Pijenje alkohola nije pojava modernoga svijeta. Povijesni izvori (crteži na zidovima, keramici, staklu, slike starih majstora i drugi) prepuni su dokaza o pijenju. Užitci pijenja, blagotvorno pa i ljekovito djelovanje, kao i štetne posljedice, poznate su odavna.
Ritual pijenja vina na svečanostima glorificira se još u vrijeme starih civilizacija Grka i Rimljana.
U srednjem vijeku kada je čista voda bila rijetkost, vino i pivo bila su gotovo jedina pića.
U novije doba, ovisno o zemljopisnom području izdvojile su se tri alkoholne tradicije. Šire područje Mediterana zbog blage klime koja pogoduje rastu i uzgoju vinove loze obilježeno je kao „vinski pojas“ (u grubo zahvaća područje zemalja: Portugala, Španjolske, Francuske, Italije, Hrvatske). Na tom se području uglavnom proizvodi i pije vino.
Područje srednje Europe karakterizira pretežito proizvodnja piva kao najuobičajenijeg alkoholnog pića. Iz tog razloga to se područje naziva „pivski pojas“ (u grubo zahvaća područje zemalja: Engleske, Danske, Belgije, Nizozemske, Njemačke, Austrije).
Područje sjeverne Europe gdje su i počele prve destilacije alkohola najviše se piju različite vrste žestokog pića, pa se taj pojas naziva „rakijskim pojasom“ (u grubo zahvaća područje zemalja: Irske, Škotske, Norveške, Švedske, Finske, Poljske, Rusije).

Slika: približna raspodjela europskog prostora na tri alkoholne tradicije – rakijski pojas, pivski pojas i vinski pojas

Negativna strana pijenja i prekomjernog pijenja alkohola u različitim oblicima i u različitim prigodama generirala je i ono što zovemo štetnom posljedicom – alkoholizam. Problem se generira iz činjenice da društvo ima pozitivan stav prema alkoholu, odnosno da je pijenje društveno prihvatljivo, a proizvodnja i reklamiranje alkoholnih pića legalno. Zabrinjavajuće je to što se u svjetskom razmjerima potrošnja alkohola i alkoholizam kao bolest povećavaju.
Svjetska ukupna konzumacija alkoholnih pića između 1990. i 2001. godine povećana je čak za 12 posto. Veliki proizvođači alkoholnih pića ne pokazuju zabrinutost, bez obzira na kampanje i stalna upozorenja o štetnosti alkohola i alkoholizma kao najučestalije ovisnosti modernog doba. Promocija alkoholne industrije vrlo je agresivna, a predstavlja se kao obična proizvođačka neinkriminirana industrija (što nije slučaj s duhanskom industrijom i drogama).  

PROMJENA U KOLIČINI KONZUMACIJE ALKOHOLA
(postotak konzumacije čistog alkohola per capita od 1990. do 2001. godine)

Ostali: Alžir, Kina, Island, Indija, Japan, Malezija, Maroko, Singapur, J.Afrika, Tajvan, Tajland, Tunis, Vijetnam

KONZUMACIJA ALKOHOLA
Litre čistog alkohola per capita 2001. godine

Hrvatska je očito u gornjoj skupini zemalja po konzumaciji alkohola. Naravno ovdje se radi o službenim statistikama. Kolika je stvarna konzumacija alkoholnih pića s obzirom na privatnu proizvodnju alkoholnih pića – nepoznato je. Interesantan podatak, koji upućuje na te sumnje, je da u Njemačkoj koja ima 85 milijuna stanovnika ima 30.000 registriranih proizvođača šljivovice, a samo u Slavoniji i Baranji koje zajedno imaju oko 800.000 stanovnika, procjenjuje se da ima 100.000 proizvođača šljivovice.
Stoga ne čudi podatak kako u Hrvatskoj ima preko 240.000 alkoholičara, 6 posto populacije, odnosno podatak da je svaki četvrti radnik alkoholičar. Ista istraživanja o alkoholizmu Klinike za psihijatriju Kliničke bolnice Sestara milosrdnica iz Zagreba, govore kako je oko 11 posto zaposlenih ovisno o alkoholu, a još 15 posto ih prekomjerno pije. Kod njih je registrirano 30 posto više nesreća na radu.
Budimo hrabri i smjeli, promatrajmo statistički generalno, pa ove podatke aproksimirajmo na vozače. Ako u Hrvatskoj postoji oko 1,6 milijuna vozača, upotrijebivši iste postotke, postavimo si pitanje: ne pije li četvrtina vozača koji sudjeluju u prometu prekomjerno? Ne predstavlja li ta skupina potencijalnu opasnost u prometu s potencijalnih 30 posto više nesreća u vožnji od vozača koji ne piju?