 23 km/sat.
Ukidanje toga zakona proslavilo se utrkom od Londona do Brightona.
Zakoni o crvenoj zastavi u Sjedinjenim Državama
U Sjedinjenim Državama, država Vermont donijela je sličan zakon o Crvenoj zastavi 1894. godine, samo da bi ga ukinula dvije godine kasnije.
Najzloglasniji od zakona o Crvenoj zastavi pokušali su donijeti u Pennsylvaniji, oko 1896., kada su zakonodavci jednoglasno usvojili prijedlog zakona kroz oba doma državnog zakonodavstva, koji bi zahtijevao od svih motorista da pilotiraju svoje "konje bez konja", prilikom slučajnih susreta sa stokom ili konjanikom da:
1. odmah zaustave vozilo,
2. smjesta i što je brže moguće sakriju vozilo i
3. drže skriveno vozilo izvan vidokruga, iza obližnjih grmlja, sve dok se konjanik ili stoka ne smire.
Zakon nikada nije stupio na snagu, zbog veta guvernera države Daniela H. Hastingsa.
1885.
Karl Friederich Benz je u Njemačkoj, gradu Mannheimu, patentirao vozilo koje se kretalo pomoću motora s unutarnjim izgaranjem. Prema navodima, to se vozilo kretalo maksimalnom brzinom od 21 km/h.
28. siječnja 1896.
Postoji podatak da je toga datuma kažnjena prva osoba za prebrzu vožnju kaznom od jednog šilinga, plus troškovi, za brzinu od gotovo 13 km/h.
Tom velikom kaznom kažnjen je vozač Walter Arnold iz East Peckhama, u Kentu, u Velikoj Britaniji.
1901.
U saveznoj državi Connecticut, u Sjedinjenim Američkim državama, uvedeno je ograničenje brzine za motorna vozila od 12 milja na sat u gradovima i od 15 mph na cestama u ruralnim područjima.
1903.
U Velikoj Britaniji ograničena brzina povećana je na 30 km/h.
1930.
Zakon o cestovnom prometu ukinuo je ograničenja brzine u Velikoj Britaniji, ali uveo prekršaje za nesmotrene, opasne i nepažljive vožnje, zajedno s vožnjom pod utjecajem alkohola ili droga.
1935.
Zbog porasta smrtnih slučajeva na cestama Velike Britanije, ponovno je uvedeno ograničenje brzine od 30 milja na sat za gradska područja.