Poštovani gospodine D.
Prije svega primite naše želje za brzo ozdravljenje i oporavak od posljedica prometne nesreće! Prema Vašem opisu, zaista ste dobro prošli – ako se tako može kvalificirati posljedice nesreće koje navodite i vjerujemo da ste se od srpnja prošle godine već posve oporavili.
Iz priložene fotografije posve nam je jasna prometna situacija u kojoj ste doživjeli prometnu nesreću.
No, prije no što napišemo svoje mišljenje moramo se ograditi od činjenice da pred sobom imamo samo Vaše viđenje situacije koja je za posljedicu imala prometnu nesreću. Ne znamo što je izjavio vozač vozila i ne znamo što su napisale službene osobe koje u sastavljale zapisnik o prometnoj nesreći.
Kako se to u onoj ljubavnoj kaže: za svađu je potrebno (najmanje) dvoje!
Tako je (u pravilu) i u prometu, kada se dogode incidentne situacije – za posljedice su odgovorni (najmanje) dvoje … a u prometu se to zove podijeljena odgovornost. Nema (u pravilu) u takvim situacijama onih koji su 100% krivi ili koji su 100% nedužni. Da bi se utvrdilo u kojem je omjeru nečija krivnja za prometnu nesreću – tomu služe prometni vještaci koji onda mogu odgovorno i stručno utvrditi što je tko učinio i što je tko propustio učiniti, a na sudu je da potom, uvažavajući mišljenje sudskoga vještaka za promet, odredi „mjeru“ krivnje svih sudionika dotične prometne nesreće.
Evo našega viđenje situacije (prema Vašim navodima):
Samokritično ste konstatirali „… kao biciklista vozio sam se po nogostupu (ne po biciklističkoj stazi iako je postojala)…“ te ste nailaskom na raskrižje imali namjeru prijeći preko obilježenog pješačkog prijelaza.
Ako uz nogostup (ili na nogostupu, ako to prometni uvjeti dozvoljavaju) postaji obilježena biciklistička staza bili ste obvezni voziti po njoj (članak 112., stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), jer ste u protivnom predstavljali opasnost za pješake koji koriste nogostup.
Nailaskom na raskrižje na kojem se prometom ne upravlja prometnim svjetlima, navodite: „… i kao i 90 % biciklista prilikom dolaska na zebru nisam sišao sa bicikla nego sam nastavio voziti bicikl…“
Tu ste ozbiljno pogriješili, jer prema stavku 7. članka 112. Zakona „Vozač bicikla … koji se kreće biciklističkom stazom dužan je prije stupanja na kolnik ceste koju namjerava prijeći, kada biciklistička staza preko kolnika nije označena, zaustaviti bicikl … i gurati ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza ...“

U vašem slučaju (a to je razvidno iz fotografije raskrižja koju ste priložili) uz obilježeni pješački prijelaz postoji biciklistički prijelaz (crvena) površina uz pješački prijelaz, bliže sredini raskrižja kao nastavak biciklističke staze na kolniku raskrižja. (Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, IV. Oznake na kolniku i drugim površinama, 6.2.3.2. Biciklistički prijelaz (H20).
Nije dobro niti to da ste se poveli za „onih 90% biciklista“ i namjeravali prijeći preko raskrižja vozeći bicikl. Bicikl ste trebali zaustaviti, sići s njega, gurati ga i tako, kao pješak prijeći raskrižjem preko obilježenog pješačkog prijelaza. Da ste tako postupili, najvjerojatnije vam se ne bi dogodilo to što jest. Kao odgovoran sudionik prometa vi morate svojim ponašanjem i postupcima biti primjer drugima, a ne se ugledati na druge i to još u one koji krše propise. O tome, da vozeći bicikl obilježenim pješačkim prijelazom između ili pokraj pješaka ugrožavate njihovu sigurnost, zbog mogućnosti naleta na nekoga od njih, nećemo niti govoriti.
U čemu ste još pogriješili. Približavajući se raskrižju (bez obzira na nepropisnu vožnju nogostupom), morali ste provesti sve sigurnosne postupke i provjere u toj situaciji kao i svi sudionici prometa (pa i kao Vaš „taksista“) kako biste sigurno prošli konkretnim raskrižjem. Naime, morali ste brzinu vožnje smanjiti, prilagoditi ju situaciji, ovisno o preglednosti raskrižja te ako niste bili sigurni da je „sve čisto“ čak i stati i uvjeriti se možete li sigurno voziti raskrižjem. Kako u prometu nema apsolutnog povjerenja prema drugim sudionicima prometa, vaše je da se radi vaše sigurnosti uvjerite u namjere drugih, predviđate njihove postupke i izbjegavate sve potencijalne opasnosti. Tako ćete biti sigurni u prometu (iako niti apsolutna sigurnost ne postoji pa je i to je potvrda prethodnog).
Dobro ste ustvrdili „ … ja jesam kriv za nepropisno kretanje - vožnja nogostupom i ne silazak sa bicikla pred zebrom …“, što pokazuje Vaše poznavanje propisa o kretanju biciklista, ali i Vašu samokritičnost, što će pak, ne samo zbog ove ružne „škole“ i posljedica nesreće, dovesti sigurno do promjene vašeg budućeg ponašanja u prometu.
Da ste vozili biciklističkim prijelazom (crvena prometna površina) koji se nalazi desno od pješačkog prijelaza, bliže sredini raskrižja, od neodgovornog vozača bi vas dijelio još koji metar, dva, tri …
Najveći problem u svemu ovome je bio taj što se u trenutku kada ste htjeli voziti obilježenim pješačkim prijelazom, s vaše lijeve strane pojavio automobil („ … taksista …“).
Dobro ste reagirali još pred samo stupanje na zebru jer ste kočili, ali očito je bilo prekasno što je dovelo do zanošenja bicikla i Vašega pada („ … kada sam ja uočio taksistu da nema namjeru stati , ja sam zakočio i bicikl me bacio sa nogostupa na zebru malte ne taksistu pod prednji kotač …“). Vaše „prekasno“ upravo je dokaz Vaše prevelike brzine vožnje, kasnog uočavanja prometne situacije, podcjenjivanja opasnosti, ne poduzimanja pravodobne sigurnosne reakcije i ne odustajanja od prednosti prolaska koju imaju pješaci na obilježenom pješačkom prijelazu, iako Vi to niste bili.
Najteže moguće pitanje u prometno incidentnim situacijama na koje zaista ne znamo kako bismo odgovorili, a vi nam ga postavljate, je: „Mene zanima kako i zašto taj taksista nije stao niti na znak stop niti na tu poprečnu liniju ali je stao kada se dogodilo to što se dogodilo.“
Na Vašoj fotografiji posve je razvidno da na ulasku u raskrižje na kolniku postoje dvije prometne trake za skretanje udesno. Ispred obilježenog pješačkog prijelaza postoji puna crta zaustavljanja koja označava mjesto ispred kojeg vozač mora zaustaviti vozilo (spomenuti Pravilnik, 6.5.1.1. Puna crta zaustavljanja (H14, H14-1, H14-2, H14-3 i H14-4).
Na nogostupu uz crtu zaustavljanja stoji znak „STOP“ (Znakovi izričitih naredbi, članak 23. Obvezno zaustavljanje, B02, istog Pravilnika). Znak izričite naredbe – Obvezno zaustavljanje („STOP“) označava mjesto pred ulazom u raskrižje na kojem je vozač dužan zaustaviti vozilo … kako bi propustilo vozila ili ostale sudionike u prometu ... Dakle, „taksista“ je morao stati pred raskrižjem po dvije osnove: tako mu izričito naređuje prometni znak Obvezno zaustavljanje („STOP“), kao i oznaka na kolniku puna poprečna crta zaustavljanja koja označava mjesto ispred kojeg vozač mora zaustaviti vozilo. Sve to zato kako bi propustio pješake na obilježenom pješačkom prijelazu, bicikliste koji voze biciklističkim prijelazom (crvenom prometnom površinom) koji se nalazi desno od pješačkog prijelaza, kao i vozila koja se kreću po cesti u koju namjerava skrenuti udesno.
Da bi vozač mogao pravodobno stati ispred: raskrižja, zaustavne crte, pješačkog prijelaza, biciklističkog prijelaza i ceste u koju skreće, mora poduzeti sigurnosne provjere i mjere prije davanja desnih pokazivača smjera, ulaska u raskrižje i skretanja udesno.
Vozač taksi vozila koji se približavao raskrižju morao je prilagoditi brzinu vožnje prometnim i kolničkim uvjetima, morao je stati ispred crte zaustavljanja i znaka „STOP“, uvjeriti se da na pješačkom prijelazu nema pješaka, da na biciklističkom prijelazu nema biciklista, uvjeriti se da radnju skretanja može obaviti bez ugrožavanja drugih sudionika prometa, a ako to nije bio u mogućnosti radnju nije smio niti započeti i od nje je morao odustati.
Zakon o sigurnosti prometa na cestama egzaktno navodi:
- Članak 51., točka 5. Brzina, glava V. prometna pravila
(1) Vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.
- Članak 43., točka 2. Radnje vozilom u prometu, glava V. prometna pravila
(1) ... ne smije početi radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.
(2) Prije započinjanja radnji … vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu,
- Članak 58., točka 8. Promet na raskrižju, glava V. prometna pravila
(1) Vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju.
- Članak 134., točka 22. Obveze vozača prema pješacima, glava V. prometna pravila
(1) Ako se na obilježenome pješačkom prijelazu prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, vozač je dužan pješačkom prijelazu približavati se sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz.
Iako na konkretnom raskrižju na mjestu obilježenog pješačkog prijelaza nema prometnog znaka C02 (članak 27., C. Znakovi obavijesti, iz Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama) koji označava mjesto na kolniku na kojem se nalazi obilježen pješački ili pješačko-biciklistički prijelaz (C02), odnosno obilježen prijelaz biciklističke staze ili trake preko kolnika (C02-1), podrazumijeva se da vozač zna prometne znakove i propise te da po njima mora postupiti.
Da je vozač taksija pravodobno poduzeo sve navedeno, sigurno ne bi niti došao u situaciju da svojim ponašanjem i vožnjom ugrozi Vas ili nekog drugog sudionika prometa na raskrižju koje opisujete.
U vašem dopisu između ostaloga spominjete vozački ispit. Da je vozač taksija na praktičnom dijelu vozačkog ispita postupio suprotno napisanome, odnosno da nije poduzeo sve ove sigurnosne radnje - ne bi položio praktični dio vozačkog ispita!
Toliko o tome što ste morali poduzeti prije pada s bicikla i što je vozač taksija morao poduzeti kako ne bi na obilježenom pješačkom prijelazu ugrozio druge sudionike prometa. Tko je i u kolikoj mjeri kriv za Vaš pad s bicikla naše zaista nije da cijenimo. Zašto, objasnili smo na početku.
I kako pišete, Vas su u školi vožnje ispravno poučavali … „Mene su u auto školi učili poštuj znakove i povećaj oprez prilikom dolaska na raskrižje, i učili su me o kulturi vozača- npr. ako čak vidim psa na zebri stanem i vidim što će napraviti-tj pričekam da se makne, ili ko moj slučaj da vidim biciklistu da prilazi zebri i ako nisam siguran dali će stati, ja bi svakako stao i pričekao da vidim što će biciklista napraviti-vjerojatno bi prošao preko zebre ne sliazijući sa bicikla (ili bi ja kao vozač auta isto bio prekšaju-tj trebao bih oboriti biciklistu??).“ I tako se ubuduće trebate ponašati.
Sigurno da u školama vožnje ne uče kandidate za vozače: „ … ako vidiš biciklistu na zebri nastavi svoju vožnju i obori ga.“ To čak ne bi bila niti primjerena šala nekog učitelja vožnje ili predavača, jer bi negativno utjecala na formiranja ispravnih, pozitivnih stavova kandidata za vozača prema drugim sudionicima i prometu uopće.
Na kraju, žao nam je da Vam se sve to dogodilo i ostavilo „gorak okus u ustima“ i ružne posljedice. Činjenica je da vozač taksija kao „jači“ sudionik u prometu u odnosu na Vas kao nezaštićenijeg i ranjivijeg sudionika prometa nije postupio odgovorno i u skladu s propisima, korektno i s većom razinom empatije koju bi trebao pokazivati prema svim ranjivim skupinama sudionika prometa (djeci, starijima, invalidnim osobama, pješacima uopće, vozačima bicikala, romobila, dječjih prijevoznih sredstava …itd.). Vrlo nekorektan, neciviliziran potez, posve nekulturan i bahat potez, izniman nedostatak empatije pokazao je vozač taksija kada ste završili u bolnici („ … nije se udostojio niti nazvati da vidi jel je sve u redu.“).
Želja nam je da nikada više ne doživite slično iskustvo i da Vaše sudjelovanje u prometu uvijek bude sigurno, a ponašanje propisno i odgovorno!
Hvala Vam na povjerenju koje ste nam iskazali svojim upitom.
Hvala što uvažavate naša promišljanja o prometu iskazana na našim web stranicama.
Hvala što čitate sadržaje koje objavljujemo.
I nama se poslovica: „NIJE BITAN BROJ KOTAČA, MISLI NA VOZILA I VOZAČA.“ zaista svidjela i puno govori sama za sebe.
Sigurno voziti