Pozdrav Uredništvu!
Drago mi je da ste se, za razliku od mene, lijepo raspisali sa člancima i to je jako lijepo. Članak "Upravljanje brzinom" inicijalna je kapsula za žustre rasprave i komentare jer uvijek postoje oni "za" i oni "protiv" brzine, što je sasvim legitimno ali nepresušno i pogubno kada se nađu suprotstavljene strane. Osobno sam kao dijete, mladić, tinejdžer, pa na koncu i kao današnji predavač svjedočio argumentima i jedne i druge strane. Člankom ste spomenuli da je brzina fizikalni, tehnički, ekonomski, ekološki, pravni i sigurnosni pojam koji su međusobno suprotstavljeni i naravno da svaka interesna sfera brani svoje interese. Ali postoji još jedan aspekt brzine koji niste spomenuli...koji je koliko istinit toliko i grub pa je svi izbjegavaju naglašavati u širokom luku jer joj ne mogu pronaći manu i cilja ravno u golu istinu poput onog nevinog djeteta iz priče "Carevo novo ruho"!.
To su medicina, biologija i psihologija koje svakom od nas poput roga one jednoroge koze iz druge priče viče..."Čovječe, Homo Sapiensu, urazumi se...nisi ti niti rođen niti stvoren za brzinu! Za početak, službeno najbrži čovjek na Svijetu je Usain Bolt sa izmjerenih nepunih 45 km/h. Za 99.999 % čovječanstva to je nedostižno. Ali je zato dostižno za 99,999 % osobnih automobila u prva dva stupnja prijenosa... Imamo onda vidno polje koje se porastom brzine suzuje i vrijeme reagiranja koje u pravilu ostaje nepromjenjivo iako bi nam porastom brzine dobrodošlo i povećanje vidnog polja i skraćivanje vremena reagiranja. A onaj "osjećaj" brzine je ništa drugo nego rezultat lučenja adrenalina, dopamina, serotonina, noradrenalina, te drugih hormona i neurotransmitera koji kratkoročno povećavaju senzorne i motoričke sposobnosti, ali dugoročno pogoduju ovisnosti, anksioznosti i mentalnoj nestabilnosti te socijalnoj isključivosti onih koji su "spori i tromi".
Brzina, sama po sebi nije problem. Ako se nalazite kod kuće vi se u stvari krećete jer se nalazite na planetu Zemlji koja se okreće oko svoje osi, oko Sunca, oko središta galaksije i to brzinama od više desetaka kilometara u sekundi, samo što to ne osjećate niti je to za vas opasno jer se kompletan referentan sustav i okoliš kreće zajedno sa vama. Problem nastaje kada dođe do promjene brzine, bilo po smjeru, bilo po veličini. To je ono što se događa u prometnim nesrećama.
Što je razlika u brzinama referentnih sustava veca, to su posljedice teže. A ljudsko se tijelo pokazalo vrlo krhkim ako dode do nagle promjene velicine i smjera brzine vec pri 30 km/h!. Ako se želite kretati velikom brzinom morate se izolirati ili barem osigurati neutralne zone koje ce štititi ostatak svijeta od vas samih! Najbolji primjer za to su Autoceste koje svojom tehnickom izvedbom i gradevinskom infrastrukturom omogucavaju siguran prometni tok vozilima koja se krecu njome prosjecnim brzinama od stotinjak kilometara na sat a da pritom prolaze kroz tunelske cijevi planine ili iznad glava ljudi koji žive ispod vijadukta. Ironija je u tome da više ni tih stotinjak kilometara na sat nije dovoljno... Prošle je godine postojala inicijativa da se brzina na autocesti poveca na 150 km/h. Možda ta brzina nije problem za današnje osobne automobile, ali je ogroman problem za referentni okoliš kroz koji bi takav promet tekao. Jer da bi prometni tok pri takvim brzinama bio relativno siguran vi morate osigurati da svaka kolnicka traka te ceste ima najmanje tri prometne trake širine najmanje 4 metra plus prometnu traku za zaustavljanje vozila u nuždi širine najmanje tri metra, kao i da se na toj cesti niti u jednom trenutku ne pojavi vozilo koje bi se kretalo brzinom manjom od 100 kilometra na sat. Naravno da bi vozaci tih vozila morali biti maksimalno koncentrirani, bez trunke alkohola, droge, umora ili bilo cega drugoga što bi umanjilo njihove trenutne sposobnosti. Vozila bi takoder morala biti savršeno ispravna i održavana te sa ugradenim elementima aktivne zaštite poput senzora udaljenosti od drugih vozila ispred, iza ili sa strane, držanja linije kretanja vozila unutar prometne trake te upozorenja vozacima da mu se susjedno vozilo nalazi unutar mrtvog kuta. A niti te sve pretpostavke ne garantiraju apsolutnu sigurnost jer ako bi pri takvim brzinama došlo i do najmanjeg incidenta posljedice bi bile katastrofalne! To je cijena neprocjenjivog Života covjeka ogranicenih motorickih, osjetilnih i umnih sposobnosti, ali neogranicenih želja i beskonacnih ambicija...
G.T. dipl.ing.